 Ispovijedi pokislog uma...
 Kiša, rain, pluie, pioggia - na kojem god jeziku je rekli ili napisali, pokvarit će vam dan. Baš to je napravila i meni, i to ne dan, nego 2 dana, i to ne 2 obična dana...ne, ne...to je za nju premalo. Naime, ova glupa tekućina (da se isto tako glupo izrazim) pokvarila mi je cijeli vikend. A što to znači? Nema izlazaka, nema partijanja do zore, nema...ma nema ničeg! Posljedica toga je moja isfrustriranost koja prelazi granice normale, a i granice ovog bloga. Koliko ima drugih mjesta na planeti, evo recimo Sahara, di bi mogla padat u izobilju, a beduini bi partijali. Tamo kiša - beduinima super, ovdje je nema - meni (nama) super = svi zadovoljni. Da, možda u nekom savršenom svijetu.
Pogađate -> nisam bila sinoć vani! Kako sam samo proračunata!!!
I tako sjedim/ležim na kauču, čitam, papam čokoladu i gledam televizore. Nije greška u pisanju jer imam 2 tv-a u dnevnom, koji stoje jedan pored drugog. Objašnjenje slijedi: jedan tv je moj, a drugi je bakin (madre&padre nemaju svoj jer bi nam dnevni izgledo ko dućan sa tehnikom). Uglavnom, upaljena su oba, tako da gledam 2 filma odjednom. Čini vam se nemoguće? Možda na prvi pogled, ali u stvari je odlično za vježbanje koncentracije ili odlična sprava za mučenje kad baka gleda dvije sapunice odjednom. :) Ova posljednja rečenica zvuči kao da vam pokušavam prodat nešto, ko one karikature na Tv-prodaji, ali zanemarite to. Ne pitajte me zašto ne stavim jedan u sobu jer je ionako pretrpana. Ja sam jedna od onih neurednih bića koja svoju neurednost nazivaju "kreativnom". Ko zna, možda jednog dana napravim i izložbu svog "kreativnog nereda". :)
Da nastavim di sam stala. Sjedim, ležim, gledam, čitam, kad odjednom kaže meni moj dragi tata od formata (da, gledala sam sinoć film jer me kišurina nije pustila vanka!):
tata od formata > reci ti meni, da li ti još uvijek studiraš?
ja > pa normalno da studiram!!! odakle sad to pitanje?
tata od formata > pa...dugo te nisam vozio na faks, pa sam mislio da si prekinula studij.
ja....ostala bez teksta....život mi prošao pred očima....krstim se s dvi ruke....hiperventiliram....
Sutra idem na faks, pa makar sjedila u knjižnici i gledala kroz prozor!!! Već se vidim. (Zapravo se vidim u kafiću pored faksa sa društvom na kavi i trachanju, ali nemojte nikom reć. Nećete? Ma super!)
Pogled kroz prozor, još pada...
E, da sad imam auto, pokupila bi ove svoje "šećerne" :) (novi naziv za društvo, jer se boje kiše ko da će se rastopit!) i vozila ih po cijeloj županiji Primorsko - goranskoj (ajmo se pravit da su toliku dobrotu zaslužili, pih!)! Ali ne, ja još ni vozačku nemam, a kamoli auto.
Ha, a zašto? Zato što:
ja> mama, kad ću ja na vozački?
majčica moja darling > aaaaa...ma pusti me sad...pitaj tatu!
ja > tata, kad ćete mi dat pare za vozački?
tata od formata > ima vrimena. Čekaj još malo, pa ja san vozački položija sa 28 godina. Ni tvoje prijateljice ne voze. (Itd. da vam sad ne nabrajam sve isprike)
Uglavnom, nakon što sam izašla iz kuhinje slijedi ovaj razgovor:
tata od formata > jesi ti čula malu, ona oće vozit?!!
majčica moja darling > ma pusti ti nju i šta ona hoće. Još nam samo fali da sidne za volan i razbije se negdi!
tata od formata > imaš ti ženo pravo! A šta bi vozila i da položi? Moj auto?! Da mi ga uzme, a šta ću ja onda vozit?!
....
Težak li je život studentski! :))
Idem sad malo posjetit vaše blogiće, da vidim što mi to vas muči ili veseli! I prokomentirat situaciju koju zateknem. :) Znam da sam se raspisala, možda i previše, a mogla bi još, ali neću...
Još samo jedna pametna, onako tradicionalno:
Blaženi na nebu i blaženi pod zemljom,
vjerojatno su jedini pošteđeni frustracija. - P.Hanck
P.S. Ne mogu, a da ne napišem koliko me oraspolože vaši komentari, moji dragi i odani čitatelji, pa koristim priliku da vam svima puno & mucho zahvalim! Love by Šišmišela! :)) 
|
E - majlić moj dajem vam na uvid
Blog.hr
Da ih nema, trebalo bi ih izmislit
samantha:)
stremim ka visinama...1,78 m, teška ko vreća od...59 kg, svijet gledam kroz sivo - plavo - zelene okice (ovisno o vremenskim prilikama i blizini mora), kosa crna ko...ko sve što je crno (sad se sjetite svega što je crno). 
iako svi govore da žene trebaju skrivati svoje godine, ponosno izjavljujem da sam nedavno navršila 21. Horoskopska sam ribica! 
najudarnijom dalmatinskom kombinacijom gena (ko me zna, zna i o čemu pričam, a ko me ne zna, ma brzo će saznat).
planeta Zemlja, ma kvragu, Svemir, zašto da se opterećujem zemljopisom, ajde ipak, da me znate smjestit -> Opatija.
pa, smatram se pametnom, a trenutno sam pametna na drugoj godini faksa
recimo da sam "šminkerica". Ne volim taj naziv, ali kako ne postoji drugi (čitaj: "ne mogu se trenutno sjetit drugog naziva") i to će poslužit. 
svašta pomalo, ali srce mi jače udara na zvukove rocka
knjige koje mi padnu pod ruku, a mjesečno obavezno kupim Cosmo & Elle (kritizirajte me koliko hoćete, ali ne mogu se suzdržat - valjda si mogu dopustit jedan porok, uostalom, ako ne mogu kupit baš sve te skupe krpice, barem ih mogu gledat i gledat i gledat...)
A nema se tu šta puno reć - vidite iz priloženog!!! :))
nekad su mi madre & padre dosadni ko buhe, ali zasad u životinje spada samo moj mačak
Stipe (nije dobio ime po predsjedniku, za sve koji su to pomislili)
