za šaku dolara

< kolovoz, 2007  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off


free web counter

free web counter

B.L.O.G

...pogledajte, možda ima i vaših predaka...

...malo DŽAPONIZ nebuloza...

kutija prve pomoći
tihanaiva@gmail.com


29.08.2007., srijeda

Slika

Iz sna u kojem sviram Rachmaninova na crvenom koncertnom klaviru, probudile su me dlakave muške šake.

«JMBG?» zagrmio je grubi glas
«šššta?»
«JMBG! Majku ti klošarsku...» derao se.
«Jedantrinuladevetdevetosamnulatritripetdcačetripet» huknula sam snažno toksičnim jutarnjim zadahom i uspjela onesvijetiti skota.
Srce mi je jako lupalo. Mislila sam da će iskočiti.
U hipu sam dohvatila srednjovjekovni buzdovan kojeg čuvam pod jastukom za samoobranu, junački zamahnula i dokrajčila ga.
Koprcao se u lokvi vlastite deložatorske krvi i krkljao.
Bilo je neizdrživo.
Đaba je drhtala, no nije napuštala sigurno ozračje bežičnog modema.
«Nas smo dvije istofobne... bojimo se oholih žena i brkatih muškaraca...» kontemplirala sam namačući gorostasnu tjelesinu u kadi punoj kiseline. Nakon par sati mučnog trudbeništva i biološkog raspada ljudskog mesa u fluorescentno-zelenoj tekućini, odahnula sam svlačeći gumeni kombinezon i priuštila si par trenutaka mira.
Na stol sam istresla sadržaj novčanika, uzela obiteljsku fotografiju a ostalo bacila u vatru.
Sa fotografije su me gledala dva dječaka, jedan drugom do uha, reklo bi se. «Slatki su», pomislila sam i dopustila da me na tren preplave majčinski osjećaji. Zatim sam se sjetila svoje neodgodive misije, i ugasila ih pritiskom prekidača na desnoj sljepoočnici, ugrađenog za jednog od mojih boravaka u Švicarskim klinikama.
Kome uostalom treba tako grub i bešćutan otac?
Zapravo sam im učinila uslugu.

Lišena bespotrebnih emotivnih turbulencija, što mi, usput rečeno, loše utječu na ten, mogla sam prionuti na posao. Nakon ovakve akcije, ranojutanja tjelovješba bila je suvišna. Odmah sam prešla na meditaciju; zauzela položaj lotusa i dopustila da me ujjayi tehnika disanja odvede u bespuća onkraj ljudske spoznaje. Aterirala sam za desetak minuta, osvježena i preporođena.
Kafu sam odnijela u sobu za razmišljanje.
Crnu, bez šećera.

- 19:56 - Komentari (15) - Isprintaj - #

27.08.2007., ponedjeljak

NEWS

Moja nacerena faca osvanula je na naslovnicama prestižnog tjednika, odmah ispod naslova "Šav must go on!".
Isto popodne netko mi je dostavio polupismeni hejt-mejl.
Zgrabila sam veliku teglu, otčepila je i pustila roj tigrastih komaraca. Brujanje sam osjećala u trbuhu, ko baseve pank koncerta. Naredila sam da formiraju riječ "don*t hate the media, be the media" i poslala ih da do smrti izbodu lajavog novinarskog crva. Drugi put će znati što je službeno a što neslužbeno.
Oh, drugog puta neće biti.
Jebiga.

Vraćajući se doma, skoro sam upala u tek prokopanu prometnu trasu. Jedva čekam dan asfaltiranja. Volim miris užarenog asfalta ujutro. Ipak, primjećujem da se stvari mijenjaju na lošije.

Morat ću požuriti, da ne bude prekasno.
- 15:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.08.2007., četvrtak

Plan

Magdalena je otišla isto popodne. Hodnikom je odzvanjala ženska histerija, toliko glasna da me zabolila sljepoočnica i umalo prsnulo stakleno oko. Nakon žučne svađe sa masnim lihvarom koji joj nije htio vratiti stanarinu, zalupila je trošna ulazna vrata, a silina udarca rastjerala je golubove i otprhnuli su sa žice u nepoznatom smjeru.
"Ode ručak" rekoh tugaljivo i nastavih razrađivati plan o preuzimanju posrnule tekstilne industrije.

Dani su prolazili radno. Kuća je opet bila samo naša; ja, sova u dimnjaku, par žoraha i veseli busen Kinezica koje su se konačno rasplele i pobrojala sam ih šest. Okolnosti su mi išle u prilog te sam započela sa pripremama oruđane ofanzive na crno tržište rada.
Prvo je na redu bilo pitanje higijene.
U lokalnom dragstoru ĐK ukrala sam obiteljsko pakiranje mlijeka za učvršćivanje kože sa mirisom kokosa, svakoj po četkicu za zube, mirišljave higijenske uloške, kolektivno zrcalo i pribor za francusku manikuru. U znak zahvalnosti djevojke su mi priuštile dvanaestoručnu kinesku masažu od stopala do tjemena (i nazad), tijekom koje sam imala živopisne vizualizacije, potom piškila zelenu mokraću punu toksina. Osjećam se puno bolje, primjećujem.
ĐK je teško okrasti, i baš je stoga izazovan pustolovnom duhu poput moga. Tri četverostruke rotirajuće kamere snimaju svaki pokret potrošačke mase, kako bi u novoj sezonskoj kampanji prepoznali njihove žarke želje i zgrnuli pare. Odredila sam mrtve kuteve iz kojih će za koji tren izroniti moji dugi prsti i još duže drvene noge. Za kalkulaciju mi je trebalo skoro 5 minuta, točnije 4minute i 37sekundi. Zaprepastila me vlastita mentalna atrofija i čvrsto sam odlučila početi rješavati trigonometrijske jednadžbe da se vratim u formu. Kržljam. A to je u ovim trenucima nedopustivo!
Akciju sam izvela spretnije od muža Monice Bellucci u "Oceans 12"; kombinirajući tehnike parkoura i kapoere. Plan mi je umalo pokvario bijedni transvestit koji je danima čučao u mrtvom kutu broj 2, i gotovo se stopio sa asortimanom za pranje podova, pa sam ga jedva uočila na vrijeme. Jadnik je vrebao priliku da mazne blato za povećanje grudi.
"Luzeru!" suho sam procijedila i gurnula ga u kadar. Senzor je aktivirao alarm, a nesretnika je u hipu proždro izglednjeli čopor pasa-čuvara. Od krvoločnosti prizora obuzeo me nemir, a onda sam se prisjetila da vjerujem u reinkarnaciju i bilo mi je puno lakše.

Kinezice su svakim danom postajale sve ljepše. Njihov urođeni smisao za feng-shui i tucet radišnjih ručica od tavana su u par dana načinile mondeno potrovlje sa podnim grijanjem, lakiranim parketom i vrhunskom stolarijom. Mom oduševljenju nije bilo kraja, pa sam ih naučila recitirati "Moj dom" da se, jednog dana, kad dođe vrijeme za to, lakše asimiliraju.
Taj prašnjavi ćumez, postao je, preko noći, potencijalna zlatna koka, i naposlijetku mi je sinulo; čim izvedemo desant, potkrovlje ću ustupiti jednom bezdomnom esteti koji boluje od ADP-a i vjeruje da je dugotrajno izlaganje oštrim kutevima, rješenje njegovih problema. Lik se u slobodno vrijeme bavi robotikom, a upravo takav mi suradnik treba! Kao protuuslugu ću zatražiti izradu unikatnog i ručno oslikanog kiborga da obavlja lakše fizičke poslove i tjera balavurdiju što vikendima snifa ljepilo po napuštenim sobama i remeti moj prijeko potrebni mir. Od njihova nepromišljena bludničenja atraktivnost lokacije će porasti, i za tren oka će nas pregaziti krdo buržujski oholih zgubidana željnih nove statusne simbolike. A to ne želimo.
"Da, tako ću učiniti!" zaključila sam i uz svijetlost kerozinske lampe sastavila obavezujući ugovor.
Volim biti korak ispred.

Graktanje vrana nagovijestilo je zoru. Dokument sam presavila osam puta i pohranila ga u tajnu rupi u zidu, tik do zlatnih poluga, ispod kolekcije kompromitirajućih video uradaka.

Tok misli naprasito je prekinuo masni lihvar svojim masnim koracima. "Pa kog je dovukao u ovo doba?" čudilo me.
Pretvorila sam se u uho.
Činilo se kako će do sudnjeg dana pijano drobiti notorne laži, no napokon je otišao hračući masni šlajm. Osluškivala sam još malo nebi li doznala tko li je doselio u trošnu sobu na drugom katu, jedinu sa ključem.
Čula sam samo svoje srce.
- 20:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>