za šaku dolara

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off


free web counter

free web counter

B.L.O.G

...pogledajte, možda ima i vaših predaka...

...malo DŽAPONIZ nebuloza...

kutija prve pomoći
tihanaiva@gmail.com


16.05.2007., srijeda

30

U zadnje vrijeme cesto cujem jednu jedinu rijec. Topola.
Onako, poetski, rijec mi se veoma dopada. Nesto kao dopola toplo. Mlako. Tusiranje. (Shvaticete kasnije.)
Topola. Ugodno zvuci i udobno je za izgovor. Nema R da mi se jezik polomi a sugovornik(ca) veli "reci tri tigra tri tigrice". Nema ni nemoguceg niza uzastopmih suglasnika. Nema komplikacija. Samo topola.
Fino.
Bezopasno.
Pa ipak, topola ispusta neki pufasti gad od kojeg moji najmiliji muku muce. Simptomaticno kihanje, smrcanje, suzne oci, svrab u nosu, glavobolja, crvenilo sluznice i jutarnje iskasljavanje. Mene jedinu nije zakacilo, pa se osjecam duznom voditi kroniku, za slucaj da alergija ispadne nova kuga i svi pomremo.
I maca Munja je imuna, doduse. No ona je preluda da vodi dnevnik. Ona se tjera. Ona ide! I nije joj lako. Podignute guzice, trlja se o sve sto joj se nadje na putu, a cim se smraci, sjedne na balkon i vristi onim jezivim mjaukom sto podsjeca na plac djeteta.
Strasno.
A macana ni za lijeka, i dzaba joj ja objasnjavam da je doslo novo doba, da je matrijarhat neupitan i stovise ocit, da su muzjaci izumrli, dobri jos i ranije, napokon, da se okani corava posla i ode spavat na televizor, kako i pristoji jednoj njegovanoj kucnoj macki. Nista. Izoblicena od ceznje, samo me gleda ocajnim pogledom koji kaze "ocu kurca!".
Eh.
Svi bi, draga moja, danas nekog kurca.
Svi.


Nego, eto, ljeto je doslo odmah nakon zime, pa ce opet malo proljece, onda par jesenjih dana, pa jos pokoji zimski, malo mraz, malo rosa, malo sparina. Odlicno! Glava mi puca od srece. Zakasnjelu, kakva jesam, vremenski me mix ulovio nespremnu. Tek sam danas povadila sandale i leprsave majice i shokirala se cinjenicom da su moje tred-up-setterske krpice sada u najobicnijoj modi i da moram brze bolje zauzdat masihu i nakrojit modnih noviteta.
Zimske sam prnje zakopala duboko u ormar, da ih moje oci ne vide do daljnjeg. Skupa s njima, otisao je i gigantski pernati poplun koji me nocas skoro ugusio.
Svemu je kriva poslovicna prakticnost slavonskih snasha, od kojih je jedna davno davno preodgojila moju baku, nemogavsi svom sinu oprostiti sto je doma doveo zgoljavu bosanku. Uvjerila je, jadnu, (izmedju ostalog) da perje najbolje grije, pa mi je indoktrinirana baka, kao miraz, darovala jorgan, rucno punjen guscijim perjam.

Sretan onaj koji mene ozeni!

Tri su generacije moje obitelji, tako postale zrtvom pernate zavjere. Osobno, citava mi je stvar sa cerupanjem peradi bila sumnjiva puno prije pticije gripe. Puno prije. Stvar se rasvijetlila na jednoj od onih besplatnih prezentacija, gdje vas namame u prigradski restoran, daju vam gulas, saku rize i raskvasenu kupus salatu, a zauzvrat morate odslusat prezentaciju posteljine. E, pa tamo sam doznala hrpu gluposti, ali i da perje uopce ne ventilira zrak, vec se sve te bakterije i virusi gnjoje unutra, posebno onda kad ih stavite da se fino prosuncaju i provjetre na balkonu. Reuma, migrena, krizobolja, svasta se krije u jastucima.

Jutros sam se probudila spaljenija od Dore iz Ferala, plus dodatno zbunjena snom u kojem sam akrobatkinja i stalno skacem i radim salto, ko u Pandemoniumu**.
Proklela bih bila i perje i guske i slavonske svekrve, zaove i jetrve, ma i rodjenu baku nakraju krajeva, sto ih je poslusala, al one su mrtve, a ona se druzi sa Alzheimerom***, pa cisto sumnjam da bi koristilo.

Termalni kolaps odgnala sam hladnim tusem. Drugog nemam jer od proslog tjedna remontiraju plinske cijevi duz citave ulice. Raskopali su kvart, dvoriste izgleda ko Bagdad, a tople vode nema sve do iduceg tjedna. Da. Ne, hladan tus nije za svakog. Srecom, meni ne smeta toliko, cak me i veseli predinfarktno stanje u casu kad pocuri hladan mlaz od kojeg mi se cini da cu eksplodirat. Krv shikne a srce buba.
Lunapark.

Preporucam svim narkofilima.
I onima koji se vole tako predstavljati.




** Video-igrica na koju smo onomad bili i navuceni i nakaceni.
*** Zar Alzheimer ne zvuci kao brand audio opreme?


- 19:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se