Treća...
Samo ti Poput stakla rasuta mi duša u komadićima U odrazu ove rijeke više nisam vidio sebe postao sam providan nestvaran nestalan I dani su prolazili bio sam sam uplašen samo daljnih dana Prošla si pokraj mene slučajno sjedio sam s pogledom u dubinama dotaknula si me Tvoje prekrasno lice stvorilo je osmijeh tvoj topli dodir vratio me u stvarnost Tvoja dobra duša Sve djeliće moje duše skupila si nježnim rukama svojih jednim dahom spojila dio svaki Sada život bez tebe zamisliti ne mogu svaki dan sa smješkom mi dođe Znam moja si moja biti ćeš Promatramo odraz ovaj u rijeci poput stakla njena povrsina i nas dvoje kako se grlimo... |