Pismo...
|
Znaš, čudno je ovo... Ovako kasno... Prelijepo je vani... Gledam sa divljenjem oblačiće magle koje moj dah stvara... Da slučajem nekim sada netko naiđe, rekao bi da sam lud... Gledam zvijezde dok hodam, pričam sam sa sobom, divim ti se, pričam sa tobom, zapravo... Jer već je tolika duboka noć, ti već u snovima si jako dugo... Možda ove moje riječi snene u tvoje snove uniđu... Možda svi ovi poljupci, svi ovi zagrljaji koje želim ti pokloniti onda postanu stvarnost... Ali... tko bi normalan sada i bio vani... Jesen je, sada to jasno vidim... Žute se polako lišća na drvećima, prelijevajuci se u stotinama nijansi na ovoj uličnoj rasvjeti... Tako tužno... A opet tako prekrasno... Zar sve što je istinski lijepo, prekrasno, mora biti tužno? Ne... mi nećemo biti... U daljini čuje se brzi vlak kako u smjeru tvome hita... Zašto ja sada nisam u njemu, u jednom od vagona... Zašto ti nisi na stanici, par minuta prije dolaska vlaka, da me dočekaš... Često previše zašto ima... Žutu svijetlost rasipa po površini ova rasvjeta... dok ja gledam već poluvele ruze... Nešto ima u tome... Uspomene... nas dvoje još njih nemamo... ali znam polako... Ipak nije sve još umrlo, zelen vrh je krosnje, osvjetljene loše postavljenom rasvjetom... I lagano hodam prema kući, u svaku lokvicu stati moram, da svoj trag ostavim, mjesto po stazi, ja na travi setam... Takav sam valjda... sanjar... I sada sasvim blizu sam kuce... samo poneko svijetlo u daljini se vidi... Ovdje mrak... Sada vidim na tisuće zvijezda.... Prekrasno je... Ali ja se samo pitam... Koja li je tvoja zvijezda... da preko nje u snove ti uđem... I sada samo jedva čekam dan kada tebe ću vidjeti, kada ću te poljubiti, zagrliti... Kada ću ti šapnuti nešto... njezno i sneno... Kao što su sada tvoji snovi... Kao što su sada moje misli... |
24.10.2009., subota
Šesta...
|
Sanjaš Tvoji snovi Znam nekada u njih šapatom ući da ne probudim te nježno lagano Valovi tvoje ljubavi zapljuskuju obale tvoga kraljevstva Svileni vjetar dodiruje mi kožu tako mekano opušteno tvoji dodiri Prepuštam se snovima tvojim nježnim uzburkanim opuštajućim Poljupci tvoji sunčane zrake Zagrljaji tvoji mirisi cvijeća Ti vidim te u daljini kako dolaziš znaš da tu sam prije zore da me vidiš prije zore da budeš sa mnom Tvoje kraljevstvo Ti sve polako gubi se u modroj izmaglici zore Tvoji snovi Otvaram oči pokraj tebe sam Gledaš me I znam moji snovi svi napokon su ispunjeni... Tvoji snovi Moji snovi Naši snovi Mi... |
Peta...
|
Sanjam Moji snovi Oslikavaju ove noći puste bez tebe Naše kraljevstvo samo ti i ja naše mjesto gdje trebali bi biti Poslušaj taj smiraj tu mekoću tu sporost taj odmor Poslusaj svu tu ljubav I dok mjesečina prelazi preko lica mog na ovoj litici čekam tebe da zajedno u zvijezde pogledamo Jedino svijetlo u snovima tim koje potrebno mi je nosiš ti jesi ti I dok prilaziš mi drhtim kao prvi puta Ti stvarno sa sobom moje srce nosiš Tebe čuvati ću uvijek samo moja Je li ovo moralo ovako biti ima li tu nešto što razumjeti ne možemo Sve one stvari koje događale su se meni i tebi Nikada nećemo razumjeti Ali zar je i bitno pitam se dok prilazis mi i sjedaš kraj mene Čuj ovu tišinu sporost mir Moji snovi... Ti... |
18.10.2009., nedjelja
Četvrta...
|
Zato što ti... Jesen prolazi zima polako dolazi Evo i noć već spustila se od moje kose crnja Zvijezda na nebu sjaj slabo se kroz oblake probija ali mjesec odlučno se uspinje Na mojim mracnim putevima daje mi svijetlo da znam kuda ici trebam Ti moj si mjesec ti moje si svijetlo ti moja si mjesečina što drži me sigurnim od ponora I znam da ti ćeš biti tu uvijek kada padnem kada sam tužan Prosuti ćeš malo samo zvijezdane prašine Bez tebe više noći ove zamsliti ne mogu bez tvojih očiju bez tvog osmijeha Samo uz mene budi mjesečino moja Jer dok gledam tvoje oči kao u nekom drugom svijetu da jesam Jesen prolazi polako zima dolazi ali ovaj puta hladna neće biti Tvoje oči Ti... |
17.10.2009., subota
Treća...
|
Samo ti Poput stakla rasuta mi duša u komadićima U odrazu ove rijeke više nisam vidio sebe postao sam providan nestvaran nestalan I dani su prolazili bio sam sam uplašen samo daljnih dana Prošla si pokraj mene slučajno sjedio sam s pogledom u dubinama dotaknula si me Tvoje prekrasno lice stvorilo je osmijeh tvoj topli dodir vratio me u stvarnost Tvoja dobra duša Sve djeliće moje duše skupila si nježnim rukama svojih jednim dahom spojila dio svaki Sada život bez tebe zamisliti ne mogu svaki dan sa smješkom mi dođe Znam moja si moja biti ćeš Promatramo odraz ovaj u rijeci poput stakla njena povrsina i nas dvoje kako se grlimo... |
15.10.2009., četvrtak
Druga...
|
Opet ti Vidio sam tvoje lice već negdje... Razmisljam dok nježno te gledam tvoj osmijeh tvoje oči grliš me i grlim te sada život ne mogu zamisliti bez tebe Dok sjedimo na ovoj klupici Gledajući preko horizonta u daljinu tvoj dah osjetim na vratu dok na ramenima si mi naslonjena I što je sreća sve one velike stvari sve one male stvari sva ova priroda Ne ništa od toga za mene sreća nije Ti si moja sreća znaš li to I dok gledam tvoje nasmijano lice poslije ovih mojih riječi kroz moju glavu prolazi misao jedna Vidio sam tvoje lice već negdje... |
Prva...
|
Ti Sve ove nevolje sve ove gluposti koje napravio sam sada kada došla si kada našao sam te napokon imaju smisla Sve ove slučajnosti zbog kojih tu sam kraj tebe napokon shvaćam Vidim sve u tebi što drugi nisu vidiš sve u meni što niti jedna nije Svaku ranu tvoj pogled jedan liječi Riječi više nam ni ne trebaju mi osjećamo Sada samo sa smješkom iščekujem da ti budeš kraj mene da legnemo u istu postelju zagrliš me poljubiš I sve te nevolje više ne proklinjem zbog svih tih gluposti više se ne kajem Sve što me nekada zbunjivalo sve ove slučajnosti... Eh te slučajnosti dovele su me do tebe jedne Svaki dah Svaki korak morao je voditi ovome to osjećam to znam... |