Nerazumljiva...

Ponekad kao da sam izostavljena iz svojih misli,
nemam brata, prijatelja, rame za plakanje...
Ponekad kao da me gusi nesto, i trudim se
stajati uspravno da ne bi drugi primjetili da padam...
Ponekad kao da sam ljepa, a ponekad
me nitko ne primjecuje...

Ponekad mi sve ima smisla, a cesto nikad nista nema...

Kao da sam izgubljena... Odrasla, a jos dijete.
Ponekad kao da me bole misli...
Kao da imam puno ideja, bojim se da
nisu dovoljno dobre, pa sutim...
Grijesim ponekad, padam u ocima ljudi,
tko me jos iskreno voli?
Kao da postojim, a ponekad osjecam
da sam samo sjena...
Ponekad rijeci teku kao rijeka,
a kao da su to samo zapisane suze...

Kao da sve ima smisla, a nista,
bas nista nema...

17.11.2008

01.12.2008. u 12:39 · Ostavi komentar (8) · Isprintaj · #