gramzljivi prokletnici predobrih namjera

srijeda, 29.10.2008.

...krojači svoje sudbine

neću puno danas tipkarati... i zvučat ću besmisleno.
ali, ...očito je da smo sami krojači svoje sudbine, unatoč onoj staroj narodnoj: 'što je suđeno, nije izgubljeno'. nije izgubljeno, ali i bogu prekipi koji put, nakon hrpe prilika koje smo imali i ni jednu iskoristili, a umjesto toga sami sebe tjeramo u daljni očaj, i to mišlju: još ću napraviti samo ovo!

ja ne želim da me netko gore odalami po prstima i veli: imala si hrpu prilika i nisi iskoristila. imala si hrpu ponovljenih šansi i opet nisi iskoristila, zato nemaš više šta raditi na ovom svijetu! ........kraj

ja znam što želim u životu i stalno odgađam, prvo sam morala završiti faks, onda sam morala naći kolko tolko pristojan posao sa solidnom plaćom, sad čekam da se sredi pitanje stambene egzistencije koje se ne želi riješiti.
i neće se srediti dok ga sama ne pokrenem, neću prestati odrađivati karmu svojih živih roditelja dok se ne maknem od njih! jesam emotivna i svaku promjenu prihvaćam vrlo emotivno na svoj način (čak i bacanje stare poderane majce u smeće, koju godinama čuvam u ormaru jer mi je draga, iako ju ne nosim).

vrijeme je za promjene, mislim da će krenuti od danas!

Elle čestitam na hrabrosti, nadam se da ću je imati barem pola koliko ti da ostvarim željeno!

29.10.2008. u 09:34 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.10.2008.

U nove radne pobjede.. i gradsku gužvu

Nakon burnog proteklog tjedna, iskreno se nadam da će mi ovaj proći u boljem izdanju nego protekli.
Moram priznat da mi je dobro došao odmor ovaj vikend, a najviše od svega me obradovalo sat vremena spavanja duže.. Danas ujutro sam se probudila odmorna i svježa.. sve dok nisam došla u grad i upala u gužvu.

Ponekad se pitam da li sam stvarno toliko osjetljiva kad je u pitanju gradska gužva, nemogućnost pronalaska parkinga i slično, ili ista stvar i na druge djeluje na takav način? Naime, to je jedna od rijetkih stvari koja mi digne živac taj tren i ubije mi iluziju lijepog nastavka jutra (dana). Poludim kad dođem pred zgradu u kojoj imam ured, a plaćamo režije i ostalo kao i ostali u toj zgradi, i onda se nemam gdje parkirati ili moram nekog zaparkirati i onda svakih 15-30 min makivati auto dok se svi ne sjete otići.
Moj stav je da je firma dužna zaposlenom osigurati parking, a kako sam ja prilikom traženja ureda imala to u vidu, bila sam presretna. No svakim danom se sve više kvazi likova-frikova naparkira na privatni parking zgrade i ja se mogu fućkati. Još veći je problem što je to slijepa ulica, pa se ljudi naparkiraju s jedne i druge strane, tako da ne može ni pauk ući.

Sad odoh na mojposao i posao.hr, jer još uvijek nisam dobila cijelu plaću za prošli mjesec..

update! uspjela staviti i counter, nije neka mudrost, no, plavuša, kaj ćeš...

27.10.2008. u 09:50 • 8 KomentaraPrint#

petak, 24.10.2008.

Kad te krene, nikak da stane..


Eh, ne bi bilo to to, kad bi meni sve štimalo, jer kad ti jednom krene navdol (kak bi mi iz SZ lijepe naše rekli) ne stane tak brzo. Laptop je u srijedu opet krepal, ovlašteni servis me vratio natrag jer 'oni to ne rade' ove kod kojih sam nosila u ponedjeljak komp, napravili su drek na šibici (al se fino izražavam). Na kraju sam popi... i rekla direktoru da nek rade kaj znaju jer je meni već dosta svega. Dogovorio on da to riješe u ovlaštenom, nekog frajera dobio koji me uspio primiti, bla bla..

Vozim ja jučer ujutro laptop na servis i nasred Ljubljanske pred semaforom ostanem s autom, nevjerojatno, jednostavno je prestao davati znakove života. Hrpa autiju, gužva, iza mene bus.. strašno. I naravno nema mi druge nego van i izgurat ga sa strane. I ak je netko od vas koji ovo čitate bio tamo a nije mi htio pomoći, sram vas bilo!

Eto, uglavnom, problem s kompom je riješen jučer, znate kak? Jednostavnim i besplatnim anti-malware programom. I da, bio je virus u pitanju, a ne preopterećenje windowsa kak su dotična gospoda to rekla.
Tatu sam opet žicala da me dođe šlepati, uglavnom, otišo je alternator, odnosno diode i još nekaj. I tako me zadovoljstvo ponovne vožnje mog starog pohabanog limenog ljubimca koštalo kao mjesečna rata kredita za novi ili noviji polovni auto.

Direktor me još danas nije zvao, očito je jučer skužio da mu je bolje ne kontaktirat me neko vrijeme, meni to uopće ne smeta, dapače!

Uglavnom, ima jedna vrlo bitna poveznica. Naime, pred nekoliko dana sam imala opet neku noćnu moru s autima, lupanjem, grebanjem i sličnim. I naravno moji snovi opet ne griješe, osim kaj mi je strari čoravi očalinko u srijedu oduzeo prednost i skoro me ubio (sreća da mi nitko nije došao po suprotnoj strani dok sam ga izbjegavala, inače bi me danas spuštali dva metra pod zemlju umjesto kaj pišem post), jučer sam ostala u defektu.. nadam se da je peh gotov!

E da, i ovu noć mi se ukočio vrat, ali onak luđački bolno ukočio, glava mi visi na lijevu stranu jer ju ne mogu izravnati od bolova.
Dobrovoljno se javljam na natjecanje za najvećeg pehista.

24.10.2008. u 10:29 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 21.10.2008.

Umjesto ponedjeljka, utorak..


Dakle, meni je jučer bio pravi ponedjeljak, osim kaj mi je krepao laptop - službeni, (preko cijelog ekrana sam dobila informaciju da imam neki virus na njemu), iako imam garanciju gospoda su izjavila da oni ne servisiraju softwerski već samo hardwerski dio, i onda sam se mogla fućkat. Jučer sam triput bila u Zg, uspjela pronaći servis, dečki su mi već u tri javili da je gotovo, i nije bio virus, neg nekakvo preopterećenje windowsa, ne kužim se ja u to. Danas sve normalno radi, jest da je malo sporiji, al ne bum cjepidlačila.
Direktor mi je imao slom živaca: zašto sam zvala našeg informatičara a ne njega kad se to desilo, zašto ne žele primiti laptop kad je pod jamstvom, šta ćemo s programima... i slične gluposti. Mislim, HALOOO, tebe ću zvat da mi ti veliš kaj da radim a nemaš veze s IT djelatnošću, ni s bilo čime povezano s time (osim kaj se tu i tam koristi s kompjuterom i mailom); ak neće oni primt, odnijet ću nekom drugom; a za programe ću j... sve po spisku frajeru od kojeg su kupili sve to i ima izvolit da mi ih ponovo ugradi besplatno (jer idioti nisu dobili, ni reagirali na to da nema instalacijskih cd-a, koji su PLAĆENI!!!)).
Napravio slona od muhe i tolko me iznervirao da sam se u autu vozila s vrećicom kraj sebe jer mi je želudac bio u grlu. A da ne pričam da mi je prvo jelo bila prefina goveđa juhica s domaćim rezancima tek u šest navečer. Nema boljeg od domaćih rezanaca na juhi..

A sad se idem bacit na posao jer mi u inboxu stoji neotvoreno još dvadesetak mailova, a na stolu pune dvije vrećice prospekata, vizitki i ostalog sa Ambiente za razvrstat po važnosti.

21.10.2008. u 10:28 • 7 KomentaraPrint#

petak, 17.10.2008.

Propali partiji

Update prošlog posta

Dakle, party, jučer, poslovni partneri, godišnjica postojanja. Organizacija koma. Osim kaj sam se 45 minuta jučer vozila po centru da nađem parking (na kraju sam se sparkirala skroz na Ilici u garaži), kasnila sam pola sata, na ulazu konobar koji je jedva pozdravio (gdje je gomaćin??), upućena do stola s aperitivima i ostalim. Stigla je tek nekolicina ljudi, posložili se u tri grupice i ignoriraju sve druge koji nisu u njihovom društvu.
Kako ja osobno nisam upoznala direktora te firme iz RH i sukladno time ne znam kako čovjek izgleda, priupitam konobara za gospodina tog i tog. Konobar me gleda ko da sam došla na krivo mjesto, objasnim ja njemu da tražim domaćina eventa, tad mu je valjda sinulo, veli on: 'a da, ma tu je negdje, uzmite si još jedno piće, pa će on doći'. OK, drugo piće, nema naznaka, upitam ja drugog konobara za njega ili nekog od organizatora, domaćina, nekoga, na to će on: 'ma još nije stigao, popijte si još nešto, sad će on uskoro doći'. Halo, pa nisam prikopčana na kanalizaciju da me kljukate s tekućinom do besvjesti zbog vašeg neznanja.

Da ne duljim, okrenula sam se i otišla. Samo čekam da me diša nazove i pita kak je prošlo, joj kak ću mu servirati.

17.10.2008. u 09:58 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.10.2008.

Kratko javljanje

Zadnjih dana nisam nešto u prilici za pisanje. Posao, posao, i opet posao, a osim posla kupnja auta, kupnja auta, kupnja auta i auto je kupljen! Hvala Bogu i JUPIIIIIIIIIIIII !
Ne, nisam ja kupila auto, moj dragi je. Ja si to zasad nemogu priuštiti i još uijek se vozim sa starom krntijom, ali neka, dok ide, samo da me vozi. Za to vrijeme bum se ja guštala svaki dan poslije posla u autu mog dragog.

Inače, gužvovito kao i zadnjih tjedana, radimo na strategiji poslovnog plana za Hrvatsku za iduću godinu, danas idem malo partijat (poslovni partneri su organizatori), više business neg pleasure (žute štikle ili crne? to me muči čitav tjedan). Ovaj tjedan moram i obići Ambientu, opet su u pitanju poslovni partneri koji izlažu.. a možda mi i zapne za oko koji komad namještaja, točnije krevet..

I da, danas je godina dana od Tošine smrti, šta više reći...

šaljem kiss, odoh na sastanak...

16.10.2008. u 14:20 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.10.2008.

Kre-pa-na

Prvo mi ujutro krepa auto na putu do posla, pa natrag doma, pa onda na šlepanje... Kasnim samo sat i pol na posao (jer sam krenula 40min ranije nego inače, sreća, inače ne bi došla do podne na posao). Sva se tresem, sva sam ukočena.. Zovem i pokušavam pomaknuti sastanak sat vremena ranije, može, super! Prolazim još jednom s direktorom temu za sastanak i naše uvjete. Pokret! (sastanak je udaljen samo 50 km od ureda)
Dolazak na vrijeme (yessss), čak i ranije, parking pronađen, sve prošlo ok, osim kaj sam par puta zatrokirala jer sam sva ukočena od jutra, skuhana i ošvicana od vožnje u autu. Uglavnom, suradnja kreće, i više nego kaj sam predložila. Živio marketing!

Sad sam doma, sjedim za stolom i obavljam današnje zaostale poslove, slanje ponuda, mailova-podsjetnika mom webmasteru (i meni), izvješće će vjerojatno morati pričekati do jutra. Jednostavno nemam snage.

P.S. - cijeli dan sam provela i štiklama od 11 cm a kak sam se odvikla taaaaaaaaaako visokih peta, još me to dotuklo.
A koga ne bi 11 sati skakanja u tolkim petama?

09.10.2008. u 17:39 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 07.10.2008.

Nostalgija, koji mi je vrag?

Jučer sam gledala 'operaciju trijumf', volim pogledat ponedjeljkom jer ostale dane jednostavno ne stignem. Nisam stigla na početak, no od onih koje sam vidla izdvojila bi našeg Igora koji je bio fantastičan s Joksimovićem, malu koja je pjevala 'tridesete' (zaboravih ime), Danijela (mislim da se tak zove, brat od Šerifovićke) i definitivno Aleksandra.
Ne znam jel to zato kaj je pjevao Tošinu pjesmu, ali dobar dio pjesme imala sam osjećaj da slušam Tošu.

I probudim se ja danas ujutro pjevušeći u sebi Tošinu 'brani je od zla'. Ne znam otkud, niti kaj sanjala, niti je mali pjevao tu stvar, jednostavno mi se vrtjela ujutro u glavi. I uhvatila me strašna tuga, zapravo pere me već nekoliko dana kako se sve više približava datum 16-ti.
Nisam šiparica, nit sam zaljubljeno buljila u radio kad su puštali njegove pjesme, jednostavno sam ga obožavala slušati. Imala sam njegov prvi cd izdan za ovo tržište, slušala ga u autu dok su me svi s čuđenjem pitali 'ko ti je taj?' Pjevala 'ako me pogledaš u oči' i 'soba za tugu' još davne 2001. kad nitko u Hrvatskoj nije znao da on postoji. I onda ga odjednom nije bilo.

A što se tiče nove Tonijeve pjesme, zašto imam osjećaj da je pisana za Tošu? Ovo sam mislila od prvog puta kad sam čula stvar na radiju, al mi je bilo glupo ikome spomenuti, da ne misle da sam luda.
Stajali smo na semaforu, dečko i ja, odnosno sjedili u autu, na radiju novi Toni. I onda mi dođe dečko s izjavom: 'mislim da je ovo pjesma koju bi pjevao Toše da je danas živ, Toni nema glas za cijelu pjesmu, previsoko je pisana'. Ostala sam ga gledati otvorenih usta. Nakon minuti-dvije sam mu uspjela reći da to mislim već neko vrijeme. Nevjerojatno...

07.10.2008. u 14:49 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.10.2008.

Iritantno biće

Sjedim i pokušavam raditi kad mi u prostoriju uleti jedno od iritantnijih bića na ovom svijetu: mesarica. Odnosno muha, ona debela muheturina, mi 'po domaći' velimo mesarica, ne znam kak se veli književni.

Uglavnom, otkud li se ona stvori, majku joj njezinu? Većina vas je pretpostavljam imala susrete takve vrste, uleti u prostoriju i sa svojim iritantnim, neopisivo glasnim zujanjem je u stanju tako sat vremena a da se ne zaustavi ni malo. Istjeram ju van, krenem pisati post da podijelim ovo fascinantno iskustvo s drugima i evo je opet. Mislim, kaj je ovo danas, pre-strašno.
Ok, vani je, nakon još jednog prekidanja posta. Najlakši način za istjerat ju van (jer ju je gotovo nemoguće uloviti, pogotovo ako nemate muhomlat i turbo brza osjetila vida i pokreta ruke) je maknut rolete, zavjese i ostalo s prozora i mahat s nekakvom svijetlom krpom (vesta, jakna,.. nebitno). Ja naravno nisam imala ništa svijetlo pri ruci, pa je potrajalo.

Nije baš neka tema, al me totalno iziritirala, jesem joj sto kila riže! (ne bu mene niko v mojoj kuruzi, hehe)

06.10.2008. u 14:43 • 2 KomentaraPrint#

petak, 03.10.2008.

Capo di tutti capi dolazi?

Danas sam bolje raspoložena. Osim kaj nije bilo gužve ujutro, jučer navečer sam se već bolje osjećala. A danas ujutro sam se još bolje osjećala. Sve do malo prije.
A tko bi to mogao pokvariti negoli diša? Naime, javlja da drugi tjedan dolazi capo di tutti capi u lijepa naša zemlja. I to ni manje ni više nego u srijedu, a u srijedu je praznik ako niste znali. Ne, ne dolazi ga slaviti već održati sastanak. Majko mila, ubitačno. Još uvijek se nadam da neću morati prisustvovati, no kako imam funkciju koju imam nema mi izbora, a osim toga ja imam the key od office i morat ću doći ovako i onako.
Đizus, sad sam fakat luda, sreća kaj imam vikend da se ispušem.

Inače nisam jedna od onih osoba koja MORA zapalit kad ju živci peglaju. Doduše ja sam jedna od onih osoba koja zna po dan-dva ne zapalit. I moram biti jaaaaaaaaaaaako izbačena iz takta da bi usred radnog vremena išla zapalit.
E, pa, odoh ja jednu zapalit.

03.10.2008. u 12:50 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.10.2008.

Kad stvari krenu po zlu?

Danas mi nije bitna ni gužva na poslu, niti me briga to da imam hrpu stvari za napraviti, danas mi je sve ravno. Od jutra kad sam došla, samo monotonija. Jedino što mi je uspjelo dignut živac je neuobičajena gužva i kašnjenje na posao.

Strašno mi je intrigantno kako su roditelji povodljiviji na neke riječi i djela svoje djece, nego od strane drugih ljudi. Ili na primjer koliko mogu biti licemjerni prema jednom djetetu kad im drugo nekoliko sati puše po dupetu.
Je li to samo ljudska licemjernost, ili je to problem u glavi određenih pojedinaca koji ne mogu sami sebi pomoći, pa krivnju za svoje stanje traže u postupcima njima bližnih osoba. Ne traže, nego svaljuju.
Kad ste zadnji put uništili nekom život zato jer ste dva dana za redom imali posla i niste stigli pomoći u kućanskim poslovima? Kad vam se zadnji put dogodilo da su se ljudi zbog tog vašeg djela razboljeli, počeli piti tablete i to im je uništilo život? Koliko su daleko spremni ići vaši bližnji da bi vas povrijedili?

Zašto si dopuštamo da nam drugi skaču po glavi? Zašto neki moraju imati više savjesti od drugih i zbog toga jesti tuđa govna? Zašto se bojimo napraviti neke korake u životu, koji koliko god veliki ili mali bili, mogu promijeniti život nabolje? Zašto nam toliko puno treba da napravimo ono malo?
Što je to? Paradoks ljudskog postojanja ili samo ljudska glupost?

Dosta mi je i paradoksa i gluposti, okrećem novu sranicu. Ne želim biti u masi jadnika. Ne želim više podmetati svoja leđa da bi drugi mogli po njima hodati i poslije me pljuvati. Ne želim se više osjećati ovako rastrojeno i jadno (stvarno je odvratan osjećaj).

02.10.2008. u 11:20 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 01.10.2008.

Krepavanje od posla + Dan deseti sa zelenom kavom

Za vikend sam se doslovno htjela odmoriti, jeah..rajt, kad krepam!
Dva sata su i ja sam već tolko iscrpljena od posla da se ja jednostavno nemrem sjetit kaj sam radila ovaj vikend, al znam da sam bila strgana i ne bi vjerovali, ponedjeljak na poslu mi je došo ko odmor od vikenda.
Čeka me slanje još 6 poslovnih mejlova, koncipiranje oblika i strategije suradnje, dugoročne mogućnosti i sve ostalo, mora otići danas! Znate kaj mi je rekao direktor kad sam rekla da želim asistenta, pomoćnika, studenta, nekoga, nebitno koga: Trenutno si to ne možemo priuštiti!
Ja sam si priuštila svoju prvu pauzu danas. I tražit ću povišicu!

A kava, u nedjelju sam štrajkala, pošteno se najela, navečer se ubila u grožđu i mandarinama, ali mala zelena svejedno čitav ovaj tjedan ima odvratan okus.
Na vagu se još uvijek nisam usudila stati. Možda da opet krenem u teretanu?

01.10.2008. u 13:54 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (12)
Rujan 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

moji doživljaji.. istresanje frustracija.. i sve ostalo

.....moj ispušni ventil, ma da to ne znači da još uvijek ne puknem doma, na poslu, rasplačem se od jada ko kišna godina...

Copyright 2008 © by Shimilam: sva autorska i ina prava zaštićena.
Ako je nekom moj život tolko zanimljiv da bi ga kopi/pejstao, prvo mi je javite.

Možete mi mejlati na shimilam(at)net.hr

Meni su dragi:

- Amorfiu
- Elle
- Kenguur
- Eurosmijeh
- Sam' što nije
- Andrejevna
- Destination Unknown
- Sanela Mallory
- Kikicarodjkica
- Assilletta
- Wictor
- Lady
- fra gavun
- showdown2000
- Daisy
- Rib@rnica
- nacugivara

a koliko se klikamo od 27.10.2008.?
Free Counters
Free Counters

Blogerica.com target=_blank>Blogerica.com