Juha od sunca

by Sandra Obradović

S tajala je tamo kojih pola sata iskrećući povremeno stopala prema unutra i čuvajući položaj uprta o njihove vanjske bridove. Za to joj je vrijeme kroz glavu kloparajući prolazio poluprazan vlak.

Margita je učinila sve.
Sada je trebalo dalje pa se približi, vrlo, vrlo blizu i pažljivo onjuši tu stvar.
Mirisala je na neopranu sebe, bez daljnjeg.

To nije bilo dobro i Margita naglo čučne, primi se za glavu i zastenje. Naprijed – nazad, naprijed – nazad, ljuljala se na stopalima i pokušavala misliti.

Margita, Margita! Čistiti kuću, pod, ribu, cipele, čovjeka, Margita, još!

Ustane i potrči u kuhinju. Ladice su s treskom padale rasipajući beštek po podu. Metalni je zveket prene. Konkavna je unutrašnjost jedne žlice bila puna svjetlosti i Margita je, očarana, vrlo pažljivo uzme s poda i prinese ustima.

Juha od sunca. – spozna i nastavi kopati oko sebe.

U sobu se vratila sa spužvom, razrjeđivačem, sunčevom žlicom i kiticom peršina, pa krenula ribati.

Sa drugim stvorovima nije imala problema, ali stvari su bile van njezinog poimanja. Ponašale su se nepredvidivo, a njezina je zadaća bila slušati. Mekani čovjek, ta stvar na koju je navikla, volio je da bude čisto i ona se trudila ukloniti svaki poremećaj u kućanstvu. Prašinu, blato, kamenac, fleke na rublju, prljavštinu iz posuđa, mirise.

- Ti si sjajan stvor – hvalio ju je čovjek, - tako humanoidna. I stvorena za razne stvari.

Od svih stvari s kojima se susrela, ova je bila najbolja. Mekana, smijuća. Nije tražila puno, a kad je bila naročito dobre volje - govorila joj je o stvarnosti i zvala je: - Djevojčice, - pa znala posjesti u svoje krilo i tamo je dugo njihati.
Tako je Margita shvatila razliku između stvora i stvari.
Stvorenje, stvor, stvoreno je da usrećuje ljude, a ljudi su ti kojima pripada stvarnost jer su rođeni i stvarni. Stvarne su stvari.

Kako je mogla biti kriva što je njezina stvar bolovala.

Svaki je dan u točno određeno vrijeme Margita uzimala male oble dražeje iz tri različite kutijice i njima održavala stvar. Svaki dan. Tri kutijice: Plava, zelena i žuta. Nijedanput se nije zabunila, ona se ne može zabuniti. Ali njezin ju je čovjek od prije nekog vremena počeo drugačije gledati. Davati naredbe i onda, vozeći se u kolicima za njom po kući, ispitivati je što radi, kao da ona ne zna što joj je maloprije rečeno. Pa bile su zelena, crvena i roza! Stvar se očito gubila i to važi za žalosno. Ali, stvari postoje tako da se na kraju izgube, to je naučila i nju za to nitko ne može prozvati.

Danas je klala ribu na dvorištu kad joj je iz kuće viknuo da kakvi su to zvukovi i da mu dođe blizu. I ona je odmah lijepo došla. Nije ju prvo primio za ruke kao inače nego naglo posjeo na krilo i zgrabio za lopatice iza kojih među tisućama žičica pulsira Margita, binarna djevojčica i otvorio ih.

Samo je ovlaštena stvar mogla raditi tako nešto i ovo nije bilo u redu, ali Margita je poslušna, ona zna što treba raditi i samo se dalje njihala u njegovom krilu, njihala se sve jače i jače.

Sada je stvar bila potpuno čista i izgubljena.
Margita se prekriži žlicom i pospe je biljem.
Tako je otprilike zapamtila da je običaj.

“ U popis stanovništva uvedena je kao Sandra Obradović, rođena 26. travnja 1974. u Zagrebu. U tom je istom gradu završila studij filozofije i komparativne književnosti. Živi i radi u Bjelovaru. U slobodno vrijeme piše poeziju i kraću prozu, pjeva i zanima se snimanjem eksperimentalnih filmova. Urednica je proze u časopisu RE. Priča "X files" nagrađena joj je na festivalu Pričigin 2008. Do sada je objavljivala u časopisu Ubiq, Re, Temi, Quorumu, Vijencu, Zarezu, Poeziji i na internetu.

četvrtak , 27.11.2008. u 19:40

Sfermentirano x 8 • Print • #

UBIQ # 3

Treći broj književnog časopisa za znanstvenu fantastiku UBIQ izlazi za ovogodišnji Interliber, gdje će ga u nedjelju, 16. studenoga, u 12:30 na pozornici u paviljonu 6, predstaviti Aleksandar Žiljak (jedan od dvojice glavnih urednika) i Boris Švel (član uredništva i urednik SFerina fanzina Parsek).

U trećem broju književnoga časopisa za znanstvenu fantastiku UBIQ sa čak 13 novela predstavljaju se vodeći suvremeni domaći pisci znanstvene fantastike (Darko Macan, Tatjana Jambrišak, Zoran Vlahović, Dario Rukavina, Vesna Gorše, Zoran Krušvar), ali i nova imena (Sandra Obradović, Manuela Zlatar, Nada Mihaljević), pri čemu je niz novela hibridne naravi, nastao na rubu žanra pa i eksperimenta, odnosno pisan više kao “spekulativna fikcija” a manje kao tradicionalno shvaćena znanstvena fantastika. Uz to, ovaj broj donosi i “input” domaćeg fantasyja, dok se u teorijskome dijelu raspravlja o Zagorkinu SF romanu Crveni ocean te o sličnostima i razlikama vampirskog horora i špijunskog romana.

Sadržaj Ubiqa 3:

Novele

Dario Rukavina: Dva otiska i još jedan
Tatjana Jambrišak i Darko Macan : Besmrtni slučaj
Zoran Vlahović: …je najteže
Biljana Mateljan: Način doma našega
Lidija Beatović: Tula
Sandra Obradović: Kako na nebu, tako i na zemlji
Zoran Krušvar: Tako biti mora
Branko Pihač: Projekt Delta
Nada Mihaljević: Kraljeva jabuka
Vesna Gorše: Kapsula Silver
Darko Macan: Put za Stumu
Gordana Kokanović-Krušelj: Črtova zamka
Manuela Zlatar: Zlatom pišeš

Kritička praksa

Tanja Cvitko: Slovenska znanstvena fantastika
Tomislav Šakić: Zagorka i počeci hrvatske znanstvene fantastike
Milena Benini: Dečko, dama, vampir, špijun Lavie Tidhar: Znanstvena fantastika, globalizacija i Narodna Republika Kina

“ Prvi ozbiljni časopis za prezentaciju i proučavanje kvalitetnog, široko postavljenog SF-a, kako hrvatskog tako i svjetskog, koliko teorije toliko i prakse (Zarez)

Stručan pristup, preglednost i kvalitetan izbor priloga (Vijenac)

SF literatura u Hrvatskoj napokon je privedena ozbiljnom bavljenju (Zarez)

petak , 14.11.2008. u 14:59

Sfermentirano x 0 • Print • #

SFera i Mentor na Interliberu

Mihaela-Marija Perković
glasnogovornica SFere

Društvo za znanstvenu fantastiku SFera i nakladnička kuća Mentor i ove će se godine predstaviti na najvećem sajmu knjiga u Hrvata - Interliberu, a ove će im se godine na štandu pridružiti i Fibra, izdavač samo dobrih stripova. Potražite nas u paviljonu 6, na štandu 10B.

Stotine tisuća knjiga na oko 15.000 četvornih metara površine posjetitelji će moći razgledati i kupovati, mnoge od njih po znatno sniženim cijenama, od srijede 12. studenog do nedjelje 16. studenog. Ulaz na Interliber je besplatan, a radno je vrijeme od 10 do 19 sati, osim petka i subote kad su knjige dostupne sve do 21 sat.

Ujedno bismo vas željeli pozvati na nekoliko događanja:

- u srijedu 12.11. u 18h Zoran Krušvar će predstaviti svoj novi roman "Zvijeri plišane" u izdanju Knjige u centru (pozornica, paviljon 6);
- u četvrtak 13.11. u 13h održat će se promocija romana za djecu i mlade "Dlakovuk" i "Jadnorog" Darka Macana (štand Kinderlibera);
- u petak 14.11. u 19h dodijelit će se nagrade LICE KNJIGE za grafičko oblikovanje i ilustraciju knjiga objavljenih 2007. godine, a među finalistima u kategoriji za najbolji ovitak nalaze se i Mentorove knjige "Blogomdana" / "Slova iz snova" / "Nikad bivša" autorice Tatjane Jambrišak;
- u nedjelju 16.11. u 12:30h održat će se predstavljanje najnovijeg 3. broja književnog časopisa za znanstvenu fantastiku UBIQ u izdanju Mentora (pozornica, paviljon 6).

utorak , 11.11.2008. u 10:00

Sfermentirano x 5 • Print • #

Najljepše priče klasične sparine

by Pametni Zub

L jeto 1966. Sjedim u novom fići dok Sunce nemilosrdno prži lim, topi stakla i kuha sve nas unutra, na putu prema moru. Najtopliji srpanj u zadnjih 100 godina, kažu; topliji i od onog predratnog '39 i od onog predratnog-ratnog '11 kad su oči cvrčale u dupljama...

***

Ljeto 1980. Početak kolovoza, omarina do brade. Toliko je toplo da počasni stražari peku jaja na Titovu grobu. Sjedim u podrumu napuštene kuće u izgradnji, slabo osvijetljene, izvor svjetlosti nepoznat. Sklonio sam se od nečega. Brojim stonoge po zidovima, a na pamet mi pada da im počnem brojati noge. Srećom, odustajem, netko me konačno zove izvana, pakujemo se, kaže, idemo na more, konačno - auh, ustajem, vrtoglavica je znatno slabija, ipak, znatno...

***

Ljeto 1990. Kamen isijava propulzivne proplamsaje zraka, nemaštovite fluide praznih fatamorgana. Ima sigurno 40 stupnjeva, ovdje u zaleđu, na putu prema moru. Naletjeli smo na balvan na cesti. Gore na brdu gori šikara. Miris tek što nas nije dostigao. Pokušavamo maknuti balvan, ali ne ide. S one strane stiže grupica ljudi, u izmaglici vrućine, hodaju prema nama, ali kao da se udaljavaju. I tamo i vamo...

***

Jesen 2001. Najtoplija jesen u posljednjih 354 godine, još od 1667. kada je more kod P....a proključalo. Putujemo na Kongres industrijalaca soli. Gužva na ulazu avion. Traži se karta više. Pista gori - iscurio kerozin, iscurilo Sunce, nokti mi se na nogama tope. Ako ne stignem na ovaj stići ću na onaj - mislim, ali, je li to mišljenje ili...

***

Neimenovani dan 2017. Nema više godišnjih doba. Ekolozi su bili u pravu. Ne idemo na more, more je došlo k nama, provalilo je čak ovdje, u unutrašnjost: već mi natapa crijeva, tu mi je negdje na razini pupka. Gazimo kroz more, teškim koracima kroz gustu vodu punu masnih meduza i ošamućenih planktona. Okupljamo se oko malene barakice od promočene šperploče. Iz barake izlazi čunj; u čunju sjedi Ona. Ona je jedina od svih ovdje koja nije počinila grijeh prema prirodi: eko-bezgrešnica. Što ju je kvalificiralo za tako visoku funkciju, ne znam, ali kažu da je tako... ja slušam. Čekam na red. Ona mokri u ljevak od naših dlanova. Mi pijemo. Gutljaj ekološke svijesti, kažu. Dezinficira, a dobro je i protiv uroka: kažu, kažu...

Vraćam se u svoju nišu, gazim kroz vodu do pleksusa, gledam u goruće Sunce. Nije više samo na nebu, sija sa svih strana, sija iz mene, iz mog želuca, crijeva na žaru, astronomska proljevanja protuberanci iz unutrašnjosti prema...

“ Pametni Zub ima četrdesetak godina. Živi u Zagrebu. Čita, igra šah. Voli rubne dijelove grada. Ne voli dugotrajna, masovna druženja i dodir spužve. Boji se vodoinstalacija.

srijeda , 05.11.2008. u 21:55

Sfermentirano x 6 • Print • #

Komentar

Porco Dio, porca Madonna e tutti gli angeli in colonna!
Sfermentacija

P proteklih se dana uzburkalo žanrovsko more naših SF prijatelja. Naime, na stranicama Booksinog portala, u sklopu projekta KRITIKE zamišljenog kao aktivna suradnja mlađe kritičarske populacije Bookse i beogradskog Betona, pojavila se kritika zbirke priča „Tužna Madona“ Marine Jadrejčić.

No, krenimo redom.

Boris Postnikov se u KRITICI #1 pozabavio najnovijom antologijom suvremene domaće proze „Tko govori, tko piše“ književne kritičarke Jagne Pogačnik, dok Božidar Pavlović na primjeru romana „Oko cucka pa na mala vrata“, Hrvoja Šalkovića apostrofira probleme stvarnosne proze koja mu je: „jednostavno postala dosadna.“

Preispitujući temelje konvencija 'stvarnosne književnosti' - obrasca koji već dugo godina dominira domaćom prozom, postavljajući je u društveni, politički, ideološki i povijesni kontekst, Pavlović naglašava kako je uloga književnog kritičara da taj kontekst prepozna, i po tome procijeni vrijednost knjige. Prema Pavloviću, vrijedna literatura koja nešto mijenja ili je nužno izvanžanrovska, odnosno ne može se svrstati, ili je u drugom slučaju transžanrovska, odnosno koristi žanr da bi pametno (prikriveno, suptilno) govorila o svijetu oko sebe.

No više od samog konteksta, Pavlovića kao i Pogačnikovu, muči metoda. Kao kritičari, ne izlaze načina da zauzmu položaj manje-više objektivnog promatrača, iz razloga što su i sami tim kontekstom određeni. Netko tko pretendira ustvrditi 'tko govori' i 'tko piše', mora postaviti sebi i treće pitanje: a 'tko bira'?

Sudeći prema KRITICI #3, nismo baš sigurni da je Matko Vladanović bio načisto s time kada je birao „Tužnu Madonu“ pa se upustio u vrednovanje književne SF scene. Zbirka Marine Jadrejčić ne pretendira nekakvoj „borbi za ulazak u mainstream koja zahtijeva prepuštanje vlastitih tekstova kritici utemeljenoj na konvencijama koje ne pripadaju onim žanrovskim“, niti su literarne ambicije autorice narasle do te mjere da ih se sagledava u kontekstu suvremene hrvatske proze, koliko u kontekstu lokalnih SpeciFikuma koje afirmiraju pazinski IstraKon i Festival fantastične književnosti.

Vladanovićevim 'odabirom' nameće nam se pitanje poznaje li on domaću SF književnost? Ako poznaje, nije li se mogao, umjesto na nejaku i "Tužnu Madonu“, onako muški, namjeriti na novog Raosa, Veroniku Santo, na Ubiq? Ili neku recentnu IstraKonsku, SFerakonsku ili SFerinu zbirku koje daju relevantan presjek stanja domaće SF književnosti?

Stoga ne čude reakcije na stranicama Bookse i na NOSF forumu, koje su velikom većinom došle upravo od žanrovskih urednika (Benini, Rašeta, Šakić, Macan): NOSF forum: Kritika "Tužne Madone" Marine Jadrečić

Ipak, imamo li na umu da se u 'mainstreamu' općenito ne raspravlja o SF književnosti, niti se pokazuje interes za ozbiljnijim kritičkim pristupom recentnoj SF produkciji, Vladanoviću se mora priznati da je uspio pokrenuti barem kakvu-takvu polemiku oko te književne vrste, i zbog toga, ako ni zbog čega drugoga, SFermentacija pozdravlja njegovu kritiku.

subota , 01.11.2008. u 11:42