Došlo i mojih 5 minuta da napišem koji redak svog života... U nedjelju na Božić sam se probudila oko jedan. To je i super s obzirom da smo se na Badnjak ubili od posla i da sam došla u 7.30 doma. Pale sam na svijetu, pomislila sam kad sam na božićno popodne otvorila svoje još snene i umorne okice. Moji su otišli u gornje krajeve kod dede i bake, ja sam u tišini doma svog. Sve bi dala da je netko tu... Novi, stari, nije uopće važno. Ali nikoga nije bilo. Tužno je na Božić razmišljati i preispitivati svoje odluke, vrtiti neka lijepša vremena u glavi, razmišljati o svemu što sam učinila, pitati se kamo sve to vodi. Neko vrijeme sam samo ležala u krevetu i poželjela da ne razmišljam o ničemu. Al nisam ja taj tip :) Nije dugo trebalo da moje cure organiziraju druženje i same se pozovu kod mene. Nije da ih ja ne bi zvala... Kao da su znale što mi treba. Malo ženske čakule, otvaranje poklona( sve smo znale šta smo kupile jedna drugoj ali smo svejedno bile sretne), kolači i boca medice. Kasnije je bilo dvije boce medice... Smijeh i neka stara, dobra vremena... E da, to mi je trebalo. I onda opet sama u svom domu, pomalo pripita pokušala sam si posložit kockice u glavi. Bit ću sretna jer tako želim. I jesam, sretna sam. Ono što te ne ubije, ojačate te. Jučer sam obavljala šoping s najboljim frendom koji se stvarno počeo truditi da naše prijeteljstvo preživi i oživi i da dalje živi jer smo se nekako u zadnje vrijeme udaljili. Ali jučerašnji dan je bio predivan( unatoč šugavom vremenu), opet sam ona stara, opet se smijem... Danas sam nakon 4 dana vidjela Novog. Nismo se mogli vidjet preko vikenda jer je on naravno imao svoje obiteljske obaveze( kako volim taj naziv) a i ja sam jučer bila cijeli dan u điru tako da smo se danas vidjeli. Nisam mogla sakrit sreću. Bila je to moja nagrada za dane koje sam provela u samoći... Tako je sad jedan od "junaka" u nekoj seriji rekao. Jučer sam mu u gradu kupila nešto što voli, što me podsjeća na njega. Dok sam kupovala razmišljala sam kakao će taj dar opravdat doma, ali na kraju mi nije bilo briga. Njemu se sviđalo, bio je oduševljen. A ja sam dobila... Hm, ni manje ni više prsten. "Eto draga moja da imaš nešto moje, da svaki put kad pogledaš na ruku da se sjetiš mene.". Ja sam njemo gledala u prsten, pa u njega, pa opet tu kutijicu... Prsten je od bijelog zlata( samo to i nosim), predivan s malim kamenčićem, baš kao da sam ga ja birala. Ja inače ne volim kič, i baš zato me još više sviđa. Eh sponzorušo jedna, pomislim svaki put kad pogledam prsten ruci svojoj :) Ma predivno mi je sve to iako mi je najveći poklon bio taj što sam ga vidjela, što je napokon opet bio moj. Teško je kad mu ne mogu poslat poruku, nazvat mu i reć mu da mi fali... Eh to je teško, ali sve to radim i suzdržavam se radi njega, radi nas. On se stvarno trudio slati poruke i zvat kad god bi stigao, glavno je da se trudi :) Jer nije isto biti sam i usamljen. Ja nisam usamljena iako sam sama i "slobodna". Ovih dana je i takvo vrijeme, stalno neke kave, druženja, pijanke... Ona stara ja kreće u osvajanje tržišta... Do švrakanja, pozdrav i pusa Svira: Natali Dizdar |
< | prosinac, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv