Nikad nije kasno za sretno djetinjstvo

nedjelja, 06.12.2015.

Nikad mi nije bilo ni na kraj pameti da će me neka sekta dovesti do ovog koraka. Međutim, nakon nekih godinu dana nadanja, očekivanja čuda, vidim da nemam drugog izlaza nego se boriti s time, pronaći ljude, obitelji u sličnoj situaciji i pokušati zajedno opisati, shvatiti što nam se to dogodilo. Kako je to moguće da netko tvoj, najbliži, rođeni.. naizgled preko noći okrene leđa svojoj obitelji i odabere u biti gotovo potpune strance kao svoju novu, sada "pravu", "duhovnu" obitelj. Možda to okretanje leđa od slučaja do slučaja nije toliko javno, jasno i glasno izrečeno, ali ako se pokuša na tu temu sa "sljedbenikom" porazgovarati onda postane jasno o čemu se radi i u kom smjeru vjetar puše.

U slučaju moje obitelji se radi o sekti "apostola" Lorensa Novosela. Ovim putem pozivam sviju koji se osjećaju ugroženi djelovanjem dotičnog "proroka" da se kontaktiramo i povežemo. Ne vidim velike razlike između opasnosti, ovisnosti od neke kemijske i od ove "duhovne" droge. U oba slučaja neki konzument (sljedbenik) ima subjektivni osjećaj kao da živi blažen na nebu, dok istovremeno vrijeme radi protiv njega i njegovog života, tijela, zdravlja, protiv njegove obitelji, i protiv svih koji ga poznaju i vole.

Naravno, život je škola, ljudi bi trebali biti odrasli i slobodni, a na kraju se sve može dobro završiti, i svi zajedno postati zreliji, mudriji.. U susretu s nečim ovakvim čovjek bi trebao malo poznavati sebe, sačuvati svoj osjećaj za istinu, a donekle i mir uprkos nezaobilaznom strahu. Međutim, s druge strane je pitanje koliko je dotični sljedbenik odrastao, koliko je još uopće uračunljiv, koliko je u granicama zdravog razuma. Ako se i kada se svi ljudski pojmovi izvrnu u svoju suprotnost, kada ludost postane mudrost i obrnuto, kada znanost postane mrska "laž", umjetnost suvišna, a sve druge religije i filozofije samo obične "hereze", "poganstvo".. Onda kada se sve to događa, onda je jasno da vremena više nema previše, i da ljubav, nada sama nije dovoljna, da se nešto mora poduzeti, u ime samog zdravog razuma.

U ovom konkretnom slučaju se ne radi samo o nekoj sekti koja sljedbenike drži samo u običnom psihološkom, emocionalnom ispiranju mozga. Ovdje se radi i o posjedovanju i sticanju tzv. "darova". Susret s ljudima koji nadilaze ljudske granice, takoreći iz čista mira, bez očitog razloga, otvara nova, večini (pre)teška pitanja. Zašto bi se to nekome dogodilo? ...baš njemu, sada i ovdje, i što je još važnije... odakle, od koga to dolazi? Moguća su dva jasna odgovora na ovo pitanje, i to potpuno suprotna.

I sam sam prošao iskustvo pripadanja jednoj sekti, iako doduše samo jako malobrojnom ogranku jedne inozemne kršćanske sekte, a nikad nisam imao čast i upoznati dotičnu "proročicu", srećom. To moje iskustvo je bilo popratni fenomen jedne potrage za samim sobom, koja me na kraju dovela do vlastite obitelji, vlastitog oca i majke. Otuda i dolazi naziv bloga, od mog susreta s vlastitim unutarnjim djetetom, i s vlastitim roditeljima. Taj proces, moglo bi se reći i naš zajednički ljudski križ, ljudsko traganje, ima potpuno suprotni smjer od onog u kojem "gurui" neke sekte vode svoje sljedbenike..

Koliko god rječnik jednog "proroka" bio spretan i lukav, koliko god se trudio zamaskirati svoj pravi cilj umotavajući se u već poznate religiozne objave, "božju riječ".. nama koji smo izvan te grupe je jasno o čemu se radi, jer vidimo dušu svog bližnjeg, poznamo ga možda cijeli život, i sada u susretu s njim tako "obraćenim" osjećamo nešto strano, neprijateljsko.. i vlastitu bol i zabrinutost.

Nadajući se novim kontaktima i razmjeni iskustava sa ostalim "žrtvama" sekti, prije svega kršćanskih, posebno Lorensove, jer ih kao kršćanin doživljavam opasnijima od ostalih, pokušat ću prevesti i ovdje prezentirati neka najnovija saznanja iz područja psihologije, psihijatrije, medicine povezana sa terapijom traume. U ovom trenutku mi na pamet padaju autori Arthur Janov, Peter Levine, Jirina Prekop, Bert Hellinger.. a kroz sve to kao ključna znanost epigenetika.

Pojam "žrtve" sam stavio u navodnike, jer smatram da ako se ne predamo da nam taj pojam u biti i ne pristaje. Niti su sljedbenici bili prisiljeni izabrati svoju najnoviju "vjeru", niti mi članovi njihovih obitelji, koji smo indirektno ugroženi, možemo reći da nemamo slobodu djelovati na svoj način. Možda je osjećaj žrtve samo jedan kratki efekt šoka u prvom trenutku, kada tek saznamo najnoviju vijest, ali sigurno ne mora tako i ostati. S tom željom i nadom još jednom pozivam sve koji se osjećaju pozvani za ovako nešto da i mi stvorimo grupu, ali za razliku od sekte jednu slobodnu, grupu ljudi koji će s nogama stajati na zemlji.

Prave žrtve u svemu ovome bi najprije mogli biti sami sljedbenici, a možda i "prorok" osobno. Kao što pedagogija kaže da su prve tri godine djetinjstva najvažnije, godine na koje u pravilu uopće nemamo pravog sjećanja, tako i epigenetika tome dodaje najnovije znanstveno dokazane utjecaje, prije svega utjecaj stanja majke, atmosfere u obitelji.. utjecaje preko hormona majke od trenutka začeća nadalje. Trenutna znanstvena paradigma "geni su sve" se očito mijenja, i mogla bi se uskoro promijeniti u "ljubav je sve".

Ljubav je glavni pojam u mislima i srcima sljedbenika, oni su u svojim životima potrošili sve utjehe i došli do kraja svojih nadanja, ali nažalost nisu imali, mogli ili htjeli primijetiti, prihvatiti nekoga tko ih je vidio i prihvaćao, volio takve kakvi jesu. Volio sa svime ljudskim što uz to ide, volio u dobru i zlu, svađao se sa njima, brinuo o njima, imao nesanicu..što nekom roditelju ne treba dalje opisivati. Sljedbenicima je bilo dosta čekanja, i previše..a pogotovo kada se kraj gladne i žedne duše pojavi nasmiješeni čovjek sa "slatkišima", naizgled kruhom i vodom života, umotanima u Stari i Novi zavjet, i tko zna sve kakav kolaž "duhovnih" objava, istina, i "istina".

Ljubav je pitanje života i smrti... biti viđen, željen, prihvaćen... pripadati je pitanje života i smrti. I naravno da po tom pitanju svi imamo svoje, različite granice. Sljedbenike je u svemu tome NETKO primijetio dok su se nalazili na svom rubu, i ponudio im, naizgled besplatno i s ljubavlju, upravo ono što su cijeli život tražili, svjesno ili nesvjesno... Taj NETKO im je to što svi trebamo ponudio u najčišćem obliku, bez ikakvih ljudskih primjesa, ljubav direktno s Neba, umotanu u "božju riječ", idealnu ljubav, popraćenu mekim i toplim dodirom ljudske ruke, nešto što možda nikad nisu doživjeli, a pogotovo ne svjesno. Daje im se, nudi im se nešto nevjerovatno, nešto što je san svakog malog djeteta, čista ljubav bez boli, bez patnje, bez "križa". a za odrasle prije svega platonska ljubav.

Nikad nije kasno za sretno djetinjstvo... kažem u svoje ime i ime svih čija je životna avantura sretno završila, povratkom u obitelj i preuzimanjem svog "križa".

P.S. Terapija kao mogućnost najviše ovisi o spremnosti klijenta.. a metoda danas ne nedostaje..Tko traži taj i nađe

Oznake: Lorens Novosel, kršćanstvo, sekta, apostol, trauma terapija

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv