Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

težnja k savršenstvu i borba s anoreksijom

Ne, ne želim više ovako izgledati.



Želim ponovo biti prava žena, s oblinama, vedra, nasmijana.
Poput Marilyn.



To sam prava ja.

Everyday I fight a war against the mirror
I can't take the person starin' back at me
I'm a hazard to myself

Don't let me get me
I'm my own worst enemy
It's bad when you annoy yourself
So irritating
Don't wanna be my friend no more
I wanna be somebody else....

djevojka
22 godine na plećima
pokušava pobijediti anorexiu nervosu
držite joj fige, trebat će joj puno hrabrosti i sreće!

26.1.2007.
težina: 54,1 kg
5.2.2007.
težina: 54,4 kg
15.2.2007.
težina: 54,9 kg
cilj - 58 kg do Uskrsa

Ovo nije pro-ana blog. Djevojke koje se upuštaju u to nisu ni svjesne posljedica do kojih ih anoreksija može dovesti. Trenutno sam u fazi oporavka i želim uspjeti, vratiti se na staro. Biti ponovno ona vesela djevojka, vratiti obline, samopouzdanje.
Anoreksija ne uništava samo fizičko zdravlje, utječe i na mozak. Vodi u depresiju, vječno crnilo, gubitak volje za životom. Ujutro ne želiš ustati iz kreveta, pitaš se ima li sve to smisla. Život se svodi samo na brojanje kalorija, vaganje tri puta dnevno, a ponekad i više. U tebi nema životne radosti i poletnosti koju si osjećala nekad, najradije bi da te svi puste na miru, bila zatvorena u svojoj sobi po cijeli dan i samo plakala, plakala... Ima li to smisla?!?
Odlučila sam da ne želim dalje tako.
I odabrala život.

srijeda, 28.02.2007.

kako je nastala Satine

Prije nekoliko mjeseci usnula sam predivan san.
Bila sam kurtizana duge smeđe kovrčave kose po imenu Satine.
Satine Chevalier.
Djevojka koja je polovicom 19. stoljeća dovedena iz Pariza u Habsburšku monarhiju.
Zbog neimaštine otac ju je prodao mađarskom plemiću Donassyju koji ju je poveo sa sobom u Beč.
Odveli su je tamo s namjerom da razdjeviči mladog cara Franju Josipa.

Stajala je na mostu gledajući široki plavi Dunav, odjevena samo u crvenu krinolinu, zaogrnuta tamnoplavom pašminom.
Na usta je nanijela crveni ruž.
Uskoro je stala kočija optočena zlatom u kojoj ju je čekao mladi car odijeven u bijelo-plavu svečanu odoru.
Nježno ju je poljubio i satima su razgovarali vozeći se u krug Ringom.
Gledala je nježno u njegove plave oči i upijala svaku njegovu riječ. Očarao ju je.
A potom je naredio kočijašu da ih odvede do Pratera.
Kočija se zaustavila pored puteljka.
Bila je predivna prosinačka noć i pokoji zalutali prolaznik nije ih ometao.
Imala ih je nekoliko prije njega, ali prvi je puta te noći osjetila žar.
Nikad se ne bi reklo da mu je to bilo prvi put.
Njihova su se tijela satima ljuljala u zajedničkom ritmu.
Odveo ju je do njenog pansiona u ulici Alser, do malog mračnog sobička.
Viđali su se skoro svakog dana, ponekad je dolazila i u njegovu palaču.
Voljeli su se strasno.

Ali on je onda upoznao svoju rođakinju Elizabetu zvanu Sissi.
Srce joj se slomilo u tisuću komadića.
Prestao je dolaziti po nju, ni pisma više nisu stizala.
Upoznala je drugoga, bogatog i zgodnog mladog plemića, udala se za njega i rodila mu sina i dvije kćeri, ali do smrti nije mogla izbiti iz glave mladog plavookog cara.

Da, tako je nastala Satine. Satine Chevalier. Danima nisam mogla izbiti taj san iz glave...
Ta je djevojka u snu jako sličila meni. Kovrčava bujna kosa, zelene oči, puna usta.
Ranjiva sanjarka koja vjeruje u pravu ljubav.
Da, ja sam Satine. Dobro došli u moj svijet...

petak, 23.02.2007.

i što sada?

- Spakiraj se, draga moja, dolazim po tebe za pola sata - nazvao me preksinoć oko 11 i probudio.
Sat vremena prije smo se vratili iz Samobora s fašnika. Bilo je predobro. Ja medicinska sestra, on liječnik.
- Kako? Ma kamo? - upitala sam, još sva u polusnu.
- Uzmi dva para hlača i nekoliko majica, ostalo je iznenađenje! - čula sam ga kako se smije s druge strane slušalice.

Sjela sam u automobil i odvezli smo se daleko u noć, prema Rijeci.
Unajmili smo sobu u jednom slatkom hotelčiću na rubu grada s pogledom na cijeli kvarnerski zaljev.
Mazili se i ljubili do ranih jutarnjih sati.
A onda, pred zoru, iz džepa hlača je izvadio - prsten.
Znam da ga volim, da, on je taj, The One s velikim O, ali stvari se odvijaju prebrzo!
Zajedno smo tek dva i pol mjeseca...
Razumijem da mu se bliži trideseti rođendan i da polako osjeća kako mu vrijeme ističe, ali bojim se da sam još premlada.
Zaboga, tek su mi dvadeset i dvije.
Toliko je toga još preda mnom. Moram diplomirati, zaposliti se, dovesti svoj život u red.
Odgovorila sam da moram dobro razmisliti.
On očekuje odgovor, što prije.
Bojim se da ću ga izgubiti ako kažem "ne"... Ali ne želim ga izgubiti, previše mi je stalo.
Istodobno se osjećam i tako sputano, ubacio je mjenjač iz druge brzine ravno u petu.
Kao da sam na rollercoasteru burnih emocija.
Preda mnom je teška odluka.

ponedjeljak, 19.02.2007.

road to perdition

Čitam ja tako jučer novine i šokiram se.
"Britney Spears obrijala glavu".
Ma prekostrašno.
Nisam nikad voljela Britney ni njenu kvaziglazbu, ali krenula je putem bez povratka.



Prvo je izgradila imidž slatke smeđokose djevojčice koja je piskutala "Hit Me Baby One More Time".
Dugo, dugo bila u vezi s onim Justinom Timberlakeom.
I klela se da je djevica, da će čekati do braka.
Tko je povjerovao je povjerovao, ja nisam.
Par mjeseci nakon prekida pročulo se da se mala dobra "djevica" prašila sa svakime tko ima onu stvar među nogama.
Uhvatili su je kako puši, sve češće je izlazila.
I sve one pijane fotke i ekscesi.
Udala se u Vegasu za svog bivšeg iz srednje i taj je brak razvrgnut u roku dok si rekao keks.
Nastavila se navlačiti sa svime i svakime, sve je više pila, mijenjala boje kose.
Karijera krenula nizbrdo.
I ponovno svadba, za neku niškoristi-vucibatinu, samoprozvanog plesača koji je u svojih dvadeset i nešto godina naštancao već par komada djece.
Rodio se prvi sin.
Par mjeseci kasnije Britney je opet trudna.
Ni godinu dana nakon rođenja prvog djeteta - i drugo pa muško.
Razvod od muža niškoristi koji je samo trošio njene pare na travu, striptizete i izlaske.
A onda je pukla do kraja, onih par preostalih daski je ispalo iz plave glave.
Sve više i više ekscesa, druženje s Paris Hilton, pokazivanje pi*ke u javnosti, striptiz.
U zadnjih mjesec dana je promijenila valjda deset boja kose.

A onda joj se u petak sprdnulo nešto sasvim novo.
"Ako su mogle Sinead O'Connor, Sigourney Weaver i Natalie Portman, hej, mogu i ja."
I tako je Britney danas raspuštena razvedenica s dvoje balave dječice na plećima.
I bez kose. Prešla u skinheadse.
Ćelava kvazipjevačica.
Toj ženi treba stručna pomoć, pothitno. Ne bih voljela biti u koži njenih sinova.
Jadna li im je majka. Zaista.

petak, 16.02.2007.

povratak

Ovih dana se otprilike navršava godinu dana otkako je Ana ušla u moj život.
Sve je manja i manja, danas sa zadovoljstvom gledam kako nestaje.
Jučer sam konačno skupila hrabrost i stala na vagu.
Pokazala je broj 54.9.
Još malo pa sam ona stara Satine.
Još samo tri kilograma.
Puna sam samopouzdanja i sreće.
Ide sporije no što bih željela, ali epuor si muove.

I položila sam još jedan ispit.
Preda mnom je bezbrižni ostatak veljače.
Odlazak u Rijeku ovaj vikend s Malenim i prijateljicama.
Potom i Samobor u utorak ako ćemo naći vremena.

I jedno predivno Valentinovo iza mene.
Poznajemo se tek tri mjeseca, ali Maleni mi znači nevjerojatno puno.
Prvi put mogu onako iskreno reći nekome "Volim te", a da to zaista i mislim.
Bio mi je nevjerojatna podrška i pomogao mi da skupim snage za borbu s ovim užasnim demonom koji me opsjeo.
Vjerovao je u mene. Brinuo.
Hvala ti za sve. Znam da nećeš ovo pročitati ali ipak.
Uljepšao si mi život, ljubavi. Izvukao me iz pakla.
Je t'aime.

utorak, 13.02.2007.

promišljanja

Još uvijek sam tu...
Ta su mi dva i pol tjedna izolacije baš trebala.
Povukla sam se od svijeta i razmišljala o svemu.
Anin je glas ponovno počeo jačati u mojoj glavi, morala sam ga utišati.
Zašto ne bih popila kavu s mlijekom ako mi je tako finije?
Zašto bih pečenu puretinu uvijek brisala u kuhinjski papir da upije mast?
Zašto bih nakon svakog obroka morala minimalno sat vremena šetati ubrzanim tempom ako mi se zapravo spava?
Zašto bih u salatu morala staviti toliko octa da mi brže razgradi masti u tijelu ako od toga samo dobivam kiselinu u želucu?
Zašto ne bih smjela pojesti nešto konkretnije i nakon 18 sati?
I zašto bih morala danima plakati ako vaga pokaže i dekagram više no ujutro?
Zašto, zašto, zašto... ?
E, pa nema više.
Ovih dana svi oko mene kreću na fitness, aerobik, pilates i ina čudesa, žale se na nakupljeni višak kilograma i kukaju kako do ljeta neće stići popraviti sve.
I kod mene je sve započelo baš u ovo vrijeme prije točno godinu dana.
Veljača je krizno razdoblje, ali ne dam se. Bliži se i korizma.
Svi se nečeg odriču, uglavnom hrane.
Mislite li da ćete tim odricanjem postati bolje osobe? Ako je odgovor da, samo naprijed i sretno vam bilo.
Ja ću navaliti, onako poštenski i ima da do Uskrsa vratim staru kilažu.

U ova sam dva tjedna izolacije shvatila da odsad moram biti najbitnija sama sebi.
Ne dopuštati da me tuđe kritike i mišljenja tako olako pogađaju.
Ostati svoja.
I učila sam za ispite, položila čak tri do danas, još nije ni sredina veljače.
Vraćanje na staro ide brže no što sam to očekivala, čitala sam na raznim ED recovery forumima (ED recovery - eating disorder recovery ilitiga po naški oporavak od poremećaja u prehrani) da to traje mjesecima, čak i godinama.
Neću dozvoliti da pokleknem i vratim se na staro, opet postanem ona suha, jadna deprimirana hrpica kostiju i kože ispijenog lica i tužnog pogleda.
I znam da sam zabrinula toliko ljudi oko sebe, znate li koliko mi je žao zbog toga?
Nanoseći bol i patnju sebi nanijela sam je i drugima.
Hvala svima koji su ostali uz mene i pomogli mi da se nosim s ovim teškim problemom.
Da sam vas barem ranije poslušala!
Volim vas i ne znate ni sami koliko sam sretna što ste dio mog života.
Milijardu vam puta hvala.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.