nedjelja, 03.12.2017.

nebo

Image and video hosting by TinyPic

Zar da svoju beskrajnu strpljivost zgužvam kao običan papir u rukama i kao buntovnik učim svoje suze da ozdola padaju ka nebu, zar zvijezde u liku ostvarenih želja mogu nespretno suzdržavati novu bujicu radosti?

Neka nova jutra u kojima ne pada kiša zapjevat ce mojoj duši pjesmu o ljubavi bez ožiljaka i otvoriti prozor iza kojega plamti plamen uzajamne vječnosti, koju sam iznevjerila ..

Negdje uz put izgubila sam nebo i ostavila slučajnom prosjaku uz put, znam, on će ga čuvati bolje nego ja.

Horizonti čekaju na podaničku odvažnost onima koji ispunjavaju dužnost na koju su pozvani.

Prštajućim mjehurićima sna tražila sam uporno svoje nebo, i kao akt zene na slici potpuno ogoljena poželjela snažne ruke u nježnom zagrljaju, začudno, ali na toj slici slici nije bilo tvog imena.

Svojom ženskom odvažnošću uspijevam u njedrima sačuvati dio sebe, da ne poleti u beskraj bez povratka, jer žena sam koja voli i kada Bog broji svaku suzu i naplaćuje svaku bol.

Trag sam leptira zalijepljenih krila na mokrom staklu na kojem će se već sutra ogledati sunce...


15:29 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.