1. svibnja
Ah, tuzno je to... NIsam ni u najgorim nocnim morama mogao zamisliti da ce moje izvjesce o 1. svibnju biti polusarkasticni post o obicajima u nasem glavnom gradu... Ali etom ipak je... Inace da nije vrijeme ovako prekrasno, kao sto je, uzivao bi u Velikoj u rostilju, odlicnom drustvu i tonu alkohola...
No kada je vec slucaj ovakav krenimo redom......
Ustao sam se danas oko podneva s namjerom da napokon otvorim knjigu i barem budem sam sebi koristan kada vec se ne provodim onako kako bih zelio... Ali moj cimer me je preduhitrio s jednim jako dobrim planom... U jucerasnjim novinama, 24 sata, naletio je na clanak da se danas u Maksimiru priprema grah za gradjane grada Zagreba i da ce tu festu osobno uvelicati dragi nam predsjednik Stipe Mesic i gradonacelnik grada Zagreba Milan Bandic. Oni su medju ostalim aktivnostima trebali pokazati umjece grabljenja graha, no o tome cu kasnije...
Da razjasnimo jednu stvar, novine 24 sata citam iskljucivo zbog cijene i poneke zgodne duplerice... Shvatite, student sam...
I tako smo se cimer i ja, nakon lijepog dorucka tocno u podne, zaputili na prvosvibanjski grah. Doruckovali smo iskljucivo iz razloga jer smo bili skepticni prema prvosvibanjskoj deliciji, ali ona nas je uvjerila u suprotno i ovim putem bih htio pohvaliti kuhara graha tko god da on je. Mozda i ta dusica negdje na blogu sipa svoju pamet ili bar dijeli recepte... Put do graha pronasli smo na taj nacin sto smo pretili, usudit cu se reci, krdo staraca, koji su ushiceno hitali s karanfilima u ruci prema besplatnom rucku i zvucima pjesme Suza za zagorske brege... Na putu prema prvosvibanjskoj deliciji prosao sam pokraj mnostva mladih i talentiranih sviraca violine, flaute, gitare i ostalih istrumenata. Isprika svima koji su svirali neke druge istrumente, a nisam ih naveo u ovom postu... U komentiranju s cimerom zakljucio sam da mlade nade nase estrade i ne zive na vioskoj nozi, i ovim putem im porucujem, uhvatite se Sevinog recepta, pornici i visoke pete cuda cine...
I kada smo se napokon probili do cilja, razocaranje, veliko razocaranje. Gradonacelnik Milan Bandic i nas vrhovni zapovjednik oruzanih snaga Stipe Mesic, djeljenje graha prepustili su rocnicima hrvatske vojske i nekim tetama u bjelim odorama koje su mi licile na nase prekrasne kuharice iz sc-a. A predsjedniku i gradonacelniku ni traga ni glasa. I tako ostadoh ja bez porcije graha koju bi mi osobno udjelili Stipe ili Mile. A drage nam Zagrebcane zabavljao je Krunoslav Kico Slabinac s tamburaskom glazbom, pa tako izostali su gromoglasni pljesci nakon pjesama, jer ipak suza za brege je suza za brege...
A ne mogu ovaj post napisati a da se ne ocesem o neke Rome, koji su takodjer pohodili ovaj happening... Da napomenem, ovo nije generaliziranje drugih vec samo osvrt na one koji su se tamo pojavili i koje sam ja primjetio... A oni su bili prilicno upecatljivi, jer dolaziti po grah u odjelima i minicama je tesko ne zamjetiti... Valjda su slvili jos nesto osim prvog svibnja jer ovako mije imalo smisla...
I nakon svega ovoga, ukusnog rucka i sarolikog svijeta kojeg smo sreli, otputili smo se blatnjavih cipela u Dublin pub na pivo. Tamo smo pokusali dogovoriti pijanku s cimerovim drustvom kako nam prvi svibnja nebi ostao samo na grahu... Pokusaj je rezultirao djelomicnim uspjehom, kazem djelomicnim jer ne znam tocno dal cimer vec cuga dok ja ovo pisem ili je propao taj plan... Uglavnom sve cete saznati...
I jos jedno, recimo, retoricko pitanje za kraj... Nebi li prvi svibnja trebao biti praznik rada, kada nitko ne radi, osim hitnih sluzbi. A ja sam danas vidio bar tri kioska i dvije trgovine koje su radile... MIslim da one bas i ne spadaju u hitne sluzbe ili se ja varam... Pitanje je sad??? Do ponovnog susreta, puno pozdrava svima, koliko god vas ima...
|