Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Naručitelj je svratio provjeriti kako napreduju slike i okviri.
I, nije došao sam.
Uz bok mu je stajao lijepi mladić, odjeven u svilenu livreju, poput paža nekog srenjovjekovnog viteza. Ružičasta put, usne rumene kao zrele trešnje, plavi uvojci duge kose, dječački vitko tijelo. Pratitelj Crnog Neznanca zračio je dvosmislenom seksualnom privlačnošću. Plave mu oči zablistaše pred prizorom koji je ugledao kad je ruka njegova gospodara razgrnula zavjese na postelji.
Zvonko se nasmijao, uzverao se na svilene plahte i pridružio skulptoru. Sad su obojica milovala, ljubila i grizla slikareva ramena, leđa i stražnjicu, smjenjujući se, dok je visoka Crna Prilika sve to promatrala, hladno i bez vidljiva uzbuđenja, ne obazirući se na signale kojima ga je njegov paž pozivao da se igri priključi.
Dok bijahu sami, slikar se potčinjavao ljubavnikovoj dominaciji. Bila je to među njima već uhodana igra. No, kad je skulptor u igru pustio i trećega, kad je igru nastavio unatoč pogledu Crnog Neznanca, slikar se osjetio izdanim i prodanim. Počeo se odupirati, no time kao da je samo dodatno razdraživao nasilnike.
Tek kad su ga nakon beskrajne igre razvezali, kada se uspravio u postelji prekrivajući golotinju svilenom plahtom, ugledao je i trećeg neznanca koji je stajao u pozadini. I on je bio visok, ogrnut crnim plaštem s kukuljicom. Kad je zbacio kukuljicu s glave, slikar je zapazio dugu tamnu kosu, pravilne crte lica i neobične tamnoplave oči uokvirene dugim crnim trepavicama. Taj se neznanac držao po strani i povremeno odvraćao pogled kao da mu se cijeli taj prizor pomalo gadi.
Kao što vidiš, dragi moj Nećaće, moja narudžba stoji po strani …
A miševi se igraju i poigravaju, dok ja čekam …
Tamnu priliku Crnog Naručitelja okružila je crvena aura, a slikar i skulptor osjetili su kako ih je opržio njegov bijes. Zasljepljeni, pokriše oči dlanovima. Neki ih je vihor ponio i kad su se ponovo usudili otvoriti oči, shvatili su da obojica leže ničice na podu slikareve sobe u potkrovlju.
Tri su Neznanca također bila tu, stajali su pred štafelajem i gledali četvrtu, nedovršenu sliku.
Bijedna mazarija! prosiktao je Naručitelj i kažiprstom dotaknuo platno koje je u trenutku planulo i pretvorilo se u pepeo.
Tada je pogledao prve tri slike koje su, dovršene, stajale prislonjene uza zid:
Ovo je već nešto sasvim drugo, zar ne Nećaće?
Nadam se da su ti ove po volji …
Tada se obratio slikaru: Imaš sreće, bijedniče …
Smoždio bih te kad i ove slike ne bi bile dostojne Darovanog i Darovatelja.
A onda se Naručitelj okrenuo skulptoru:
A ti, veliki manipulatoru? Što je s okvirima?
Pokaži što si uradio, da vidimo jesu li ti ruke vješte a mašta razigrana i s dlijetom ... a ne samo s palicom tvoga ljubavnika?
Inače drzak i samouvjeren, skulptor je premro od straha i potpuno zanijemio. Umjesto njega progovorio je slikar:
Načinio je izvrsne nacrte, vidjet ćete …
Okviri će biti bolji od slika …
Naručitelj je pogledao slikara. U tom pogledu iznenađenje se miješalo s prezirom:
Baš ste čudan soj, vi smrtnici. Uvijek me iznova uspjevate iznenaditi.
Zar misliš da bi se On za tebe založio? Ti si samo njegova bijedna marioneta … a on umišlja da je lutkar, a i sam je tek lutka na koncu ...
Svi ste vi smrtnici samo bijedne marionete …
Neznančev pogled opet se crveno zažagrio od bijesa:
A sad ću vam Ja pokazati kako to izgleda kad Veliki Lutkar povuče niti koje vas pokreću!
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
