Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Kažeš da imaš tajanstvenog naručitelja ...
I odmah velika narudžba, cijeli ciklus?
Nadam se da dobro plaća!
Kad budeš od honorara kupio novo odijelo, nećeš više morati ulaziti na vrata za služinčad, kad mi dolaziš u posjet ... ha ha ha. ... podrugivao se skulptor slikaru, svojem ljubavniku, kad mu je on sutradan prepričavao nevjerojatnu noćašnju dogodovštinu.
Očekujem da i mene upoznaš s tim tvojim tajanstvenim mecenom, taj mi je neznanac konkurencija. I on ti baca mrvice kao i ja.
Doduše, to su krupne mrvice, dodao je, blijed od zavisti, kad je ugledao visinu svote ispisane u ugovoru.
Tko zna što li će još tražiti za uzvrat, uz slike?
Po toj cijeni mogao bi dobiti i tebe, zajedno sa slikama. I još bi preplatio … ha ha ha
Slikara je zapekla ta ironija iza koje je osjetio skulptorovu zavist. On bi se obradovao ljubavnikovu uspjehu, no skulptor za to nije bio kadar.
Interesantan je taj tvoj tajanstveni Naručitelj. Moraš me upoznati s njim. Možda bismo se mogli zabaviti zajedno ... sva trojica ... ha ha ha...
Nakon prvog susreta, kada je skulptor slikara pokupio u opskurnoj pušionici opiuma, ocijenivši da bi mu on mogao poslužiti kao model za skulpturu palog anđela, među njima dvojicom započela je čudna veza ljubavi i mržnje. Spajala ih je seksualna privlačnost, no razdvajalo ih je sve drugo – podrijetlo, naravi, vrijednosti …
Slikar je bio tankoćutan, osjetljiv idealist. Isključen od svoje obitelji zbog profesije koju je izabrao, odbačen zbog homoseksualne orijentacije koju nije pristao skrivati, živio je u bijedi. Slike su mu odbijali svi trgovci slikama, a on ih je slikao u groznici stvaranja, pa ih gomilao u svojoj bijednoj sobi na mansardi. Povremeno bi kojom od slika uspio platiti stanarinu ili dozu opiuma koja bi mu donijela privremeni zaborav i olakšanje. Znao je da bi mu konvencionalne slike donijele kupce i prihod od kojeg bi mogao pristojno živjeti, no on nije trpio licemjerje.
Skulptor je bio uspješan, slavan i bogat. Bio je dobro prikriveni mizantrop i biseksualac. Svoje je velike seksualne apetite jedno vrijeme zadovoljavao u krugu svoje otmjene klijentele. Povalio bi svaku damu i svakog mladog aristokratu koji bi mu pozirali za portret u mramoru. A skulpture je izvrsno prodavao jer znao je polaskati svojim modelima, prikazujući ih u alegorijama Apolona, Narcisa, Nimfi i Afrodita, uljepšavajući njihova lica i tijela. U otmjenim krugovima postalo je pitanje prestiža posjedovati barem jedno skulptorovo djelo.
Skulptoru su vremenom dosadili blazirani otmjeni naručitelji koji su samo punili njegovu kesu, ali koji više nisu uspijevali nadražiti njegova čula. Krenuo je u polusvijet, u potragu za jačim podražajima. Trebali su mu modeli za ciklus skulptura na temu Ljudski poroci. Tim je ciklusom skulptor želio zadati pljusku otmjenom mondenom društvu u kojem se kretao, a koje je tako prezirao. To si je sada mogao priuštiti, nakon što se obogatio, nakon što je stigla narudžba i iz kraljevske palače.
Tražeći modele za svoj ciklus skulptura Ljudski poroci, natrapao je na slikara.
Slikara i skulptora spajala je strast, ljubili su i mrzili jedan drugoga, jednako silovito. Slikar se gadio sam sebi zato što se nije mogao oduprijeti ljubavi prema čovjeku čiji je životni stil prezirao, a skulptor je, u dubini duše, slikaru zavidio na idealizmu i zanosu kojim je slikao, ne mareći za materijalne vrijednosti. Skulptor je svojega ljubavnika ponižavao i vrijeđao, pokušavajući ga potčiniti, a on mu se neuspješno odupirao i time ga još više privlačio.
Tajanstveni Neznanac zagolicao je skulptorovu znatiželju. Pozorno je promotrio ugovor koji mu je slikar pokazao.
Baš me zanima tko li se to krije iza inicijala T?
Jesi li siguran da ipak nisi potpisao taj ugovor? Jer, tvoj potpis djeluje posve autentično …
Majstorski te 'presvukao' … he he he.
Ne preostaje ti ništa drugo, dragi moj, nego da prioneš na posao ...
No, prije toga ... mogli bismo ...
Prišao mu je i zavukao mu ruku pod košulju, prsti mu kliznuše naniže, a slikar se opet osjetio poput podatne gline pod njegovim prstima.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
