08.06.2006., četvrtak

IZGUBLJEN Ja sam ostavio šum svjetla i ljude Bježim pognut pokraj mrtvih kuća Muzika zaostaje i za mnom zadnji zvuk se kida Svjetiljke i zvijezde redom gasnu. Tama oko mene stoji Ćutnja raste. Ja se gubim crn i koraci se moji krše svrše bezglasni. Ja sam tama ćutnja stajanje. Moja duša tone u dubine noći i ko zvuk se rasiplje i mre. Negdje netko plače gorko? Antun Branko Šimić

- 00:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #