buloz i nebuloz

ponedjeljak, 30.10.2006.

Evo me nazad...

...iz vrlog i šarenog svijeta. Di sam bio? - Nigdje. Što sam radio? - Ništa. Pa otkuda onda nazad ako se nigdje nisam ni pomaknuo? Pa eto, vratio sam se iz zamršenog labirinta svakodnevnog života i svih njegovih zamki. Ali samo na trenutak, jer već nakon samog objavljivanja ovog posta, moram nazad u taj isti labirint. Razlog zbog kojeg sam se vratio je pomoć koja je potrebna mom prijatelju.

Naime, Krešimir Malbaša je 23-godishnji student iz Zagreba, kvart Špansko. On se već godinu dana bori sa tumorom na području male zdjelice. Nakon višekratnih kemoterapija koje nisu dale rezultata, jedina preostala mogućnost je odlazak u Mađarsku na operaciju, ćiji troškovi premašuju Krešine mogućnosti, a i one njegovih roditelja. Zato molimo sve vas tamo vani, u tom šarenom i zajebanom labirintu, da pomognete Kreši vašim donacijama na račun 2340009-3209429114, na ime Krešimir Malbaša, Slavka Batušića 13, u svrhu "Donacija za Krešimira" ili na broj humanitarnog telefona 060-600-200. Unaprijed hvala svima koji su spremni izdvojiti koju kunu za pomoć i Krešino i u moje ime.

Vijest je prvotno objavljena na spansko.net/vijesti.php?id=888

- 17:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.05.2006.

Na žalost moram...

...prestati piturati na neko vrijeme. U trenutku dok tipkam ove riječi ("trenutku dok") točno je ponoć. Moram malo zapeti, a žito mi ubija svu motivaciju za radom i ostavlja me bez ideje. To je (na žalost moram priznati) posljedica redovnog konzumiranja marihuane i samim time dovoljan razlog da ju ne pušite ili radite kolače od nje ili neshto treće. Barem ne svaki dan.
No još uvijek mislim da je apsurdno da je marihuana ilegalna, a alkohol ne. I još se reklamira na televiziji: "Snaga je u okusu". *Pivo nije prehrambeni proizvod!*. Čovjek bi očekivao od jednog doktor poput Suckomana da će na državnoj televiziji davati normalne izjave, ali po njegovom je marihuana korak do heroina!?! HALo_O!! Tu je uvijek i ona famozna nebuloza da sve počinje od marihuane. To je potpuna laž i propagandno smeće, neistina podvaljena naivnim i podložnim masama. Ja neću reći da je to slučaj kod svih jer neki i počinju sa žitom, ali velika većina počinje sa alkoholom koji je sveprisutan u našoj svakidašnjici. Ja kao konzument i kao osoba čiji je stari alkoholičar valjda znam o čemu pričam. I nije istina da je to "put bez povratka" i da je heroin njegov neizbježan kraj. Ja sam rokao po alkoholu, ekserima, speedu, tripovima, nešto malo koke (preskup sport), gljivama (mmmm), kao klinac po plinu i normalno thc u gotovo svim dostupnim "pakiranjima". Fali mi još hašovo ulje i možda neka pakiranja za koja još nisam čuo. Heroin nisam NIKADA NI POMISLIO da probam niti u kakvom obliku. I od svega toga, danas bi samo zapalio joint (i pojeo koju gljivu). Ne doslovno danas jer moram prestati na neko duže razdoblje inače ću si sjebati život, ali ono, totalno. Odoh spavati. Sada je 20 minuta do dva. Pišem ovaj post već sat i 40 minuta, uz dopisivanje i ogame. Čujemo/čitamo se još.

- 01:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.03.2006.

Što je to demagogija?

Potaknut današnjom emisijom "Nedjeljom u dva" i nekim stvarima koje se zadnjih dana provlače kroz novine i moju glavu, odlučio sam pokušati objasniti (ponajprije samom sebi) što je to demagogija. A pošto sam danas nešto inspiriran (Alberte, hvala thumbup ) vjerojatno ću malo i zastraniti...
No, da počnem s teorijom. Riječ demagogija potječe od grčkih riječi demos (ljudi/narod) i agogos (voditi). To je strategija održavanja/zadržavanja moći podilazeći "narodnim željama" uz svestranu pomoć retorike i propagande. Postoji više vrsta demagogije, no pošto je moja stručnost na teorijskom polju vrlo upitna, suzdržat ću se od nabrajanja istih, te ću radije pokazati kako se to radi u praksi.
Dakle, prvo nekoliko dana po novinama navlačite pucnjavu nakon koncerta jedne navijačke skupine. U toj pucnjavi sudjelovali su jedan bajo sa ilegalnom pljucom i nekoliko budala (šatro navijača, zbog kojih se onda proziva cijeli navijački pokret po imenu BBB). Taman kad ljudi prestanu pričati o tome, plasirate priču o svećeniku koji je djeci na nastavi (WTF??? Svećenik i održavanje nastave??) podijelio cedejčeke sa foršpanom za HC porno film. Ostavimo na stranu činjenicu da svećenicima i vjeri nije mjesto u školi (tu moram napomenuti da moje dijete, kada ga jednom budem imao, sigurno neće pohađati školu u kojoj će vjeronauk biti OBAVEZAN PREDMET). Odavno je poznata povezanost svećenika i pornografije. Ali sve to je malo bitno prosječnom građaninu ove države, to je čisto mazanje očiju! Jer istodobno se ne priča o korupciji u sudstvu, zdravstvu, svuda. Ne priča se konstantno rastućoj inflaciji i rastu životnog standarda, dok plaće istovremeno ostaju iste ili se smanjuju. Mi ćemo radije po novinama navlačiti "slučaj Štikla"!! Kakav slučaj?? Zaboli me neka stvar što je tamo neka pevaljka "dala da joj je pivat misto fala"...
No nije država jedina koja pribjegava demagogiji. Ponekada je i sam narod prisiljen učiniti isto. Primjer je nedavna najava rušenja bespravne gradnje po obali. Osjetljiva tema, posebno zbog činjenice da (vjerovali ili ne) oko 90%!! novije gradnje na obali nema građevinsku dozvolu!! I sada bi država išla rušiti sve to. Sve? Ziher... rolleyes Ima tu ljudi sa vezama i novcem koji će nabaviti te dozvole van granica zakona. No takvih je malo. Onih drugih što nemaju veze i novac je puno više. I šta onda oni rade? Prisiljeni su upotrijebiti demagogiju. Nađe se tamo jedna kuća u kojoj živi neko tamo dijete koje boluje od leukemije/raka/tumora (what ever) i sada će ono ostati bez krova nad glavom, a mi bi se trebali sažaliti i ne rušiti tu kuću. Ali zašto je ta kuća uopće i sagrađena bez dozvola? O čemu mi tu raspravljamo? Ovo je osjetljiva tema i teško da se može razriješiti samo tako. Rušiti ili ne, o tome se još treba puno raspravljati, no plasiranje priče o bolesnom djetetu i gubitku krova nad glavom je čista demagogija, jer taj krov prvotno i nije trebao biti tu...
Da zaključim (ako je to ikako moguće); demagogija je danas prisutna na svakom koraku i okružuje nas na način na koji vjernici smatraju da nas okružuje bog. Samo što je demagogija puno opipljivija. Možete ju doživjeti sa svih pet osjetila gdje god da se okrenete. U svom domu, vani, na televiziji, radiju i u novinama. Samo malo obratite pozornost i vidjet ćete i sami...

- 18:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.03.2006.

Pa ti prži muziku...

Da netko ne bi rekao kako su mi marihuna i apsurdni zakoni vezani uz nju jedina tema, donosim vam još jedan besmisao hrvatskog zakonika...
Naime, neki dan sam vidio na vijestima, ili možda čak pročitao u novinama, da su na području Šibenika zaplijenili nekih 500-tinjak "sprženih" CeDeova. Uglavnom po kafićima i klubovima. To je malo neobično za ovu zemlju, ali hajde, ZAMP mora od nečega živjeti. No ono što je mene uistinu zaprepastilo bila je rečenica koja kaže; "da će se protiv nekoliko vlasnika klubova i jednog DJ-a podnijeti KAZNENE PRIJAVE!! Još postoji i mogućnost zatvorske kazne!!! Samo malo, za sprženi CD?? U mom prijašnjem postu možete pogledati koja je kazna za nošenje nelegalnog i napunjenog oružja. Ako vam se ne da, 9000 prokletih hrvatskih kuna i PREKRŠAJNA PRIJAVA!! Znači da je osoba koja ima par sprženih albuma opasnija po društvo nego osoba sa ilegalnim oružjem. Štoviše, njega se tretira kao nekoga tko je prešao pješački prijelaz preko crvenog. Hajde shvaćam da nas fumere ganjaju zbog "droge" i da se moramo skrivati kao vještice u srednjem vijeku, ali ovo je stvarno previše. I još taj ZAMP, kojemu se mora plaćati naknada čak i ako te zaboli neka stvar za autorska prava, jer oni "kao" dio novca kasnije vraćaju "umjetnicima". Kojima?? Severini i sličnom šundu. Bljak!!

Eh da. Morao sam maknuti brojilo posjetitelja jer sam shvatio da ničemu ne koristi, osim eventualnom nabildavanju mog ega. Ako i ima nekog tko ovo redovito čita, tj. pojećuje, mislim da njega ili nju ne zanima broj posjetitelja, već dolazi radi samih tekstova (ili se ja barem tome nadam).

- 18:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.01.2006.

'Ko je ovdje lud?

Nedavno je ispred popularnog zagrebačkog kluba (u kojem se uglavnom puštaju narodnjaci) Ludnice došlo do pucnjave. Ništa neobično za to mjesto. Ljudi su propucani vodi se istraga, bla, bla, bla. Ali ima jedna stvar koja mi je upala u oko i jednostavno mi ne da mira. Činjenica je da je vlasnik Ludnice zatečen sa pištoljem bez dozvole i sa metkom u cijevi pištolja. I koju kaznu je on dobio? Prekršajna prijava i 9000 kuna!! Prekršajna prijava za neprijavljeno i napunjeno oružje?? Primjerice, moj prijatelj je za jedan joint dobio KAZNENU prijavu i 2000 kuna kazne!! Znači da je u očima zakona moj prijatelj veći zločinac od od osobe koja posjeduje nezakonito oružje s kojim može nekome oduzeti život. Ubit nekog! A koga moj prijatelj može ubiti s tim jednim jointom? Ja moram pitati; 'KO JE OVDJE LUD?!?!
Jedna prijateljica je dobila dvije godine uvjetno i oko 3000 kuna za 3 grama trave, a ona 3,14zda iz Ludnice prekršajnu prijavu kao da je prešao preko crvenog!? Pitam opet, 'ko je ovdje lud? Više mi se isplati nositi napunjeno oružje po gradu nego gram trave. I još jedna zanimljiva situacija. Ispred Paše (još jedna "Ludnica") je nedavno također došlo do pucnjave. Malo prije toga njezin vlasnik se hvalio kako u njegovom klubu nema sranja i kako su njegovi redari profesionalci, bla, bla, bla. Za tog pucanja je ranjen jedan redar. On nije imao licencu za rad al' što je još bolje, imao je sakrivenu drogu u analnom otvoru!! Ne znam kako je sve to završilo, al' mislim da možete zaključiti koja je poanta svega ovoga. Dok se nas sotonizira i progoni poput vještica zbog Biljke, drugi istovremeno šeću sa drogom u guzici i oružjem spremnim za uporabu. Sistem! Mater vam licemjernu.

- 17:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.01.2006.

Sretan rođendan...

...dragi Alberte :) Ispričavam se što kasnim jedan dan, al jučer sam imao strku sa naručivanjem ulaznica za svjetsko. No, siguran sam da ćeš shvatiti (uostalom, znao si Learya, znaš kak' to ide s nama). Uglavnom, ovo ti je stoti, a ja se nadam da će ih biti onoliko koliko ih sam poželiš. Ma živio ti meni još sto godina!!

- 15:27 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 04.01.2006.

JA

Odlučio sam napisati nešto o sebi iz jednog jednostavnog razloga; kad se već zalažem za dekriminalizaciju i legalizaciju marihuane, da znate kakva osoba to sve radi. E pa...
Rođen sam prije skoro 25 godina u Zagrebu, gdje i trenutačno živim. Pardon, preživljavam. Život me nije mazio i sve što imam (primjerice komp) morao sam si sam zaraditi. A morao sam krenuti sa radom jako rano. Naime, moj stari je radio u jednoj državnoj firmi prije nego li je došla ta famozna privatizacija. U skladu sa "pravilima", moj stari i njegovih 830 kolega završili su na burzi. U isto vrijeme, ja sam završavao trogodišnju srednju školu za smjer elektroničara. Kao i velika većina (svaka čast iznimkama) upisao sam ono što sam mislio da me "zanima", zaboravljajući da bi me to "kao" trebalo odrediti za čitav radni vijek. No dobro, to je manje važno. Nikada nije kasno za preobrazbu. Uglavnom, stari je dobio otkaz, ja sam završavao srednju, a stara je bila jedina sa poslom. Uz mlađu sestru koja je taman počinjala sa srednjom nije se moglo naći 5 somova kuna za moju četvrtu godinu. Tako da sam sa nepunih 18 bio prisiljen ići sam zarađivati novac. Ubrzo sam odslužio i vojsku, te mogu reći da mi je bilo super tih devet mjeseci. Nakon odslužene vojske vratio sam se poslu ili bolje rećeno poslovima. Radio sam na 15-ak različitih poslova i mogu reći da sam na taj način naučio štošta o ljudima. Istim tempom idem dalje...
Uz male nadopune. Naime, sva ta neimaština (uvjetno rećeno) natjerala me da se okrenem alternativnijim pravcima zabave i života, tako da sada ne pijem kolu, ne jedem u McDonaldsu, ne nosim Nike patike i ne gledam/slušam MTV. Ok, to je kao neka "mainstream alternativa", ali ako krenem pisati sve, neće se nikom dati pročitati ovaj post. Kad idem u dućan pokušavam čim više kupovati domaće proizvode, ali ne zbog toga što su oni hrvatski, a ja "Hrvat", nego čisto iz razloga što time potpomažem domaće gospodarstvo i ekonomiju. A to je bitno, jer ipak živim u ovoj zemlji i pomaganjem domaće ekonomije, u konačnici pomažem i sebi. Nisam neki veliki Hrvat i općenito mrzim nacionalizam/rasizam i bilo koji drugi oblik rasne/vjerske/spolne diskriminacije i segregacije. Zakleti sam pacifist i pokušavam na svaki način izbjeći fizičke ili verbalne sukobe. Ali ako me netko već i povuče za jezik, velika je vjerojatnost da ću mu vratiti, jer nemam baš puno "dlaka na jeziku" (lol, mogla bi se nać' koja). No dobro. Sada znam neke stvari koje nisam znao prije i nadam se da ću uskoro moći nastaviti sa školovanjem i znam da će opet zvučati "lame" i izlizano, ali stvarno bih htio i volio podučavati sociologiju. No prvo trebam naći dobar posao (treba li netko od vas dobrog i marljivog radnika :)) ?) i krenuti sa skupljanjem para. Neće biti lako ali imam jasnu viziju cilja i ne brinem se previše zbog sebe. Jedino se nadam da će moji doma imati još malo strpljenja sa mnom.
To bi u glavnim crtama bilo to. Ako kojim čudom nekoga i zanima još pokoji detalj, nek' se slobodno javi i ja ću udovoljiti njegovim/njezinim željama.

P.S. Želim vam svima sretnu, uspješnu i povrh svega zdravu Novu godinu. Živjeli!!

- 16:39 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 21.12.2005.

Božićni specijal

Evo bliži se Božić, još je samo par dana do njega. Kupuju se borovi (nadam se umjetni ili bar u teglama) i ukrasi za njih, sve hvata neka groznica. To je posebno vrijeme kada su ljudi (prodavači se ne računaju) dobre volje i više nasmiješeni. U to vrijeme trebalo bi reći nešto o jednom neizostavnom dijelu tog božićnog ugođaja, kako kod nas tako i u ostatku svijeta. Jednostavno, Božić bi bio nezamisliv da nema Coca-Cole na svakom blagdanskom stolu (i to specijal izdanje od dvije+ "pola litre gratis!"). Morate priznati da se kola nađe i na vašem stolu. Kupuju kolu i kod mene doma, makar im uvijek govorim da ne rade to, ali to je jednostavno već pre duboko usađeno u njima, sa dugačkim korijenjem da je nemoguće izbiti iz njihovih glava. Svi znamo na pamet otpjevati đingl "Praznici nam stižu, praznici nam stižu.....bla, bla uvijek koka kolaaaaaaaaa!". No jel vi znate što ta Coca-Cola company radi po svijetu? Na koje načine oni osiguravaju svoju zaradu? Ne? E pa pogađate da ću vam ja sada reći...
Ovako, za početak ćemo se preseliti u Indiju. Naime, u jednom malom mjestu po imenu Plachimada u Indijskoj pokrajni Kerali, nalazi se tvornica Coca-Cole (u daljnjem tekstu kola) i inih company proizvoda. Ta je tvornica doslovno izgrađena na izvoru vode, za koji su dobili dopuštenje za izvlačenje maksimalno pola milijuna litara vode dnevno. Lokalnom stanovništvu to se nije svidjelo i oni su organizirali mirne prosvjede ispred tvornice (24/7) koji traju neprekidno već tri i pol godine. Istodobno su vršeni pritisci sa strane lokalnih političara Lijeve Demokratske Fronte, kako u parlamentu tako i na sudu. Pritisci su doveli do zatvaranja pogona za flaširanje boca prije godinu i pol, no unatoč tome sama tvornica nije zatvorena. Razlog je Indijski zakon prema kojem je crpljenje vode privatne prirode i kola je to nastavila raditi. Žalbe se i dalje ulažu i sa jedne i sa druge strane, dok cijelo to vrijeme prosvjednici i dalje mirno i neprekidno okupiraju prostor ispred tvornice.
To nije jedini problem Indijaca u slučaju Coca-Cole. Indijski parlament je zabranio prodaju Kole i Pepsija (da, da, sve je to isti qrac) u svojoj kafeteriji. Zabrana je došla kao rezultat pretraga Indijskih vlasti nakon kojih su nađene visoke koncentracije pesticida i insekticida kao što su DDT i malation. Kod nekih testnih primjera nađeno je i do 30 puta više otrova nego što je to dozvoljeno EU normama. No sama toksičnost kolinih proizvoda nije i jedini problem. Naime, zbog masovnog izvlačenja podzemnih voda dolazi do nedostatka pitke vode za lokalno stanovništvo, a da bi stvar bila još gora, ta voda je također zagađena kao rezultat koline eksploatacije. To nije jedan izolirani slučaj. Sa istim problem suočavaju se stanovnici na još barem pet područja blizu kolinih tvornica (Mehdiganj, Uttar Pradesh, Sivaganga, Tamil Nadu Kaladera i Rajastan). Broj ljudi, tj. čitavih obitelji koje su pogođene time penje se na desetine tisuća. Još je veća tragedija leži u činjenici da su to sve ruralna područja, dakle naseljena uglavnom siromašnim stanovništom.
Još jedna "ljudska" gesta Coca-Cole bila je distribucija gnojiva (otpadni materijal tvornice) lokalnim poljoprivrednicima u južnom dijelu pokrajine Kerala. Jedin problem je što je i to gnojivo bilo toksično. Navođeni tužbama i prosvjedima protiv kole, urednici BBC-eve emisije "Face the facts" (u slobodnom i doslovnom prijevodu "suoči se sa činjenicama!") odlučili su poslati uzorak gnojiva na sveučilište u Exeteru. Rezultat je bio pronalazak visokih koncentracija kancerogenih tvari poput žive i olova. David Santillo, jedan od starijih znanstvenika u laboratoriju rekao je; "Zabrinjavajuće je to što se onečiščenje proširilo i na izvore vode u tom području, sa količinama olova daleko većim od dopuštenih standarda Svjetske Zdravstvene Organizacije". Živa je kancerogena i može nakupljanjem dovesti do zakazivanja bubrega, a olovo je posebno opasno za malu djecu kod koje i najmanja količina može dovesti do ozbiljnije mentalne retardacije. Zamjenik predsjednika Coca-Cola kompanije za podučje Indije Sunil Gupta izjavio je; "To je dobro za nasade i za seljake. Većina njih je siromašna i ne može si priuštiti gnojiva visoke kvalitete." Kako lijepo od kole. Oni su i dalje nastavili sa distribucijom tog toksičnog gnojiva.
Moram vam priznati da me je malo i strah za vlastit život kad pišem ovaj post. Zašto? U Kolumbiji su unajmili paravojne postrojbe koje su sudjelovale u slučajevima otmica, mučenja i ubojstava oko desetak sindikalnih vođa (i članova njihovih obitelji) u njihovim tvornicama i to od 1989. godine. Ovo su samo neki izolirani slučajevi od stotina kampanja širom svijeta i zbog svega toga ja ne bih niti popio, a kamoli kupio neki njihov proizvod. Odmah da vas zaustavim sa glupim forama tipa "a šta da si na pustom otoku i da imaš samo kolu?" jer to je pitanje koje može postaviti samo dijete u osnovnoj školi. I zadržite za sebe glupe "argumente" da se kola puni u našim tvornicam i sa našom vodom, jer su toliko trivijalni da se ne želim zamarati sa odgovaranjem na njih. Nadam se da će moje riječi pasti na plodno tlo i da će se netko od vas zamisliti prije nego li slijedeći puta naruči ili kupi neki Coca-Cola proizvod.
Sa strane imate i aktualnu anketu...

- 15:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.12.2005.

Moram reći da sam znao...

...da se došla samo slikat. Tko? Ovako, ja osobno ne gledam Big Brother (makar bih možda zbog svoje prirodne potrebe proučavanja ljudi i trebao), al' kad je nešto cijelo vrijeme na TV-u i u svim novinama, na svim naslovnicama, pa nešto ti jednostavno mora upasti u oko. A upala mi je ona Hana. Neću je sada vrijeđati i nazivati imenima, ali čim sam nju vidio u bb-u znao sam da je došla samo da bi se kasnije lakše "prodala". I (gle čuda) bio sam u pravu. Vidim je sad po novinama, kako je sa nekim svojim mulcem pozirala za Kerumov kalendar. Piše, "seksipilna Hana". Oprostite al' nije. Ima neki bahati izraz na licu i sve je samo ne seksipilna. Meni pod seksipil ulazi više kriterija, a ne samo tijelo. A to je sve što ona ima (uz nesumnjivo dobar nos za prodaju). I tako to i to tako...
Nego kome treba taj kalendar? Sigurno će ga zahvalne Kerumove radnice stavit doma na zid (dobit će ga kao božićnicu), odmah pored katoličkog kalendara. Daj ajde...

- 14:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.12.2005.

Zaboravih...

...što zbog spaljenosti, što zbog WoW-a na jednu moju obljetnicu. Naime, 05.12.1996. godine u četvrtak ja sam zapalio svoj prvi joint. Taj dan sam bio solo doma i zbog jedne stvari što mi je visila sa leđa kao najteže breme, odlučio sam probat marihuanu. I ZUUUUUUUUUUUUM, prođe devet godina. Nakon cijelog tog vremena bih trebao dati neki rezime dosadašnjeg djelovanja u "podzemlju". Ali neću. Sačekat ću da prođe desetljeće, tako da imam neku lijepu brojku za zaokružit. Sada vam mogu samo reći da ne žalim niti zbog jednog zapaljenog jointa. I da mogu opet, sve bih isto (dobro, možda bih pazio malo više)...
Eh da. Gotovina je "pao" loooooooool
A moja baka je napustila ovaj svijet. Gadan neki dan...

- 17:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se