Roze rejbanke

"Tko je jamio - jamio"

Ljubo. Ljubo je oličenje hrvatskog sna. Pošten, čestit i skroman čovjek koji je ostvario uspjeh - od skromnog vozača autobusa do samozatajnog građevinskog poduzetnika. Tu i tamo se pojavi u medijima, ali ne da bi on trljao na nos svima nama kako se on nakrao za vrijeme HDZ-a i sad mu ne mogu ništa. Kao neki. Ne. Nije Ljubo takav - on ide okolo po tim emisijama jer ga zovu, a Ljubo dobar ko kruh, ne može ih odbiti, pa od dobrote svoga srca dolazi na svakakve emisije. Dobar, pametan, intelektualac čovjek pa je svima zanimljivo popričat s njim o komparativnoj književnosti, klasičnoj glazbi i inim lakim temama koje Ljubi tako dobro leže.
I šta čestit čovjek poput Ljube dobije od svega toga? Od toga što je pošteno stekao bogatstvo teškim i napornim radom? Što je pošten i štuje Boga i majku Hercegovinu? Sruše mu kuću. Izgubi na izborima za predsjednika. Izbace ga iz stranke za koju je život dao. Ismijavaju njegove izjave u medijima i njegove snimke kruže internetom. I kad nam pravo kaže kako su komunjare, soroševci i pederi neprirodna pojava, osuđuju ga da je seljačina. Ne. Ljubo je čovjek iz naroda, priprost, a promućuran i inteligentan, pravi idol nas Hrvata - čovjek koji živi naš san.
Ako će se Ljubo opet kandidirati za predsjednika, ja ću glasati za njega. Opet. Keve mi.