Roze rejbanke

Organ donor show

Konačno! Pun mi je penis big bradera, emisije u kojoj hrpa drkoša, neradnika i maloumnika ( recimo kada on krava iz Dubrovnika nije znala što je vlak. VLAK! VLAK! Ono veliko na tračnicama! Nekada je išlo Ču!Ču!) ništa ne radi cijeli dan, češka se po mudima i gradi kartonske kućice ili šta ti ja znam. Ne bi se meni dalo zajebavat tamo tri mjeseca, pa da još popuušim od nekog debila koji je izvaljao više maloumnih izjava od mene. I to govno ne odumire, ekipa to fanatično gleda - zbog toga sam prestao uopće gledat erteel u jesen.
I sad tu imamo šou (po rvacki predstava) u kojoj će žena dati bubreg onome tko joj se najviše svidi i sad je to kontroverzno. Nije - to je prava zabava - bit će suza, krvi, smrti, prijevara, operacija - živa sapunica brate. To se isplati gledat. K tome za one mekša srca neka im bude spoznaja da će jedna teško bolesna osoba dobiti bubreg. Za one tvrđa - možete se smijati liku koji popuši. Ja hoću. :)

Vesele crtkarije iz Al Kaide

Prije četiri dana, 24. 5. 2007, objavljen je veoma zanimljiv članak na stranici The Smoking Gun. U članku se govori o pretresu jedne kuće u Bagdadu pri kojem su našli Al-Qaidin priručnik za mučitelje početnike s ilustracijama. Evo i grafičkog prikaza da dobijete bolju sliku o čemu govorim.

Meni osobno najdraža slika je ona s peglom gdje je mučitelj nacrtan veoma sretno i zadovoljno, kao da si je upravo speglao najdražu majicu. Ovaka bezočan primjer propagande nije viđen otkad je Smiljko Šagolj prestao izvještavati o ratnim zbivanjima u Hercegovini. Jednom prilikom je Boris Dežulović propagandni govor mržnje kojim je govorio Smiljko Šagolj u svojim prilozima nazvao "šagoljicom." E pa ovo je jedan od najblistavijih primjera pojavljivanja "šagoljice" u svijetu! Idemo redom:

1. Zar uistinu teroristi trebaju priručnik za mučenje?
Koliko uistinu moraš biti nemaštovit da trebaš (ilustrirani!) priručnik da nekog prebiješ na mrtvo ime? Koliko je meni jasno, dovoljno je malo entzijazma i težak, po mogućnosti tvrd predmet. Možda je ovaj priručnik samo za vrlo nemašovite teroriste? Ili je ovaj priručnik bio korišten samo za učenike? Već vidim situaciju: Stari Alkaidovac, Musuf, ovako malo brkat, crnjomasan, strog, ali ipak veoma drag čovjek, poput čiče s peglom na gornjim slikama sa dvojicom svojim učenika, nadobudnim, a ipak nespretnim Hasanom s velikim pepeljarkama i samodopadnim , ali veoma talentiranim Ahmedom. I tako stoje njih trojica pred zavezanim američkim vojnikom u nekom bagdadskom skloništu. Pita njih Musuf: "No, djeco, što postupamo u ovoj situaciji?" Na to mu odgovori Ahmed "Prebijmo ga na živo ime!" I ni pet ni šest, nego će Ahmed ovog jadnog Amera ravno nogom u jaja na što ovaj zaciči od muke. "Bravo Ahmede!" Na to će mu njegov učitelj. U to se čuje tiho "Khm!" "Reci, Hasane!" otpovrne blag učitelj. "Ali, učitelju" otpočne Hasane iza debelim naočala "u priručniku jasno piše da ako zarobimo neprijatelja velikog Alaha, a ga prvo moramo iscipelariti, a tek potom zavezati za zid, nakon čega treba slijediti ispitivanje pod izmjeničnim električnim naponom 220V+-10%. Također, nigdje u priručniku ne stoji da bi trebalo cipelariti zarobljenika dok je svezan na zid- samo prije." Za to vrijeme mladi Ahmed sa psihopatskim pogledom u očima stoji licem u lice s uznevjerenima američkim vojnikom i preko vrata mu prelazi s veoma velikim i oštrim nožem. "Istina je, Hasane, ali ponekad jednostavno moraš znati improvizirati." U to mu pogled skrene na Ahmeda. "Ahmede! Što to radiš? Joj, joj! Baš si nestrpljiv! Pričekaj malo da Hasanu objasnim neke stvari..."
Da, i ona sličica sa cipelarenjem je stvarno korisna u danoj situaciji, možda bi trebalo poslati par hrvatskih policajaca da tu Alkaidu konačno nešto nauče.

2. Zašto uopće priručnik ima slike?
Očito Alkaida ima vrlo nisko mišljenje o inteligenciji svojih članova koji su (valjda prema tvrdnjama američke vlade) iskoordinirati istovremeni pad nekolicine aviona usred Amerike, ali unatoč tome ne znaju iscipelariti tipa na podu ili ga paliti brenerom bez prigodne sličice... Nemojte me klat, ljudi molim vas!

3. Slikovitost - čemu?
Jedan kolumnist je veoma uviđajno primjetio: "Zašto su slike više tu radi efekta, a ne radi instrukcija?" I to je dobro primjetio - čovjek na slici s peglom se smije kao da je u Diznilendu, dok je ispitanik prikazan u bolnom grču. Slika sa sakaćenjem ruke više izgleda kao da je izašla iz nekog stripa, a ne priručnika. Čemu u toj slici toliko krvi koja je veoma dobro nacrtana. I na kraju krajeva - tko treba sliku da mu pokaže kako čovjeku odsjeći ruku satarom? Ili kako zavezati čovjeka za kraj auta i onda ga vući naokolo?

4. Šerijatski zakon zabranjuje prikazivanje ljudi i brijanje brada
Znači sad tu imamo Alkaidu, najzagriženije, najnabrijanije islamske ekstremiste, ne samo kako krše svoj najsvetiji zakon i dijele to među sobom. Isto tako, na slikama su mučitelji prikazani uredno obrijani...

Postoje tri mogućnosti: Iii je ovo totalna patka, glupost američkih vlasti ili nečije podmetanje američkim vlastima. Ja kao duboki vjernik u američku glupost vjerujem u drugu opciju. :)

Električni automobili

E sada nešto drukčiji post! Trenutno prema WTO-u 27.1% europskog uvoza zajedno čine automobili (14.1%) i goriva (13%). Svima je već jasno da goriva neće biti zauvijek jerbo ga baš nema beskonačno, a i učinak na okoliš koji motori sa unutrašnjim sagorijevanjem je golem. Prema podacima NSCA, cestovni promet u Ujedinjenom Kraljevstvu čini 25% emisije CO₂. I debilima je već jasno da to tko neće moći ići zauvijek. Očito je da budućost leži u električnim automobilima pokretanim ili gorivim ćelijama ili na baterijski pogon. Na stranu činjenica da kWh struje košta četiri do pet puta manje nego kWh od motora sa unutarnjim sagorijevanjem (ako se puni po noći).

U ovom postu bi se htio posvetiti ovom problemu i predstaviti nekolicu postojećih komercijalnih električnih automobila koji imaju potencijala da zamijene postojeće aute s motorima s unutarnjim sagorijevanjem. Neki auti i proizvođači su silom prilika morali biti izostavljeni. Uz imena automobila imate linkove na web stranice proizvođača. Pa da počnemo.

CommuterCars Tango T600

Doseg: 96 - 256 km
Najveća brzina: 240 km/h
Vrijeme (potpunog) punjenja baterija: 3 sata na 110V, 20 minuta na punjaču
Snaga: NA
Cijena: $108,000

Ovaj mališa po dimenzijama više spada u kategoriju motocikala, nego auta, ali cijenovno više spada u klasu BMW ili Mercedesa. Prema proizvođaču, ovaj autić se reklamira kao dopuna obiteljskom autu kao auto za putovanje na posao ili za skoknut po grincajg na plac. Cijenovno bi se ovaj auto trebao isplatiti prosječnoj četveročlanoj obitelji za kojih pet godina. Pozitivna strana ovog vozila su njegove male dimenzije koje omogućavaju parkiranje na praktično bilokojem mjestu gdje se može parkirati i prosječan motocikl. Također je impresivna maksimalna brzina, ali je da se očito s ovakvim dimenzijama puno gubi na stabilnosti, tako da tu maksimalnu brzinu treba uzeti sa zadrškom.

Tesla Motors Tesla Roadster

Doseg: 320 km
Najveća brzina: preko 208 km/h
Vrijeme (potpunog) punjenja baterija: 4 sata na 110V
Snaga: 248 KS
Cijena: $100,000

Ova crvena zvijer za 100,000 dolara pruža nevjerojatnu karakteristiku momenta koja je konstantna do 8000 rpm, u prijevodu to znači da će vas ovaj auto lijepiti za sjedalo sve do brzina od 150 km/h. Snaga od 248 konjskih snaga govori sama za sebe. Uz to od svih predstavljenih automobila, Tesla Roadster ima najveći doseg po punjenju. Što ga čini najisplativijim od svih ostalih, gledajući samo performanse. Sam dizajn je prekrasan i ne bi ga se posramio ni sam Ferrari ili Lamborghini. Da ne spominjemo ogromne količine prsatih osoba ženske provincijencije koje će se lijepiti za nekoga za volanom ovog ljepotana. Za svoju cijenu Tesla Roadster pruža najviše užitka u vožnji - a k tome još štedite i smijete se debilima koji 100 km plate preko 100 kn, dok ih vi prešišavate na autocesti za cijenu manju od 5 kn na 100 km. E da - i štitite okoliš. :)

Global Electric Motorcars GemCar

Doseg: 56 km
Najveća brzina: 40 km/h
Vrijeme (potpunog) punjenja baterija: NA
Snaga: NA
Cijena: $17,175

Ovaj električni automobil većinom spada u kategoriju golf-autića i većinom se koristi u zabavnim parkovima, aerodromima i slično, što je i očito po njegovom dizajnu. Samo da znate da i takvi postoje. Ova klasa električnih automobila niti pokušava niti je zamjena za vaš benzinskih automobil, ali je našla svoju namjenu u specifičnim industrijskim upotrebama gdje se najviše gleda ušteda na benzinu.

AC Propulsion eBox

Doseg: 192 - 240 km
Najveća brzina: 152 km/h
Vrijeme (potpunog) punjenja baterija: 5 sati na 110V, 2 sata na punjaču
Snaga: 160,8 KS
Cijena: $18,000 + $(55,000 + porez) (automobil Scion xB + konverzija na električni pogon)

Iako više liči kutiji nego autu, eBox pruža zavidne performanse i doseg za četverosjed, o čemu govori i okretni moment od 220 Nm. Ovo je auto za one koje žele malo uštediti, malo se provozati (preticati one ćelave seljačine u tamo nekim bijesnim švapskim autima u šugavoj bijeloj kockici :) ), a ipak imati mjesta u autu za nešto više od spajalice, štoviše u njega se može ugurati na stražnju klupu dvoje (omanjih ljudi) i nešto prtljage u prtljažnik. Vrlo solidan električni auto.

Zenn Cars Zenn

Doseg: 56 km
Najveća brzina: 40 km/h
Vrijeme (potpunog) punjenja baterija: 9 sati na 110V,
Snaga: NA
Cijena: $12,500 do $14,955

Zenn je zapravo skraćenica od Zero Emission No Noise. Namijenjen je prvenstveno kraćim putovanjima unutar kvarta ili tehnološkog parka te mu je brzina ograničena na gornjih 40 kilometara na sat. Zanimljiv podatak koji Zenn Cars nude na svojoj stranici je da Zenn ima potrošnju ekvivalentnu 245 mpg (milja po galonu). Ovaj podatak je zanimljiv ako se stavi u perspektivu da Toyotin Prius, energetsko najučinkovitiji auto na tržištu može prijeći 45 milja po galonu. To je predstavlja skoro šesterostruku uštedu u odnosu na najštedljivi(!) benzinski auto

Reva India REVA Standard

Doseg: 80 km
Najveća brzina: 65 km/h
Vrijeme (potpunog) punjenja baterija: 8 sati na 220V,
Snaga: 17 KS
Cijena: $8,024

Ovaj simpatični automobilčić koji se proizvodi u Indiji spada u istu kategoriju kao i Zenn s time da pruža nešto bolje performanse u vidu okretnog momenta od 52 Nm te je cijenovno pristupačniji. Ako vam se da skočiti do Indije...

Venturi Venturi Fetish

Doseg: 250 km
Najveća brzina: 160 Km/h
Vrijeme (potpunog) punjenja baterija: 1 do 4 sata na 220V, ovisno o punjaču
Snaga: 244 KS
Cijena: samo po narudžbi 250,000€

Iako cjenovno puno skuplji od Tesla Roadstera, pruža jednako neusporediv doživljaj vožnje i otprilike jednake performanse, a dizajn je fantastičan. Meni su se osobno veoma svidjeli kotači i linija karoserije oko istih. Liči na auto koji vozi Will Smith u filmu "Ja, robot." Pravi auto za prave šmekere. Ako planirate sa sobom nositi išta drugo osim platinaste plavuše - zaboravite! Ovo je auto za zajebanciju i đaranje uokolo. Posjetite stranicu da se divite slikama ove mrcine.

Hybrid Technologies HT Smart

Doseg: 192 do 240 km
Najveća brzina: 128 km/h
Vrijeme (potpunog) punjenja baterija: 6 do 8 sata na 220V
Snaga: NA
Cijena: $55,500 + porez (konverzija)

Hybrid Technologies je tvrtka koja vrši konverzije postojećih automobila na električni pogon koji nakon konverzije pružaju veoma dobre performanse. Ipak za cijenu od $55,000 upitna je isplativost ako bi se netko htio upustiti u ovakav projektić.

Universal Electrical Vechicle Corp. Electrum Spyder

Doseg: 240 km (480 km uz nadoplatu)
Najveća brzina: 128 km/h
Vrijeme (potpunog) punjenja baterija: 2 do 8 sati na 110V
Snaga: NA
Cijena: $69,995

Electrum Spyder je zanimljiv dvosjed kabriolet za povoljnu cijenu $69,995. Savršeno za vozikanje po moru.

Myers Motors Myers Motors NmG

Doseg: 48 km
Najveća brzina: 120 km/h
Vrijeme (potpunog) punjenja baterija: 6 do 8 sati na 110V
Snaga: 30 KS
Cijena: $24,900

Ovaj autić, iako ne previše zanimljivih performansi, mami poglede svojim simpatičnim, neobičnim i futurističnim dizajnom. S ovom makinom bit ćete najveća faca na tulumu s puno ferovaca i studenata dizajna.

Phoenix Motorcars Phoenix SUT

Doseg: preko 160 km
Najveća brzina: 150 km/h
Vrijeme (potpunog) punjenja baterija: 5 do 6 sati na 110V, sa punjačem 10 minuta
Snaga: 120 KS
Cijena: $24,900

Za kraj je ostavljen automobil koji ima najviše šansi da zamijeni klasične automobile sa motorima s unutarnjim sagorijevanjem. Osim činjenice da je po dimenzijama najveći od svih dosad spomenutih automobila pruža 120 konjskih snaga i nevjerojatno veliku brzinu punjenja sa punjačem, koja je na kraju krajeva najveći izazov, uz doseg , koja priječi put proboju električnih automobila na ceste širom svijeta.


Za dvadeset godina svi ćemo se voziti u autima koji će biti bazirani na nekom od ovih automobila. Najveći problem s kojim se suočavaju jest činjenica da s električnim automobilom nikako ne možete doći do Dubrovnika bez da čekate na benzinskoj par sati dok vam se auto ne napuni. Neki sustav, gdje bi se na benzinskoj samo kupile nove baterije, a ostavile stare te platilo struju potrebnu za punjenje plus 10 kuna za zamjenu baterije bi revolucioniziralo automobilsku industriju i svijet u kojem živimo.

52 posto Hrvata za NATO

NATO ili North Atlantic Treaty Organisation nastao je 1949. i započeo novi način "blokizacije" svijeta . U odgovor na NATO u Varšavi je 1955. potpisan Varšavski pakt ili službeno nazvan Pakt Prijateljstva, Suradnje i Međusobne Pomoći (Zar nije naziv da bi se odmah zaljubili u komunizam, zar ne?) Naravno, nakon pada komunizma Varšavski pakt se raspao na sastanku u Pragu u srpnju 1991. Ali NATO je nastavio postojati kao daljnji kraj političke batine Sjedinjenih Američkih Država koje su neometano od strane dosadne Rusije i Kine koji imaju pravo veta u Ujedinjenim Narodima mogli slati američke vojnike gdje god su to oni smatrali svrsihodno i isplativo.
Da odmah nešto rasjasnimo - Amerikanci kao država, ali kao i narod nemaju pojma o ratu ili o ratovanju - barem ne u onom suštinskom smislu. Istina, dva puta su izvukli Europu iz govana, ali američki ratni uspjesi manje-više na tome staju - izjebali su ih Vijetnamci, izjebali su ih Sjevernokorejci, a danas ih jebu u bulju Iračani. Ti ljudi nikako da nauče. K tome još nisu nikad imali pravi rat na vlastitom teritoriju u 500 godina postojanja (izuzev Američkog Građanskog Rata, ali iskreno rečeno, to je više bila razmirica negoli pravi rat), što je dovelo do toga da ti ljudi nemaju zapravo pojma da je rat gadna rabota - krv i govna, dok (barem se tako meni čini preko njihovom međunarodnom djelovanju) oni doživljavaju rat kao nešto što se uvijek dešava tamo negdje preko pola svijeta - ti ljudi očito nikad nisu doživjeli da im po vlastitom domu padaju granate. Po meni američki pogled na rat i ratovanje divno dočarava pjesme Hladnog Piva - Maderfakersi, koju može skinuti ovdje pa si je pustite uz čitanje ovog posta te ju potom izbrišite.
Važan dio ove priče je da sad nas ti Amerikanci nas žele debelo oženiti i uvući nas u svoj parti-kružok. Parti-kružok čiji je sitni podnaslov: "Svi Fatu za ženu žele, da ju jebu." Svi bi nas ženili - ali bi nas i jebali. :) Amerikanci su shvatili da ne mogu vječno slati svoju sirotinju i fukaru da gine za naftu bez da se ljudi počnu buniti te su smislili jebačku foru - DA! Neka ginu prljavi Slaveni za našu jeftinu naftu! Ha! Tako je! Idemo slati Poljaka, Čeha i Hrvata na lopate da ginu uokolo kao pješadija dok ćemo mi drkat naše kite i gledati naše mape na LCD ekranima i gađati bombama s visine od 100000 metara iz naših nevidljivoh aviona. Tako je! Dajmo Slavenima kalašnjikov i litru šljivovice šalji ih neka ginu! Ionako nisu bolje zaslužili! Tko ih je tjero da se učlane...
A najbolje - naaaaaaajbolje od to cijele priče je da se mi guramo u taj NATO. Ne samo da političari guraju Hrvatsku u NATO, nego sad tu i po nekoj anketi i većinski dio hrvatskog pučanstva želi u taj NATO. A ja bi želio samo primjetiti još jednu stvar. Molio bih za pažnju:

1. U statutu NATO-a stoji da ako neka zemlja napadne članicu NATO-a, sve ostale zemlje su je dužne braniti.
2. Zamislimo da Hrvatska uđe u NATO.
3. Zamislimo da Srbija uđe u NATO.
4. Srbi baš nisu pri sebi, a najjača stranka u Srbiji su Šešeljevi radikali.
5. Neki pijani debil zapuca preko Dunava.
6. ...

Pa sad vi meni recite koji će nama kurac NATO kada jedina država koja bi nas izdaleka mogla napasti će ionako ući u taj NATO prije ili kasnije. A dotad ćemo mi ginuti za lagodan američki život. A kad Srbija uđe u NATO jedino od čega ćemo se bojati biti će sam NATO. Ma, krasno - krasni kurac, da se bolje izrazim.

Glavaš opet štrajka glađu

Neka to govno već jednom crkne od gladi i prestane sve nas zajebavat. Idem ja poklat desetak ljudi pred stotinjak svjedoka, a kad me uhite idem u zatvoru štrajkat glađu da me puste doma nakon deset dana. Još k tome će se naći hrpa debila koji će prosvjedovati jer sam uhićen zbog ubojstva. I mi bi u Europu...

Možda sam bio u krivu - ili ne

Sad sam gledao na Dnevniku Čačića kako izjavljuje da njegov plan uključuje podvostručenje godišnjeg broja diplomiranih studenata. Za svaku pohvalu, moram reći, ali ipak nije elaborirao gdje i kako će svi ti studenti studirati jer hrvatska je očito u deficitu što se tiče tehničkih i biotehničkih stručnjaka, a razne ekonomiste i polu-ekonomiste štancamo na tone. Također gdje on planira naći ljude koji će te studente podučavati? Gdje će jedan injžinjer s plaćom od 10000 do 15000 kuna ići raditi na fakultet za 3000 da bude asistent nekom starom prdonji koji misli da je telefon još uvijek samo krik mode.

Plan u svojim okvirima je pozitivan - ali otkuda namaći novce za njega? Treba ih otet iz grčevitih ruku branitelja koji cijele dane sjede doma, drkaju kite gledajući televiziju dok primaju penziju koju nisu zaslužili i svejedno seru po državi i svako malo se bacaju s zgrada ili samozapaljuju zbog koncerta Bore Drljače. (Ovo zadnje mi je bilo posebno smiješno kad sam za to čuo - da se bacio zbog nekog tko zna nešto svirat, Bore Čorbe ili Bajage, ali zbog Bore Drljače... pa dajte ajde...) Uz to, što je veliki paradoks u nas, u Hrvatskoj možemo vidjeti puno više sindikalnih, penzionerskih i domobranskih prosvjeda nego studentskih. To valjda nema a ma baš nigdje. To u prijevodu znači da studenti nemaju svoj glas, a ni adekvatno vodstvo s nekom vizijom.

Uglavnom - pozlatile se Čačičeve riječi o školstvu. Time will tell.

Čaćo, Čaćo, oš mi ti kredite vračo?

U današnjem Jutarnjem listu objavljen je članak o HNS-ovom planu razvoja Hrvatske koji bi se temeljio na razvijanju uslužnih djelatnosti. "Bit je u tome da gospodarstvo, uz skokovit pomak prema društvu znanja, želim pretvoriti u snažnu uslužnu ekonomiju baziranu na znanju (...) Industrijalizaciju kao temelj razvoja već su uspješno iskoristili drugi, primjerice Kina. Industrijalizacija kao temelj razvoja nije moguća nigdje u Europi. U strukturi ekonomije bliski smo europskoj strukturi. To treba uvažiti i razvoj graditi na uslužnoj ekonomiji" rekao je Čačić.

GE-NI-JAL-NO! GE-NI-JAL-NO! Jednstavno ne postoje bolje riječi kojima bih opisao ovakav epohalan plan. Hajdemo mi kao država skroz zanemariti tu glupu industriju! Što će nam to ionako? Samo donosi smanjenje zaposlenost, povećava izvoz i potiče tehnološki napredak. Što će to jednoj zemlji kao što je Hrvatska kad svi možemo biti vlasnici birtija, biti prodavači u Lidlu ili malograđani koji premeću neke papire u nekoj import-eksport prčvarnica od firmi. Hajmo svi skupa ništa ne proizvoditi! Bolje da svi mi jedni drugima uvaljujemo jeftino kinesko smeće i mirna Bosna! Idemo svi mi čekati neke tamo Švabe i Čehe da dođu ulupati svoje teško zarađene ojre na hladne njemačke i češke pive. Možda bi se u ovom trenutku netko mogao zapitati: "A šta ako turistička sezona ne bude najbolja?" E, da mogao bi. Odgovor koji bi dobio: "Ode sve u fini kurac..." Valjda Čačić misli biti jamac svakome tko zakupi prostor za birtiju te godine...

Kad bi se hrvatska gospodarska politika orijentirala prema daljnjem razvijanju uslužnih djelatnosti (u kojima već radi 61% ukupnog radnog stanovništva), a industrijsku proizvodnju ostavila na sadašnjem nivou došlo bi do kontraefekta od onog kojeg očekuje Čačić - smanjio bi se priljev novca u Hrvatsku, jer koliko god usluga Hrvati pružili svejedno moraju kupovati stranu hranu, strano goriva, stranu odjeću - svima je dobro poznato da najveći komad prodajne cijene proizvoda ide proizvođaču koji uvijek može prilagoditi barem komad te cijene u svoju korist. Drugi aspekt ovakvog plana koji Čačić očito nije razmotrio je da je industrija ziher. Kvalitetan proizvod uvijek nađe put do kupca - usluga ne. U pružanju usluga uvijek postoji puno veći faktor nepredviđenog nego u proizvodnji - u prijevodu ovaj plan bi se mogao komotno zvati "Čačićev gambit."

"Snažna uslužna ekonomija bazirana na znanju" bila bi izvrsno rješenje za Hrvatsku - kad bi za to postojali preduvjeti. Prvenstveno - visoko školstvo. Imat ćemo mi divnu uslužnu ekonomiju dok se najteži ispit na Ekonomskom fakultetu takoreći uči iz male bilježnice. Ili da spomenemo sustavnu i metodičnu implementaciju Bolonjskog procesa. Ili da spomenem slučaj iz vlastitog iskustva - kada djevojka u 2. razredu srednje škole ne zna baš dobro zbrajati i oduzimati cijele brojeve ili kad nekoliko budućih ekonomista raspravlja o zadatku s pismenog ispita - točnije o zadatku koliko je 65% od 661. Da ne spominjem da Hrvatskoj ima samo 7% visoko obrazovanih. Uslužna ekonomija bazirana na znanju - my ass!

Za stvaranje osnove za takvu ekonomiju, Hrvatska mora mnogo više uložiti u kvalitetan nastavnički kadar na svim razinama školovanja od osnovne škole da doktorskih studija. Danas samo homoseksualci, nedojebane žene i mazohisti žele postati nastavnici - da ih šest sati dnevno u mozak jebe trideset prištavaca punih hormona za mizernu plaću od 3500 kuna. Rijetki profesori koje sam upoznao su pravi stručnjaci i vrhunski pedagozi. Da ne govorimo o činjenici da godišnje u cijeloj Hrvatskoj dodiplomski studij završi samo 15 000 studenata, a magistarski ili doktorski tek 1000. To samo po sebi govori da u Hrvatskoj ni iz bliza nema dovoljno visokoškolskih ustanova. Valjda Čačić misli dignut neku paru tako što će sve te fakultete raditi njegova firma.

Porez na kapitalnu dobit

Na proslavi 1. svibnja 2007. u Maksimiru se po običaju skupila hrpa hrvatske fukare, potpredsjednik vlade, predsjednik države i velika količina drkoša (čelnici sindikata.) Po starom, uvriježenom običaju navalila hrpa penzionera na besplatnu hranu, samo što su tu hranu ove godine velikodušno dobivali ravno iz ruku jednog drugog penzionera - gospon predsjednika Mesića.

I tako je naš dragi predsjednik poput nekog starogrčkog vladara, došao visok, stamen i zarastao u trodnevnu bradu, kao iz nekog tamo pohoda na rodna polja graha južne Anatolije i stao navrh brda i radijelio razdraganom narodu kruha (oprostite graha) i igara. Nakon što je nahranio napaćeni narod sa pet šeflji graha i tri kruha (na kog vas to podsjeća), stade on opet na vrh brda i počne on onu staru: "Prijatelji, zemljaci, posluhnite!..." I tako išao taj govor po onom starom - 'bit će svega, sad ste gladni, ovo ono, bit će bolje, bude vas predsjednik sve napravio, bla bla bla - i onda lupi on onu o potrebi oporezivanja kapitalne dobiti. Ovo je naravno povuklo hrpu aplauza od tamo prisutnog društvenog osvještenog svijeta, sitog od graha dok su se lješkarili na toplom prvomajskom suncu.

Što nam je predsjednik Mesić zapravo poručio je jedno veliko "Jebite se, vi hrvatske tvrtke!" Da objasnim: Prvo država primorava poslodavce da plaćaju sve doprnose radnicima - obavezno mirovinsko, zdravstveno itd. Drugo: država već oporezuje vodu, struju, benzin (22% plus dodatne trošarine) i ostale troškove koje tvrtke itekako imaju. Što će reći - Mesić bi da država sjedne na vrat tvrtkama i na zadnji izvor prihoda, tj. da hrvatskim tvrtkama oduzme i ono prihoda što pošteno i dobiju te da te dodatne novce da u vrlo sposobne ruke lokalne i državne uprave kako bi se oni vozikali okolo u Audijima A6 i jeli janjetinu u saborskom restoranu za 20 kn. Ne samo to, već bi to kao posljedicu imalo smanjenje konkurentnosti hrvatskih tvrtki koje bi zbog ovakvog na raspolaganju imale manje novca.

Naravno, ovakva zakonska reglativa imala bi za posljedicu da bi hrvatske tvrtke patile od kroničnog nedostatka novca jer bi tvrtke u želji da im novac ne propadne radi oporezivanja investirale u inventorij i vršile razne manipulacije kako bi se na kraju financijske godine činilo kao da uopće nisu imale dobiti. Ovo bi se statistički odrazilo na hrvatski bruto domaći proizvod koji bi po naglo opao jer bi mnoge tvrtke skrivale svoju pravu dobit, maskirajući ih investicijama. Ovo naravno nije loše per se, ali u mnogome indirektno ograničava slobodu poslovanja u Hrvatskoj.

Naravno, ovakav govor kakav je predsjednik Mesić održao nije ništa drugo nego podilaženje masama i prikupljanje jeftinih političkih bodova u najboljoj maniri Milana Bandića i njegovog isplaćivanja plaća radnicima mesne industrije Sljeme pri nekog vremena. Svaka sasvim prosječna budala može izaći pred masu gladnih, nezadovoljnih neradnika i penzionera i reći "Majku ja njima jebem, onima koji naporno i pošteno rade, a nama besposličarima ne daju ništa svojih teško zarađenih para." Da - stvarno - pizda njima materina, može reći svaka budala, a to je točno ono što je predsjednik Mesić ispao držeći ovakav govor - budala, ulizica i beskičmenjak.

Po naravi stvari svaka vlast često mora vući nepopularne poteze. Svaka vlast koju narod bezgranično voli nije dobra vlast, kao što nije ni dobra ona koju narod bezgranično mrzi. Prva zato jer se ne usudi reći narodu da je u kurcu i da su neke promjene nužne i da se pozitivne posljedice neće odmah vidjeti, a druga zato jer je previše udaljena od naroda na svom tronu i dere po svom planu i programu - koji obično praktično nema niti jednu dodirnu točku sa stvarnim svijetom. Sami odlučite u koju od ove dvije kategorije spada predsjednik Mesić, a u koju hrvatska Vlada.

Život kroz roze rejbanke

I ja bi štel nekaj reći. Pa budem.