Red Sonya II

evo, nakon dosta vremena došao je input za nešto napisat.
input je mali iz lošinja koji uzgaja guštere, zmije i sl. emisija o njemu bila je na hrv. radiju-1. program. i to dokumentarni, a ne dječji.
pisao je gradonačelniku da ljudi prestanu ubijati guštere (a ovi su to činili iz praznovjerja jer ih povezuju s vještičjim čarobnim napicima), a gradonačelnik je zamolbu za zaštitom lokalnih guštera proslijedio upravi za zaštitu okoliša pri ministarstvu. i tako su lošinjski gušteri, barem formalno, spašeni.
dijete zna zaista puno o ovim stvorenjima, a poskoke nosi oko vrata.
pitao ga je novinar kako to da ga ni jedan od tih stvorova s kojima se druži i spava u sobi ne ugrize, a on je odgovorio da zna s njima razgovarati. i da od kada ima tog lošinjskog guštera ne grizu ga više komarci.
zatim ga je novinar priupitao da li je naučio kako se s njima ophoditi s vremenom ili je s tim darom rođen, a mali je odgovorio-pa rođen sam.-
ostala djeca nabavljaju mu kukce i sl. hranu za njegove prijatelje. npr. mala lara koja ne želi ući u njegovu sobu-i ima 9 godina-ali mu svejedno donosi mrtve leptire i kukce za guštere.

sve skupa kad se prepričava nije tako uvjerljivo kao kad slušate uživo.
tako npr.-mislim da se dječak zove jakov-dakle mali jakov predlaže novinaru da ostane gledati borbu na život i smrt između kukca i guštera (ili zmije?) i da sve snimi.

emisiju sam slušala dok sam kuhala ručak tako da zbog lupetanja lonaca nisam mogla poloviti sve detalje.

konačno netko da progovori i o gušterima u ovoj zemlji.

...stvarno jesam-spremam se (mentalno) napisati nosvi post ali ne daju mi-oni-majstori.
parketi-treći put. svi smo slomljeni-cijela obitelj.

od pedra almodovara. pepa i ivan. film sam gledala bar 10 puta.
ocjena 10.

pedro almodovar-sve o mojoj majci.
ocjena 10.

kao voda za čokoladu.
ocjena 9.

visoke pete.
ocjena 10.

što povezuje filmove španjolskog govornog područja?
victoria abril, penelope cruz, javier barden, antonio banderas...sjajni glumci koji u hollywoodu postaju malo manje sjajni a više zvijezde. i više komercijalni.
sjajna scenografija.
fantastična muzika.
i naravno, odlično ispričana priča sa navjerojatnim zapletima i raspletima.

veži me, šunka-šunka, cvijet moje tajne and so on.

u centru priča su uglavnom žene i njihovi komplicirani odnosi sa kompliciranim muškarcima. i njihove tajne.

francuski film je divno mračan. nikitu su upropastili u svim kasnijim anglo ekranizacijama, uključujući onu sa fondom, ali original je sjajan. krvavi početak, napeta radnja i neobičan kraj koji to nije.
beatrice dalle u betty blue-psihodelična priča koja vam ne da da ju napustite.
prekrasne fanny ardant, sophie marceau i isabelle adjani koje svaki film pomaknu jednu stepenicu gore.
gerard depardieu koji je u cyrano de bergerac osvojio velikim nosom i glumom sve žene. i stihovima.
christoph lambert koji čak i u razvodnjenim nastavcima highlandera odlično glumi. a tek u subwayu.
leon, le jaguar....
film noir rođen je u francuskoj.

howard's end, remains of the day, soba s pogledom i ... helena bonam carter.
englezi su majstori. uvijek.
trik je u pogledu. i tišini koja se čuje.

američki film? naravno da da, ali...potrebna je strašna selekcija.
boxin' helena-može li bolesnije?
opasne veze
ok, i tarantino, ali ne uvijek.
mačka na vrućem limenom krovu
neki to vole vruće
društvo mrtvih pjesnika (oh captain, my captain, our fearful trip is done...)
diplomac
taxist
kum I i II
plavi baršun-predivno bolestan sa prekrasnom isabellom rossellini. i odličan soundtrack.
amadeus
ime ruže
...

piano

talijani?
poštar/il postino-film čija se radnja na neobičan način ispreplela sa životom glumaca. i prekrasna maria grazia cucinotta. i stihovi pabla nerude.
amarcord
la dolce vita
la vita e bella
rimljanka
....

to su samo neki koji mi padaju na pamet-al ima ih puno. ovo su neke moje osobne legende od filmova. koje volim. jer su kao knjige koje se čitaju.
ne trošim vrijeme na filmove za koje osjećam da su loši, i nije mi neugodno voljeti razvikane filmove. i to je dio stava.