Ti si Kalvarija moga postojanja
Više ne mogu govoriti kao prije
sada je i šutnja prevelik napor
za moje umorne glasnice.
Neki jecaj u mom je grlu
zapeo i ne da mi disati
ne da mi postojati
ne želi otići.
Ne mogu govoriti kao prije
veliku patetiku i riječi ljubavi
u mojim su očima ostale
samo suze, tvoj dar.
I ne mogu plakati,
ni jednu jedinu.
Ne mogu govoriti kao prije
jer mi je svaka riječ napor
svakom kopam tunele
kroz ove tvrde rude
tla našeg postojanja
Ne mogu govoriti kao prije
jer sam zaboravila te riječi
i njihovi mi zvukovi više
nisu uhu ugodni.
Ne mogu govoriti kao prije
jer nisam ta osoba
koja nije brinula.
Ne mogu govoriti kao prije
jer te prije nisam voljela.
ostavi trag… (17) | printaj. | x | ^
100.post
Ok, dovoljno je reći da stoji iza mene i gleda kako pišem i vjerojatno se smije :)))
Uživajte u pjesmi!
:))))
Da vam pojasnim prije čitanja - vjerujem u inkarnaciju.
Jednom kada odem
u svoje usne ću utkati
duhove svojih pjesama.
I moje ime će goriti
nekim drugim imenima.
Sama ću štovati sebe
da svoj održim duh
i sama su sebi biti
anđeo tuđih pjesama
nepresušno vrelo stihova.
Mi koji plovimo u krug
starim, mrtvim brodovima
i koji nikada ne vidimo sunca
mi ćemo jednom biti
anđeli naših svjetova.
Ja ću biti među nama
kao što ti si u meni bio
čovječe imena neznanog
pjesniče neke dubine
stvorio si ženu od rime.
Moje će riječi teći mnome
moji će anđeli čuvati tebe
čovječe kojega ću jednom
ostaviti u neku budućnost
daleko iza, ispred mene.
Kao što snovi nekad tvoji
sada kroz mene lako teku
moji će snovi, nekada tvoji,
u vreloj bujici taštih misli
teći kroz neku drugu ženu.
Mi koji plovimo u krug,
starim brodovima mrtvim,
kormilare na uzici držimo
i usmjeravamo stalno
nekoj novoj, boljoj smrti.
ostavi trag… (22) | printaj. | x | ^