Like an Angel you came, every time when i prayed...
Kako otići? Što to misliš?
Očito me ne shvaćaš, malena, očito ne znaš zašto ostajem, zar ne? Prijatelji su najveće blago na svijetu, a ja imam tebe - pa kako otići, reci mi i napravit ću to.
Koliko puta smo si rekle 'nemoj nikome reći' i zatim izbrbljale neku tajnu, ali neku važnu tajnu, ne ono bezazleno ćaskanje za koje se zna da će se reći nekome drugome, ne glupe tračeve, već one tajne koje se ne govore nikome nakon što se jednom kažu. Mi imammo prešutan dogovor da nećemo plakati, imamo prešutan dogoor da se ne ljutimo jedna na drugu kad se ne čujemo cijelo ljeto... imamo prešutan dogovor da se uvijek vraćamo jedna drugoj, prešutan dogovor da smo jedna drugoj boginje, nedostižni ciljevi, ali da smo bolji od one druge. Ljutimo se međusobno i ljubomorne smo kao mala djeca (znaš ti to, znam i ja), ali se držimo toga da smo si podrška, pokušavamo ispraviti ljubomoru i pomoći drugoj da dostigne našu razinu...
Imamo prešutan dogovor da si ne govorimo koliko si značimo, zar ne? Nema veze, meni odgovara. Znaš sve, znaš što si mi, ali tiho, nemoj reći Gabrieli ;)
I kako onda da odem, znajući da napuštam anđela, dok se toliko ljudi moli za jednoga?
ostavi trag… (1) | printaj. | x | ^
