21.07.2008.
Godišnji je završio, a ja sam se već našla stotinama kilometara daleko od dragih ljudi, od poznatih lica. Kako mrzim službena putovanja i hladne hotele, i glupe seminare, i namještene osmjehe, i lošu hranu od koje povraćam. Barem imaju "smoker room". Osjećam se strgano i depremirano i neispavano. I umorno, tako jebeno umorno od sebe i života. Kada bih birala trenutak u kojem mogu napraviti switch off svoje moždane ativnosti ovaj bi sigurno bio na vodećoj poziciji. Rezime godišnjeg na kraju i nije tako loš, istina je da kada se najmanje nadaš i očekuješ stvari završe upravo suprotno. Nije bilo savršeno, ali barem nisam penzionerski provela odmor izležavajući se k'o tuljan na plaži i okrećući se svakih 15 minuta kako bi ten bio ravnomjerno ispržen. Da sam još tjedan dana držala isti tempo mislim da se ne bih mogla pomjeriti iz kreveta. Na oncertu Jinxa je bilo odlično. Jest da sam na prvih par pjesama bila totalno pissed off jer su kasnili gotovo 2 sata, ali je pozitivna energija njihovih pjesama uskoro učinila svoje i nisam se više mogla boriti protiv taktova u glavi...noge su svojevoljno počele skakati, a uskoro je i um slijedio primjer. Međutim, kao što kaže izreka za koju se nadam da nije apsolutno istinita, iako se pokazala takvom u bezbroj situacija - sve što je lijepo kratko traje. Ispao mi žar iz cigarete, kažu da to znači da me netko želi, a znam i tko - ja, želim nazad sebe onakvom kakva sam bila nekad.
21.07.2008. u 19:52 | 1 Komentara | Print | # | ^14.07.2008.
... ili o babicama, duplom pelinu, meksiku i pol kutije cigareta
Sve je počelo tamo negdje za prošli Božić, točnije četiri dana prije Božića. Naime, odlučila sam svom mlađem četrnaestogodišnjem bratu koji obožava životinje, a dakako u suglasnosti sa svojim dragim poroditeljima pokloniti mačića za Božić. Nije to jedan od onih hirovitih poteza gdje jadne životinje na kraju završe na cesti, dobro sam razmislila o svemu, moji oduvijek imaju i vole životinje, ali već godinama nisu imali nijednu. I tako ja odlučila ne kupovati već udomiti jer znam koliko ima majušnih mačića koji traže topli dom. Kako živim u drugom gradu odlučila sam se da ću preko foruma tražiti mačića u mjestu gdje žive moji, a preuzeti ga par dana prije Božića kada stignem tamo. Već sam našla i mačića i sve dogovorila sa ženom. Međutim, moja potraga se pretvorila u dvodnevno mučenje jer je žena poklonila mačića zabunom nekom drugom. I tako sam dva dana provela lutajući po kojekakvim azilima za napuštene životinje...nevjerojatno baš kada je meni trebalo malo mače nije bilo niti jednoga! Na kraju sam uspjela naći jedno žensko mače preko oglasnika. Malo stvorenje je bilo cijelo isprepadano kad smo došli kod gospođe, sakrila se ispod kreveta i nije htjela izaći, a dok smo je spremali u transporter grebala se i siktala ko luda...Pomislila sam, đizs jesam sigurna da želim mami prepustiti preodgoj ove očito netom s ceste pokupljene mačke. Žena nas je uvjeravala da je maca njena, ali iz aviona se vidjelo da je mala ili divlja ili ju je netko dobro isprepadao, još kad nam je predložila da joj tu i tamo damo malo apaurina pomislila sam - ova maca ide pod hitno van iz ovog stana!!!! I tako je došla Mima. Ta mačka je najpametnija životinja koju sam vidjela. Moji stvarno vole životinje i maca se ubrzo pripitomila, iako je zadržala nepovjerenje prema strancima i kada dođe netko nepoznat obično se zavuče u svoj skroviti kutak ispod stepenica. Trebali smo ju sterilizirati, ali starci to nisu stigli i Mima je "zatrudnila" jer se jednom uspjela iskrast iz kuće. I tako smo seka i ja krenule sinoć na cugu i partiju karata u lokalni birc, međutim Mima je odlučila da je vrijeme da njezini potomci ugledaju svjetlo dana i nas tri, mama, seka i ja, smo ostale izigravati babice. Jadnica, nikad nisam uživo vidjela porod mačića i ovo je bilo stvarno pomalo zastrašujuće, ali opet lijepo iskustvo. Nakon dosta mučenja, predenja, režanja, vrištanja (?!?! đizs sad sam prvi put čula i vidjela da mačka može vrištati) prvi mali crno - bijeli mačić je ugledao svjetlo dana. Mama maca ga je domah brižno položila u košaru, očistila i zaštitnički ovila svoje tijelo oko njega dok je maleni glavinjao u potrazi za sisom. Nevjerojatna je transformacija iz mačke koja nije znala šta joj se događa i u jednom trneu je izgledala kao da će nas napasti u ovako brižno stvorenje. Nakon što se ništa nije dogodilo slijedećih sat vremena odlučile smo otići u birc. I needed that cigarette badly ... kao i nešto žestoko :) ipak sam obavila funkciju babice. I tako sam svratila na dupli pelin, pol kutije cigareta, a cure su me naučile kartati meksiko sa kartama za briškulu i trešetu. Kad smo se vratili još jedno crno - bijelo mače virilo je glavicom iz košare, a ujutro nas je dočekalo još jedno. Moj godišnji se stvarno zahuktao :)
13.07.2008.
Ljetovanje je službeno počelo - I'm parting like an animal. Well...obzirom da ne izlazim baš često meni je ovo partijanje na kvadrat, iako bi brojne "party animals" s prijezirom pogledale na slijedeće upise. Mrdam bokovima u ritmu muzike za ples već dva dana što je rezultiralo današnjim podužim popodnevnim spavanjcem.
Uglavnom, počela sam izlaziti van s društvom svoje 4 godine mlađe sisterice. Ustvari prvo večer su me iznenadile. Prvo smo pijuckali u njihovom standardnom okupljalištu, pa smo bile na lokalnoj fešti i onda smo kao i obično krenule u birc na plaži na još jednu cugu...I tako sam ja već vidjela da će ovo završiti penzionerski kad li se mirno pićence u bircu na plaži pretvorilo u 4 tequile i ples u disco klubu na plaži. Njigov faktor iznenađenja je uspio i bila sam sretna ko mala beba, onak, u jednom trenu je izgledalo k'o da su one 4 godine starije od mene. Isto smo ponovile i sinoć uz little extra cherry on top - pijana posla: naime uspjele su skinut tipa do gola nakon što je izgubio okladu. Jadničak, nadam se da je alkohol proizveo trajnu amneziju na taj događaj jer smo ga fotkale mobitelom :).
12.07.2008.
Obiteljski odlazak na kupanje...ležim na plaži gdje je more čistije, bistrije, tirkiznije...well...i puno dalje od toplog nam doma. Leškarim s glavom u hladu friško kupljenog suncobrana, uz zvuke Blue Oyster Culta, čitkaram Ranta. Hvala bogu na mp3 playerima jer bez ijedne cigarete živci su mi napeti ko strune i ne podnosim kakofoniju slovenskih turista izmješanu s primjedbama i zaključcima mojih poroditelja. Mislim, volim ja njih...beskrajno...ali nekad su too much.
Stara je pravi "food Hitler". Uvijek misli da smo gladni i da se stidimo sami uzeti hranu ili da ne znamo što se sve skriva u putnom fridžu. Gladna sam...zrak je čist jer mama spava pod suncobranom, glava joj je tik do frižidera. Ovo će biti teže. Na vrhovima prstiju lagano prilazim da ne probudim uspavanog zmaja, lagano podižem poklopac i pobjedonosno uzimam pecivo sa radosnim titrajem na usnama jer mislim da sam uspjela izvesti napad neprimjetno. "Uzmi si pecivo!" - reče ona iako vidi da u ruci već držim fucking pecivo....đizs...a onda je nabrojala sve što ima u frižideru...ja sam udahnula duboko, u sebi odbrojala do deset i onda rekla - "Hvala mama!"
11.07.2008.
Godišnji odmor se nastavlja u revijalnom tonu...ne znam samo šta ću kad pogledam sve snimljene epizode Vikarice :). Ma šalim se nije tako strašno, uvijek može bit gore. Barem mi je plaža odmah iza kuće i mogu se bacit u lijepi plavi Jadran kad god poželim i moram bit zahvalna na tom nažalost za veliku većinu ljudi luksuzu.
Sprijateljila sam se s jednom narančastom bovom...baš mi odgovara to što je daleko od mora i što je dobar "slušač", tko treba anitdepresivnu terapiju pokraj tako dobre bove? To bi trebalo patentirat: postavit u moru unutar ograđenog prostora na dovoljnoj udaljenosti da garantira dovoljnu diskreciju i privatnost veliku količinu bova i omogućit ljudima da komuniciraju s njima. Mislim da bi svi bili manje depresivni. K...c ... ne funkcionira...ja bih da ona progovori i kaže mi, onako baš, baš skroz uvjerljivo tako da istog trena povjerujem, da će sve bit uredu. Al bova šuti...i pluta, i sunča se, i pere je more...plutam i ja, al mene pere nešto drugo...
Ovom prilikom zahvaljujem svom tati, ocu, glavi obitelji što je odlučio uzeti max tv jer ja to nemam doma iz jednostavnog razloga što ne želim da me to sranje prikuje za televizor. Zahvaljujem jer sad imam VH1 classic i napokon sam naučila recimo da Whiter Shade of Pale pjeva grupa koja se odaziva na ime Procol Harum... I baš si raznišljam da bih samo zbog tog kanala mogla uzet max tv .. il neku kabelsku, satelitsku il koje već štob' moja baba rekla "čudo teknike". Znam to sve mogu poskidat s neta ... al' ko bi se sjetio svih izvođača. I obožavam te maštovite nazive grupa:)) : The Flower Pot Boys, Hue&Cry, Bananarama.....
N.P. F.R. David - Words .... voooordz dooount kaaaam iziiiii tuuu miii....
Hm...mislim da bih trebala smanjit boravak na suncu il bar stavit kapu na glavu.
10.07.2008.
Napokon sam dočekala godišnji odmor i ljetovanje i more i umjesto da brćkam noge u plićaku i pretvaram zrake sunca u preplanuli ten ja provodim vrijeme prebirući po kanalima i igrajući "time consuming" igrice na popularnom fejsbuku. Svaki put kada odem na godišnji potreban mi je jedan period prilagodbe i psihičkog set up-a jer nekako ne mogu početi uživati istog trenutka i prebaciti mozak u fazu odmaranja. Nažalost godišnji obično traje prekratko...
Sa svojih ... pa ... dovoljno godina još uvijek nisam starcima obznanila podatak da pušim. A imam sad već pušačkog staža sa pauzom od 4 godine. Što bi frend rekao ja sam "u vječitom denialu". I tako sam prva tri - četiri dana provela sikćući na sve što se miče i pokuša mi se obratiti pa i sa najslađim smješkom i u najmekanijim rukavicama. Grčevito čekam trenutak kad će se kuća isprazniti, a ja ću moći na terasi zaključane sobe posaugati barem trećinu tog ogavnog, nezdravog nikotinskog štapića.
Danas je šesti od ukupno petnaest dana mog godišnjeg odmora i rezime ovih šest dana: malo smeđkastiji ten; sigurno par kila viška što zbog mamine kuhinje što zbog manjka nikotina, odgledane 2 epizode Vikarice iz Dibleya (tnx prijatelju koji je velikodušno ustupio sezonu I); pogledala napokon Casablancu od početka do kraja i ukomirala se za cijelo popodne (o Bože koji sam ja faking sucker za te "romantične sleš nerealne ljigarije"); uživanje u tomboli i društvu svoje 4 godine mlađe sestre njene dvije prijateljice i frenda uz tri vodka-bitterlemona (ovime je službeno završena era apstitencije od vodke koja je započela nakon završenog četvrtog razreda srednje škole i nemilog događaja o kojem će nažalost još uvijek pričati generacije koje dolaze) i osvojeni bazenčić nanapuhavanje za točanje nogu; Hancock pogledan u kinu.
Nadam se da ću imati malo maštovitiji report nakon godišnjeg...jbga...kad ja nisam tip za Zrće i ostale pizdarije, a osim toga niti imam s kim jer kao što već rekoh sve prijateljice odavno su postale majke, jedino se ja još opirem tom porivu.