14.07.2008.
... ili o babicama, duplom pelinu, meksiku i pol kutije cigareta
Sve je počelo tamo negdje za prošli Božić, točnije četiri dana prije Božića. Naime, odlučila sam svom mlađem četrnaestogodišnjem bratu koji obožava životinje, a dakako u suglasnosti sa svojim dragim poroditeljima pokloniti mačića za Božić. Nije to jedan od onih hirovitih poteza gdje jadne životinje na kraju završe na cesti, dobro sam razmislila o svemu, moji oduvijek imaju i vole životinje, ali već godinama nisu imali nijednu. I tako ja odlučila ne kupovati već udomiti jer znam koliko ima majušnih mačića koji traže topli dom. Kako živim u drugom gradu odlučila sam se da ću preko foruma tražiti mačića u mjestu gdje žive moji, a preuzeti ga par dana prije Božića kada stignem tamo. Već sam našla i mačića i sve dogovorila sa ženom. Međutim, moja potraga se pretvorila u dvodnevno mučenje jer je žena poklonila mačića zabunom nekom drugom. I tako sam dva dana provela lutajući po kojekakvim azilima za napuštene životinje...nevjerojatno baš kada je meni trebalo malo mače nije bilo niti jednoga! Na kraju sam uspjela naći jedno žensko mače preko oglasnika. Malo stvorenje je bilo cijelo isprepadano kad smo došli kod gospođe, sakrila se ispod kreveta i nije htjela izaći, a dok smo je spremali u transporter grebala se i siktala ko luda...Pomislila sam, đizs jesam sigurna da želim mami prepustiti preodgoj ove očito netom s ceste pokupljene mačke. Žena nas je uvjeravala da je maca njena, ali iz aviona se vidjelo da je mala ili divlja ili ju je netko dobro isprepadao, još kad nam je predložila da joj tu i tamo damo malo apaurina pomislila sam - ova maca ide pod hitno van iz ovog stana!!!! I tako je došla Mima. Ta mačka je najpametnija životinja koju sam vidjela. Moji stvarno vole životinje i maca se ubrzo pripitomila, iako je zadržala nepovjerenje prema strancima i kada dođe netko nepoznat obično se zavuče u svoj skroviti kutak ispod stepenica. Trebali smo ju sterilizirati, ali starci to nisu stigli i Mima je "zatrudnila" jer se jednom uspjela iskrast iz kuće. I tako smo seka i ja krenule sinoć na cugu i partiju karata u lokalni birc, međutim Mima je odlučila da je vrijeme da njezini potomci ugledaju svjetlo dana i nas tri, mama, seka i ja, smo ostale izigravati babice. Jadnica, nikad nisam uživo vidjela porod mačića i ovo je bilo stvarno pomalo zastrašujuće, ali opet lijepo iskustvo. Nakon dosta mučenja, predenja, režanja, vrištanja (?!?! đizs sad sam prvi put čula i vidjela da mačka može vrištati) prvi mali crno - bijeli mačić je ugledao svjetlo dana. Mama maca ga je domah brižno položila u košaru, očistila i zaštitnički ovila svoje tijelo oko njega dok je maleni glavinjao u potrazi za sisom. Nevjerojatna je transformacija iz mačke koja nije znala šta joj se događa i u jednom trneu je izgledala kao da će nas napasti u ovako brižno stvorenje. Nakon što se ništa nije dogodilo slijedećih sat vremena odlučile smo otići u birc. I needed that cigarette badly ... kao i nešto žestoko :) ipak sam obavila funkciju babice. I tako sam svratila na dupli pelin, pol kutije cigareta, a cure su me naučile kartati meksiko sa kartama za briškulu i trešetu. Kad smo se vratili još jedno crno - bijelo mače virilo je glavicom iz košare, a ujutro nas je dočekalo još jedno. Moj godišnji se stvarno zahuktao :)