20.01.2007., subota

Death And The Healing

Sadness And Hate

Ponekad previše volimo
Ponekad previše dajemo
Ponekad smo povrijeđeni
Ponekad smo pre osjetljivi

Ali na kraju uvijek shvatimo koliko smo glupi...

.::PREKASNO::.


Sve lijepe trenutke zatvorit ću u kutijicu i sakriti je ispod kreveta
Sve osjećaje prebacit ću na običan list papira
Neka tamo počivaju...gdje ih nitko neće moći probuditi (nitko osim mene)
Ne želim da mi pobjegnu,ali ne želim da se bude u meni

Neodlučnost?! (Možda)

Posežem za čokoladom...kao da mi smiruje napetost...
Pokušavam se opustiti i ne misliti na ništa
Iako me savladava onaj osjećaj...tuga...bol...
Sklopim oči na trenutak da ne vidim svijetlo pred očima
Zažmirim i ugledam Tebe...stojiš...i čekaš da ti netko priđe...

Ja to više ne mogu...nisam ona koja će slobodno zakoračiti prema Tebi
Noseći Ti na rukama vedrinu,toplinu i osmijeh...
Sreća ne stanuje kod mene...

(možda malo previše očekuješ ovaj put)

I am not alive and I am not dead

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo je pakao na zemlji...
Kako uopće mogu opisati ovu vječnu mladež
Kada ne moram ništa raditi osim sjediti krajem.
Kako moja ljubav raste,tako stari i vene...

Uz malu pomoć Njih,uzmi dio mog srca
I nastavi s ovom beskonačnom agonijom
...beskonačna agonija...
It is the shadow realm!

Svakom novom žrtvom,ja molim za svoju smrt
I onoliko koliko volim noć,
Toliko proklinjem mjesečev sjaj
Ova krv što me vuče ka dnu
I otrovne zrake zore koje me osuđuju na propast
Prisiljena sam boraviti u sivom jesenjem sumraku

...zaustavljena sam u mraku...


Vrijeme je stalo,kazaljke se ne miču
Pokušavam ovo iskoristiti ali muči me prošlost
Muči me i sadašnjost zbog prošlosti
Sve one riječi...svi oni sati,dani,mjeseci...
Svako obečanje,suza i svaki osmijeh
Ništa ne traje vječno
(iako,priznajem,pomislila sam na vječnost)

Pre brz zaključak...pre glupa misao
pre blistava prošlost

„Vuk dlaku mjenja ali ne i ćud“

Prevelika zbrka u glavi...čvor zapetljanih misli svakim danom sve veći
Sve je veća ona bol,sve je više suza...
Više ni riječ „oprosti“ nije dovoljna...
...Pitat ću se...
Zapravo,dali je bila ikad dovoljna?!
(tišina)

Šapućem si tiho utješne riječi...
„ja sam kriva,ja sam kriva“
Očekujem bolje sutra...
zajedno Tuga i ja koračamo starom cestom u nepoznato
Možda Te sretnemo putem...
Samo ćemo se mimoići...

...kao da se nikada nismo srele...


Image Hosted by ImageShack.us


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design made by v4MP1r3