08
srijeda
travanj
2009
Nastavak moje kolekcionarske sage je poprilično zanimljiv. Upravo sam se vratila s još jednog kongresa (za koji ovaj put nisam morala nositi putovnicu), a između tog kongresa i zadnje razmjene sam još jednom posjetila susjedni kontinent.
Zapravo uopće ne znam gdje sam stala s tim Turcima. Gdje sam stala s pisanjem na blogu, jer u stvarnom životu znam da sam stala na broju pet i da ne želim više biti kolekcionar.
Svi misle da se odlično zabavljam (nisam sigurna želim li znati što ljudi misle o toj mojoj nesretnoj navici skupljanja Turaka), a prava je istina da ne postoji niti jedna emocija na svijetu koju u posljednje vrijeme nisam iskusila. Ljubomora, tuga, bijes, sreća, ogorčenost... uopće nije zabavno kad sve skupa naprave party u vašoj glavi.
Osam dana nisam gotovo uopće spavala, potpuno sam psihički i fizički iscrpljena, a sutra imam 2 kolokvija. Previla plaća za malo zabave...
komentiraj (2) * ispiši * #
