< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Sve stvari koje trebate, želite, mislite. Sve što biste mi rado rekli, a komentari su vam glupasti. Sve što vam padne na pamet. Bolja sam s mailovima nego s komentarima. Mnogo, mnogo bolja.

vjetarpratisunce@gmail.com

Ovo su genijalci, ako mene pitate. Svi redom.
windfuckerica
žena s neptuna
XAVI
virtuela
svijet u boci
ZEN u teoriji i praksi
Tajpvrajter
milou
2TREF:)
hybridk
manistra
brother
Zrinka
DMJ
psihosomat
cakumpakum
ipanema
TRENK
zarazna
Athena premudra
Đuro
JEZDI
Trill
RUTVICA
Anspik
gurmanka
pustinjska
staričica baka
ovajonaj i sva njegova lica

ajfekt

Sluša se:
Andrew Bird
POP Depresija
Arcade Fire
!!!
Ella Fitzgerald
Angus & Julia Stone
Rebel Star

Čita se:
Alice Munro
Dario Džamonja
Tom Waits

Google Scholar

Blog mi više nije ružan zaslugom Zrine koja je preuzela stvar u svoje ruke i odignorirala moju posvemašnju tulavost za pitanja HTML-a.

23.11.2010., utorak

Ima dana kada san poneseš sa sobom. Jednostavno se zalijepe za kapke i drže se uz tebe dok ispijaš svoju jutarnju kavu, dok se voziš na posao, dok hodaš kroz dan.
Ima dana kada se san uhvati za tvoje vjeđe i ostane uz tebe kao prišivena sjena, kao noć u zjenicama.
Ponekad se to pogrešno definira kao pospanost. To nije pospanost, to je san koji ti se mazi uz lice poput jastuka, to je meko i toplo mjesto na vratu, to su silom istrgnute i usađene u blijede boje jutra.
- 17:53 - Komentiraj (5) - Printaj - #

21.11.2010., nedjelja

Jel znaš da imam violinu staru 170 godina?
Uopće nisam obraćala pažnju na muškarca meni s desna. Ušao je u autobus noseći violinu u koferu, vonjajući po hladnom dimu, po lijeganju pred zoru. Ne volim društvo u autobusu: to je moje vrijeme za putovanje, za razabiranje obrisa među duhovima mraka vani, za puštanje dana da ode... kuda već potrošeni dani idu.
- Ma nemoj reć - čudi se prijatelj. - Pa kako to? - pita ga, a možda sam to samo ja, koja prisluškujem njihov razgovor, ali čini mi se da ga zapravo pita "odakle ti?"
Smije se moj tamnoputi i tamnokosi susjed. Smije se i tapša rukom koljeno.
- A evo, vidiš, sve čovjek nađe kad traži... Nešto nađeš, nešto kupiš, a nešto i bog da...

Promatram njegov odraz u staklu i smiješim se.

- Pa fino ti je bog dao.
- Bome jest - smije se violinist.
- Jesi čuo da se Mario razveo?
Moj susjed trese glavom, iznenada ozbiljan.
- To je k'o neka epidemija - pokušava ga raspoložiti prijatelj.
- Ma tako to bude, kad se dvoje ne poštuje, džabe ti onda i ljubav jer ćeš je potrošiti dok se ne okreneš. Lako je tako, ne ide pa odeš. A neće se nikome sjesti sam sa sobom pa reći, jebiga stari, sjeb'o si.

Sišli smo na istoj stanici. Kad sam se okrenula, i on je bio samo duh u tami.


- 10:35 - Komentiraj (2) - Printaj - #