ponedjeljak, 28.05.2018.
Koliko ljudi toliko cudi ili kad broj prijatelja zapravo i ne cini covjeka
potaknut jednim upisom na fejsu, pala mi na pamet jedna stvar, koje i kakve sam ljude bio upoznao kroz zivot.
poznavao sam troje samoubojica.
kao mali sam se druzio sa jednim osumnjicenikom za ratni zlocin.
znam jos jednog ratnog zlocinca, ali je on jos neotkriven. a i takav ce ostati. no dusa mu je crnja od zlocina koji je pocinio, tako da nece niti on dugo.
upoznao sam i popio pice sa pokajnikom sa sudjenja deckima sa knezije.
sjedio sam i slusao price sa kraj pameti jedne bugarske muske prostitutke.
susjedin decko bio je jedan poznati tjelohranitelj, kojemu je poslodavac nastradao u centru zagreba sa par metaka u glavi. odgulio je svoju rundu.
bivsa ministrica kulture je od mene kupila cokoladu.
a jedna druga ministrica je dobra osnovnoskolska frendica moje sisterice.
vojsku sam bio sluzio sa clanom nekakvog kulta, koji je ubio svoju tetku i skoro zavrsio u legiji stranaca,prethodno je bio skoro srusio nazora na tuskancu.
u vojsic je bio i lik koji ima IQ 156, ali je ostao totalni luzer.
trebao sam pustati mjuzu u klubu ciji je zaposlenik zaklao art-direktora kluba i od svirke nista.
sa jedinim poznatim glumcem igrao u lokalnom nog. klubu. poslije je poludio od steroida i iz cista mira slomio ruku cuvaru parkinga.
poznajem zenu koja mi jednom prilikom rekla da su joj ubili 40-ak clanova porodice.
radio sam sa deckom koji iz glave racuna logaritme po bazi 10 i 5, i umnoske 3-znamenkastih brojeva.
a u osnovnoj skoli sam hodao sa curom koja mi je par godina poslije rekla da je cula price po kvartu da sam bio bacio neciju bebu sa X-og kata.
samo mi jos masovni ubojca fali... ima li dobrovoljaca?
