Danas mi je roćkas. Začudo se dobro osjećam iako je brojka već pozamašna, a i bioritam na nuli uglavnom sjebe ljude na taj dan. Ne znam što mi je, dragi je u remisiji, vjerojatno je i zato dobar dan, sunce sija a mene boli uvo. Odoh na izlet, pa se nadam kinu, a poslije na tulumčić oko kojeg će se pobrinuti moji prijatelji, ne moram baš ništa raditi... super!

Za posao sam dala jedan manji uvjet, odgodu početka mog rada, ovi prihvatili i sad se još mislim zezati koji tjedan, odraditi par zaostataka, otići na jedan put i - napokon se useliti u svoj sretan stan! Iako, ko jebe stan, možda ga i iznajmim.:))