Opis Bloga

Blogerska akcija:
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Objavljeni tekstovi

Dijete je osoba. Nema zloceste djece!

NASILJE
Nasilje kod djece

Kako se obraniti od nasrtljivaca?

Zlostavljanje i posljedice

Fenomen zlostavljanja djece
Fenomen zlostavljanja djece

O nasilju
Što je nasilje?

O pasivnoj agresiji
Tiha voda brege dere

PTSP
Bijes kao pogonsko gorivo

VRŠNJAČKO ZLOSTAVLJANJE - BULLYING
Deklaracija iz Kanderstega protiv bullyinga

1. Kada djeca zlostavljaju djecu - Bullying: sto je bullying i sto bullying nije?

2. Bullying 2 Moje je dijete zrtva, sto mogu uciniti

3. Bullying 3 Moje je dijete bully (zlostavljac) (plus mali dio o tzv. cyberbullying)

KAŽNJAVANJE
O tjelesnom kažnjavanju
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju

Alternativa kažnjavanju djeteta

Batina je iz Raja izopćena - o odgoju bez tjelesnog kažnjavanja

Kazna, pravo ili nasilje?
Kazna, pravo ili nasilje?

Kako kazniti nasilnike u obitelji
Kako kazniti nasilnike?

O nasilju nad ženama
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Pasivna agresija

KAKO PORADITI NA NENASILJU:

Dijete je osoba

ODGOJ
GRANICE i POSTAVLJANJE PRAVILA - Osnova odgoja nenasilnog djeteta

1. Nedostatak granica potiče agresiju

2. Trebaju li djeca granice? Kako reći NE?

3. Zločin i kazna

4. Metode koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja

Roditeljstvo i obitelj

Dijete samo u kuci? Ne prije 10. godine

Kako djetetu objasniti smrt?

Kako voljeti svoju obitelj?

Bracni sukobi

Nezaposlenost i obitelj

Obitelj: prava vrednota?

Nauciti razgovarati

Aktivno roditeljstvo: "Igraj se samnom!"

Topla roditeljska priča: Što smo im prenijeli?

Kada početi s odgojem djeteta, kada započeti preventivu nasilja?
Kada početi?

Prekritični i prezahtjevni roditelji: Budi u svemu samo NAJ NAJ NAJ

Utjecaj medija:
Utjecaj medija na djecu

Hiperaktivna djeca (ADHD i drugi poremećaji pomanjkanja pažnje)
Hiperaktivna djeca

Aktivno nenasilje
Govor žirafa – upotrebljavati govor srca

Suosjećanje, jos jedna od osnova ne-nasilnog odgoja
Suosjećanje


ŠKOLE i ŠKOLSTVO
Uz svjetski dan ucitelja:
Profesore, ovo je izmedju Vas i djece.

Dijete prijetilo BOMBOM u skoli

Nadzorne kamere u skolama: uspjeh u sprecavanju nasilja?

Nagraditi svako dijete koje je cinilo dobro

Par razmišljanja o radnim navikama i povjerenju
Radne navike, povjerenje i drama?

Učiteljski osvrt i recenzija odličnog filma "Unutar zidina/Učionica"
Mikrokozmos u učionici
O jednoj osnovnoj školi u Austriji
Stampedo za znanjem

O Vijeću roditelja
O Vijeću roditelja - mogu li roditelji nešto promijeniti?


ZA VIŠE RAZUMIJEVANJA I TOLERANCIJE:
RAZNI TEKSTOVI O OSOBAMA S TJELESNIM OSTECENJIMA (INVALIDITETOM) ILI POSEBNIM POTREBAMA

Vase dijete ima dijabetes?

Ovo se moze dogoditi i tebi: slijepi, gluhi i oduzeti!

Nepokretan: Zakljucan u vlastitom tijelu

Down Sindrom - ono sto niste znali i niste se usudili pitati

Inkluzija osoba s invaliditetom

Edukacija i senzibilizacija drustva potrebni?

Heroji Domovinskog mira - post o osobama s tjelesnim oštećenjima i sličnom

RAZNO

Dan zena, potreba ili...?
O ovisnosti
Prevencija samoubojstva

Besplatan prirucnik o sigurnosti djece na internetu

Farmakoterapija za maloljetne delikvente: Osmijeh nije dovoljan

Alkoholizam i posljedice

O ljubavi:
O ljubavi, uz Valentinovo

Od urednica:
3. Hrabro i uporno protiv vjetrenjača

2. Pismo urednica: S osmijehom u Novu 2009, planovi i želje

1. Trebamo VAŠU POMOĆ

Dobitnica nagrade Kiklop, Julijana Adamović, piše o ženama odnosno osobama "koje previše vole"

Žene koje previše vole

Do posljednjeg daha: umrla Miriam Makeba, veliki borac za ljudska prava + jedan zanimljiv poziv blogera Kanuny-a

PISMA čitatelja/blogera
Pismo čitateljice: Otvoreno pismo Ministru Milinovicu: Kako dostojanstveno umrijeti - nehumanost na djelu

Pismo premlaćenog čitatelja br.1 Pismo (premlaćenog) čitatelja:Vaguely-maglovito

Pismo premlaćenog čitatelja br. 2 Invisible kid

Pismo br.3 Roditeljski ping-pong djecom

Priča jedne blogerice čiji je sin napadnut u školi
Škola - mjesto opasnog življenja

Predstavljamo obiteljski centar iz Virovitice:
Biti nenasilan znači biti aktivno nenasilan, a ne pasivan

Aktivno nenasilje

KAMPANJE I AKCIJE
Uz Dan potrosaca - I djeca su potrosaci

DAN CRVENE RUKE - 12.2.2009.

Kampanja "Trebam ljubav" protiv tjelesnog kažnjavanja djece

Prijedlog za osnivanje udruge "Smijeh za mir"
Smijeh je najbolji lijek

Blogerica Rudarka s bloga Seoska idila napisala je i objavila knjigu "Vaše dijete ima dijabetes?". U knjizi je, između ostalog, opisala svoja iskustva kao roditelja u borbi s ovom bolesti od koje boluje njena djevojčicaBesplatan prirucnik za sigurnost djece na internetu. Nije medicinske struke, ali vjeruje da će njena knjiga zainteresirati obitelji koje imaju djecu dijabetičare, ali i stručnu javnost da o dijabetesu pročitaju iz kuta roditelja: Vase dijete ima dijabetes?

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Julijanin post "Kada dijete mora na sud i brošura LUKA NA SUDU


Što je ovom blogu cilj?



Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Pridružite nam se, možemo uspjeti samo ako svi prionemo na posao!

Ono što želimo je: doprinijeti jednom boljem i tolerantnijem zajedničkom životu, dobrim idejama ukazati na probleme i naći im uzrok, ali i predložiti konkretna rješenja.

Mi želimo vratiti Hrvatskoj osmijeh na lice. Lice koje je trenutno tužno i čemerno od zabrinutosti zbog sadašnje situacije, koje je u strahu za vlastiti život i koje je namrgođeno jer ne vidi svjetlo na kraju tunela.

Pisat ćemo o tome kako uspostaviti više međuljudskog poštovanja, kako pokušati izliječiti agresiju po školama i u obitelji itd. Bit će tekstova o mladim delikventima, o utjecaju televizije na agresivnost, a u pripremi je i tekst o tzv. Giraffensprache tj. Jeziku žirafa, načinu nenasilnog komuniciranja.

Ovom blogu nije cilj samo isprazno debatirati o raznim vidovima nasilja i onome što bi se trebalo činiti da se ono spriječi. Neće kukati zbog loše situacije ili nedostatka sredstava jer to nisu razlozi zbog kojeg dolazi do ovoliko nasilja. Dat ćemo konkretne prijedloge kako da se neke ideje provedu u praksu, sad i ovdje! Neće se na primjer, predlagati oštrije kažnjavanje delikvenata ili postavljanje kamera po školama. To neće riješiti izvorni problem. Ne, za iste novce se može u te iste škole poslati stručne ljude koji s djecom razgovaraju ili im daju konkretnu obuku za sprečavanje konflikata. Nedavno je objavljen odličan članak o posjeti njemačke policije: Ne treba pričati o huliganima, nego s njima. Naravno da će biti obrađeni i konkretni primjeri te možda i uspješni načini rješavanja u nekim drugim zemljama.

Bit će i prijedloga za provođenje sveobuhvatne medijske kampanje koja bi osvještavala stanovništvo o problemima mladih nasilnika, siromašnih, starih i nemoćnih te invalida. Pripremamo i konkretne akcije na terenu.

Sve se može, samo to treba dovoljno željeti.

Želimo udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojačani zajedno počeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.

Što je ovom blogu cilj?

Da to sve netko "tamo negdje" pročita i da se krene u ofanzivu u svim vidovima društva, od vrtića do škola, od bolnica do raznih institucija. Da se mladima, ali i starijima pruži nada. Da se možda otvore mjesta po kvartovima gdje se mladež može okupljati bez da baulja ulicama, opija i nasmrt premlaćuje druge. Djeca se ne rađaju zla, ona to postaju.

Cilj je i da ljudi smognu snage nasmiješiti se jedni drugima čak i kad su loše volje ili loše plaćeni. Da smognu snage jedni za druge imati dobru riječ, a ne samo psovke. Da smognu snage sjetiti se poštovati druge jednako kao što to priželjkuju od tih drugih za sebe.

Samo ovako se može ozdraviti društvo. Uz jednu formulu načinjenu od ljubavi, poštovanja i tolerancije.

Sudjelovati možete i VI, samo se javite na mail sa strane.

“Ne pitajte što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!” John F. Kennedy

Ne možemo čekati da netko naše živote učini boljima. Sami se moramo potruditi za to!

Bijes kao pogonsko gorivo

"Rat je unakazio naše društvo na više načina, ali kažu da je poraće gori brat rata. Sad svi u toj borbi koja ne poznaje pobjednike, neki od nas ni krivi ni dužni, kušamo gorke plodove jednog drugog poraza – čini se da se struktura obitelji i društva urušava i mijenja naočigled." pise blogerica Tyche u ovom lijepom tekstu. Blogerica je s malom kceri dozivjela i prezivjela rat u Osijeku i cini joj se da se zloglasni PTSP, tj. Post-traumatski stresni poremecaj, kojega cesto pripisuju samo bivsim braniteljima "podmuklo ucijepio u sve pore života".

Odlican post koji otvara neka pitanja ali i predlaze polagane promjene na bolje, korak po korak:

"Nasilje se rađa u domovima i na ulicama, ne možemo činiti čuda ali – bolje je upaliti maleno svjetlašće nego sjediti u mraku – odnekud se mora početi.

ODMAH DANAS – SJEDNITE I RAZGOVARAJTE SA SVOJOM DJECOM I SA SVOJIM SUPRUŽNICIMA – BUDITE VI ONI KOJI ĆE POKUŠATI PREKINUTI ZAČARANI KRUG NASILJA."


Mare




Tyche:

Pristupiti razmatranju problema nasilja u obitelji i društvu moguće je na više načina.

Postoje stručne službe i cijeli timovi stručnjaka koji se time bave i oficijelno pomažu žrtvama nasilja, postoje institucije sustava koje nasilje definiraju, etektiraju, suzbijaju i sankcioniraju. Postoje udruge i grupe volontera koje žrtvama nasilja pokušavaju pomoći, omogućiti im normalan život i donekle ih zbrinuti u okolnostima kad je potrebna materijalna pomoć.

Svi odreda, i stručnjaci i laici smo vjerovatno suglasni u tvrdnji da se još uvijek ne radi na tom problemu dovoljno, da se treba, može i mora pomoći više, da se ne smije dozvoliti nasilnicima da neometano i gotovo naočigled čine to što čine, da društvo ne smije dozvoliti da žrtve nasilja ostanu bespomoćne i pokraj svih nas pate i dalje.

Svi odreda – i oni koji imaju uvida u brojke i oni koji o tome ne znaju – svi smo vjerovatno suglasni da se ne ulaže dovoljno brige, vremena i novca kako bi se problem bar donekle ublažio, ako se već ne može iskorijeniti. Teoretski, svi se zalažemo za jedno civilizirano, uljuđeno društvo gdje pojedinci i obitelji neće patiti uslijed problema nasilja u obitelji, u školama, na poslu. Svi odreda pak znamo kakvo je stanje na terenu – vjerujem da nema onoga tko nije bio svjedokom, čuo ili čitao o nasilju u bilo kojem vidu, a koje se događa MEĐU NAMA – nekad čak s našim prešutnim ignoriranjem problema.

Moja sasvim nestručna, neprofesionalna i laička teorija koju sam razvila onako usput, promatrajući ljude oko sebe i imajući vlastitu kćer bila bi otprilike sažeto ovakva :

ŠTO DIJETE NAUČITE DO PETE GODINE O OSOBNOJ HIGIJENI I DO DESETE GODINE O MENTALNOJ HIGIJENI – to će činiti čovjeka cijeli život.

Iako, pokazuje se da je utjecaj okoline presudan, možete se vi postaviti na glavu sa svojim odgojem, dijete će se nastojati uklopiti u društvo oko sebe, instinktivno se nadajući i trebajući odobravanje i prihvaćanje “čopora” – i tako to sve dok ne pregrmite pubertet, privremena hormonalna i mentalna neuračunljivost prestane i vaše se dijete ne vrati u normalni mode razmišljanja. I vjerovali ili ne – počne se ponovno ponašati onako kako ste ga nekad davno pokušavali naučiti da je ispravno :-).

Zašto ovo spominjem? Zato što uopće nije nova činjenica da ono što usvojimo u obitelji i što je naučeno u najranijoj dobi uvelike utječe na formiranje osobe i svi naši svjesni i podsvjesni porivi i modeli ponašanja u životu se svode manje više na rano viđene naučene obrasce.

I da se vratimo na temu – nasilje. Svako malo se zgranemo kad pročitamo ili čujemo u vijestima kako je dijete pokazalo zaprepašćujuću okrutnost i mučilo životinju, maltretiralo nekoga u društvu, iskazivalo sve znakove mentalne neuračunljivosti u pravom smislu riječi koja se očituje u neprilagođenosti okolini i agresivnom ponašanju.

Svako malo čitamo o nasilju gdje su i izvršitelji i žrtve teenageri – svi se sjećamo nedavnih tragičnih slucajeva ubojstava mladih ljudi, da ne navodim poimence, preteško je i misliti o tome. Pitamo se – što jednu mladu osobu – kao u slučaju ubojstva mladog Ritza - može ponukati da iz DOKONOSTI do smrti prebije nekoga.

U konkretnom slučaju to čak nije bilo klasično ispoljavanje agresivnosti izazvano nekim poticajem gdje je reakcija iako neprihvatljiva - očekivana.

Pitamo se kako je moguće da se takve stvari događaju, krivimo roditelje, školu, uvjete života, nasilje koje se u ogromnim količinama od malena djeci servira na televiziji i djeca ga drže jednim sasvim normalnim vidom ponašanja – ukoliko je plasirano uz odgovarajuci background – čak i COOL.

Dijete/teenager je zapravo odgojeno na određenim modelima koji poručuju: COOL je biti ”glavni dasa u selu”, COOL je iscipelariti slabijeg, COOL je našamarati curu, COOL je zatući mačku ili psa samo zato što je tu, COOL je prijetiti nastavniku, COOL je biti gad doma prema roditeljima, COOL je u dvadeset i prvom stoljeću nositi U na kapi, mjeriti kukuruz ili crtati petokraku naopačke i sve što s tim ide.

Međutim - smijemo li ih suditi baš tako naprečac? Je li njihov bunt samo farsa ili je njihov bijes pogonsko gorivo koje ih nosi kroz život bolje nego li išta drugo što su imali prilike vidjeti u životu i naučiti?

Razmislimo malo što je ono što im nudimo i što su gledali cijeli život… Kad se okrenemo oko sebe i dobro pogledamo sve sastavne elemente društva u kojem živimo, slika baš i nije laskava.

Velika većina nas je doslovce u situaciji golog preživljavanja, živi se od plaće do plaće, grca u kreditima. Djeca odrastaju uglavnom usamljena doma uz TV dok roditelji rade. Kad roditelji dođu doma nervozni su jer ih mlati besparica, besperspektivnost, mobbing na poslu, mala plaća, ogromni računi. Ili se ima druga vrsta roditelja, one bez posla i jednako utučene i zivčane, nesposobne da se posvete sebi samima, a kamoli djeci. Nema se!

Dijete/teenager ne može razumijeti da se NEMA! Nema se za sve one sitne glupe stvari koje djetetu/teenageru život čine – od igračke, brandirane odjeće, bicikla, ekskurzija, motora, auta, računala, linije, i-poda, mobitela i tisuća kuna za račune tih mobitela… A neki jedva da smisle i kako osigurati djetetu doručak u obližnjoj pekari dok je u školi.
A nema se jer je u Hrvatskoj stanje kakvo već jest. Ne bih elaborirala stanje sadašnje, svi predobro osjećamo i znamo kako stvari stoje – vratila bih se sedamnaest godina unatrag. RAT.

Ratna psihoza je ostavila na svima nama trag, svi smo nekako p/ostali kratki na živcima, kratki na lovi jer je rat istopio sve zalihe koje su ljudi imali pa tako zajedno s onima koji ih i nisu imali preživljavaju u stadiju stalne financijske kome.
U svima nama čuči jedan PTSP* koji ima različite uzroke i koji se različito očituje.

Tu sad ne mislim samo na NASILJE U OBITELJI o kojem čitamo po novinama i na internetu, gledamo na TV, slušamo kroz susjedove otvorene prozore kako supruzi premlaćuju supruge, djecu i kako ih ubijaju.

Tu mislim i na – ne znam koji bih termin upotrijebila, ali u nedostatku boljeg – na MIKRONASILJE – dnevna stalna nervozna ponašanja, otresanja, vječno mrgodno i mrzovoljno komuniciranje, vikanje i ironiju, opću nezainteresiranost jednih za druge, “teškim životom” izazvanu osobnu i bračnu nesnošljivost, povremene pljuske i verbalna maltretiranja, tjelesno kažnjavanje djece nizašto.

Pojma nemam što o tome kaže struka, ali osobno mislim da PTSP može biti uzrokovan bilo kojom traumom, ne samo ratnom – a trauma i stresa danas imamo napretek. Rezultat: ispada da reagiramo na najmanji povod, iz raznih razloga, opravdanih i (uvjetno rečeno) neopravdanih smo nesretni, ispada da živimo nesretnim životima gdje se radost i sreća očituju i mjere brojkama na tekućem računu.

To je dakle okolina u kojoj naša djeca odrastaju. Sav taj stres i trka za materijalnim se u manjim ili većim dnevnim dozama kao otrov ucijepio u odgoj i formiranje osobnosti svakoga od nas.

I to nije puko filozofiranje – kad se crta podvuče tako i jest. Bez lovice ne možete živjeti, plaćati račune, podizati djecu i ispunjavati sve njihove obaveze i prohtjeve, imati zadovoljnu ženicu koja pjevuši, pun hladnjak, dva tjedna godišnjeg na moru, pristojan auto koji se ne raspada, platiti zdravstvenu skrb i lijekove, ne strahovati za dostojnu starost …

Uz to – tu su i katalizatori - alkohol je vječna i stalna pošast, društveno općeprihvaćena, nikad dovoljno osuđivana i protjerana iz masmedija, obiteljskog i društvenog života. Alkohol čini ionako loše stvari još gorima, što se čovjek nikad ne bi usudio trijezan, pripit i pijan se ne suspreže.

Lake droge postaju sve dostupnije, pogotovo “kemija” gdje se tableta tog smeća koje rastapa mozak prodaje već po dvadeset kuna za tableticu na svakom ćošku. Ponašanja koja se ispoljavaju korištenjem tog dreka su opća psihoza, agresivnost i divljanje bez razloga. To jest – kad korisnik više nije u *haj* fazi.

Rat je unakazio naše društvo na više načina, ali kažu da je poraće gori brat rata. Sad svi u toj borbi koja ne poznaje pobjednike, neki od nas ni krivi ni dužni, kušamo gorke plodove jednog drugog poraza – čini se da se struktura obitelji i društva urušava i mijenja naočigled.

I činimo se samima sebi nemoćni išta promijeniti. PTSP se podmuklo ucijepio u sve pore života, imam ponekad utisak da su naša djeca doslovce zatrovana.

Uzroke takvih ponašanja možemo pronaći očigledne u obiteljima u kojima je neosporno vidljiv poremećaj ponašanja roditelja, gdje je prisutan PTSP koji vuče korijene iz rata, gdje je prisutan alkoholizam i duševna poremećenost neke druge vrste.

Međutim, ponekad se i u “normalnim” obiteljima i ne htijući stvaraju delikventi koji su u stanju mučiti mačku, premlatiti drugo dijete, ukrasti, maltretirati oko sebe – u ekstremnim slučajevima čak i ubiti. Takvi odrastaju i nastavljaju krug nasilja u vlastitoj obitelji.

Osobno, nikad nisam mogla razumjeti zašto, ali shvatila sam KAKO se ljudi zapravo izgube u ovom začaranom krugu.
Na tom putu, utučeni vlastitim životnim “neuspjesima” roditelji se bore za materijalni opstanak, djeca vječno nezadovoljna u potrošačkom društvu koje promovira određene obrasce ponašanja i življenja koje roditelji ne mogu podupirati, škole koje se uz mizerne proračune i potplaćen kadar nisu u stanju izboriti s ovom plimom negativnosti. Stručne službe su zapravo samo make-up u ovom društvu koje vapi za promjenama iz temelja.

Postoji li rješenje? Zastanimo i dobro promotrimo same sebe i svoje obitelji – ima li unutar naša četiri zida tragova MIKRONASILJA i koliko zapravo RAZGOVARAMO sa svojom vlastitom djecom i supružnicima? Možemo li razumjeti kojim jezikom govore i koje su njihove potrebe? Koliko vremena imamo za obitelj i same sebe? Koliko ULAŽEMO u tu našu djecu? Jesmo li i sami SRETNI? Kako prepoznati sreću i kako se boriti s “nesretnošću” u sebi kako je ne bismo ucijepili djeci?

S mnogim stvarima se realno ne možemo izboriti, slabi smo ili nemamo sredstava, ali MORAMO raditi na onom što je u našoj moći – a to je naše osobno redefiniranje načina življenja, malih svakodnevnih stvari koje život znače, a na koje ne obraćamo pozornost.

Rezultanta svih ovih sila koje nas u životu sapinju, pritišću i rastežu je zapravo naše dijete i to prečesto zaboravljamo.
I sama sam naučila lekciju na teži način – iako – imali smo sreće i na tome sam zahvalna.

Stoga – pokušajte razmisliti o tome – ne koliko je VAMA teško boriti se sa svim nedaćama, nego koliko je VAŠEM DJETETU teško razumijeti i prihvatiti ionako složen i uvrnut svijet oko sebe, koliko je VAŠEM SUPRUŽNIKU teško živjeti životom kojim živi.

Nasilje se rađa u domovima i na ulicama, ne možemo činiti čuda ali – bolje je upaliti maleno svjetlašće nego sjediti u mraku – odnekud se mora početi.

ODMAH DANAS – SJEDNITE I RAZGOVARAJTE SA SVOJOM DJECOM I SA SVOJIM SUPRUŽNICIMA – BUDITE VI ONI KOJI ĆE POKUŠATI PREKINUTI ZAČARANI KRUG NASILJA.


Tyche


*Post-traumatski stresni poremecaj


05.12.2008. u 13:24 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Arhiva >>

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?


Protiv Nasilja

Napravi svoju značku

Web Counter
Web Counter
UREDNIŠTVO
Mare
Bugenvilija
- Posebni projekti:
Kućanica u Japanu
- Lektura:
Zlica od Opaka
- Prijevodi sa njemačkog:
Mag. Sanja Jović
- Prijevodi razni:
Kućanica u Japanu
Image Hosted by ImageShack.us
Buketić za Sanju, Zlicu i Kućanicu u Japanu

E-Mail
protiv.nasilja@gmail.com

BANERI AKCIJE
Podržite našu akciju, preuzmite banere te ih stavite na vlastiti blog
ili web stranicu.
Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us



LINKOVI i AUTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.


Image Hosted by ImageShack.us


KORISNI LINKOVI:

Pravobranitelj za djecu:
Pravobranitelj za djecu
Što radi pravobranitelj za djecu:
Dužnosti pravobranitelja
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH - Lista svih centara socijalne skrbi
Centri socijalne skrbi u RH
Besplatna pravna pomoć, link na brošuru. Tko ju dobiva, tko ju pruža itd.
Besplatna pravna pomoć
Ministarstvo unutarnjih poslova
Nasilje u obitelji: zaštitne mjere i mjere opreza, sudionici nasilja, znakovi na žrtvi, znakovi i posljedice nasilja u obitelji kod djece, dužnost policije, savjeti žrtvi i ostalo na ovom linku: MUP o nasilju u obitelji
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika:
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika
Maloljetnička delikvencija (uključujući savjete roditeljima, nestanak maloljetnika iz roditeljskog doma i ostalo): Sve o maloljetničkoj delikvenciji
Udruga Tić - Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja.
Tić - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja
Humanitarna udruga "Mala Anja", roditelja koji nikad ne odustaju.
Humanitarna udruga Mala Anja
Blog Zaklade Ana Rukavina
ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
Odlično mjesto za skupljanje ideja za borbu protiv nasilja:
Obiteljski centar Virovitica (ovoga bi trebalo biti više)

Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja

Humanitarac Đus
Đus
Izvrsni tekstovi iz školstva, iz perspektive jednog profesora
Gospon Profesor


Blogeri i autori koji su dosada objavljivali tekstove na ovom blogu:


Brunhilda
Annabelle
primakka
Plava brazda
Irish Coffee
Lion Queen
Danica Cvorovic
vierziger
Dillusion
tičerica
Alkion
Zona O'Zona - Julijana Adamović
Katrin Karall-Semler, MA
Invisible kid
Kućanica u Japanu
Vaguely - maglovito
Tyche
Mala Anja
Mare
Gospon Profesor
Rudarka
Gustirna
Smijeh je trazila iliti marchelina
Đus
Kanuny
JJA

Želimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih dođe.

Za sada objavljujemo listu VAS koji podržavate ovu akciju iako možda još ne pridonosite tekstovima i ime vam se ne nalazi na gornjoj listi. Bilo je dosta podrške po komentarima ali voljele bismo kad biste nam se još jednom posebno javili i naglasili da želite da se na ovom mjestu nalazi link na vaš blog.

Koraljna
Fotoprica blog
Pjesak u gaćama
Kinky Kolumnistica
Vierziger
DolphinA
Dipl. kućanica
Dillusion
Alkion
Bookeraj
Anita
Mala Anja
Julijana7
Invisible kid
Mini Maxine
Brunhilda
Lion Queen
Čiovka
Champs-Eysees
Bijela Muzika

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se