ponedjeljak, 02.10.2006.

Sorry svima kojima nisam komentirala, ovaj blog me podsjeca na previse toga

Sve iz njega neka bude dio proslosti koji nece biti izbrisan.

New address: http://tangentuniverse.blog.hr

- 23:35 - Leave me here... (2) - Without you... - I'm nothing.

subota, 23.09.2006.

Because the hurting is so painless.

Gledala sam kroz onaj slatki prozor pod nastavom i osjetila se jadno, maleno, nebitno i smireno.
Sve ono što su me učili sve ove godine bilo je korisno u tome što me vodilo svojim zaključcima-nikad ništa konkretno korisno.
Svaki put kad su me roditelji upozorili na nešto bio je samo pokušaj da me se nauči sveopćem normalnom ponašanju. Nisu uspjeli, bojim se, jer počela sam primjećivati u ovim "prosvjetljenim godinama" razliku između ljubavi i naučenoga.
I to me ubijalo. Sve do danas, sve do sada. Upravo sada idemo kroz vrijeme i nadam se da će ovo pročitati netko kome je žao za sve spasitelje djece i općenito etiketirano-ludih ljudi.
Jako me boli činjenica da malo tko uopće razmišlja o nečemu, da postoje ljudi kojima je razmišljanje sramota-nepoznanica. Nisam nikad bila nešto posebno, no sve što sam upijala kroz godine ispreplelo se u jednu veliku košaru punu kontradikcija koje nisam znala objasniti.
Nisam dobila ni odgovore.
Vidjela sam prosvjetljene ljude koji ne znaju objasniti svoju vjeru. Vidjela sam nezainteresirane žene kako hodaju cestom u svojim prestarim puloverima i novim detaljem, gledajući ga u prozirnim izlozima. Vidjela sam mlade cure u new age sranjima kako gledaju starije i meni poznate dečke želeći dobiti barem jedan pogled, ali ne i vezu.
Parove koji se ljube otvorenih očiju.
Ljude koji su sami i plaču u sebi.
Običnu djevojku običnog stila u običnom stavu i običnog pogleda.
Neotesanca. Prljave. Humoristične. Dosadne. Pune suosjećanja. Pretjerane. Forsere.
Prosvjetljene-ponovno pronađene. Upišance. Djecu...tužan pogled i posljednji okretaj.

...........

Sa svakom novom osobom sam se nadala da ću pronaći izlaz, odgovore na neke od silnih pitanja u glavi..."Ako je normalno ono što radi većina, znači li da je normalno dobro?", "Koliko dugo trebaš čekati da zaslužiš potpunu ljubav?"
"Zašto se svi povlače u osamu kad umiru?"
"Koja je definicija -ispravnoga- ?"...... i za kraj, "gdje odlaze patke iz jezera kad dođe zima?"-Holden nije znao.
Ne znam ni ja...Ni itko zapravo. Znaju oni neki ljudi, negdje tamo daleko.
Sve je tako izmiješano. I svaka sitnica me gura samo korak nazad, samo korak bliže konačnoj
odluci da to učinim.
Prije sam imala nešto što me sprječavalo, sad više nemam. Mislim da se puno toga dogodilo u zadnje vrijeme sa razlogom da proživim dosta toga prije konačnog kraja.
I nadam se da ću uspjeti ne gorjeti u paklu, da ću se smiriti i veseliti kad to dođe.
Jer straši me pomisao da razmišljam kao zreo šizofreničar. Ne želim se uhvatiti da opet pijem tablete sa serotoninom.

........................

Can you see what you've done to my heart...?

Pozdrav svima...vjerojatno neću pisati neko vrijeme i sorry što ne komentiram. Izgubila sam smisao komentiranja i više nisam sretna u sebi.
Neću brisati blog, no ako prestanem pisati, ne brinite jer to je samo put naprijed...


- 00:09 - Leave me here... (6) - Without you... - I'm nothing.

četvrtak, 14.09.2006.

Mirai E

Probudila se u sjećanju...
Ne želimo izgubiti od naših nadanja?
Ispunjavajući svoj život uvijek istim bojama, potražili smo prolaz u budućnost.
I pronašli ga u realnosti sadašnjosti te pepelu prošlosti.
Zakoračivši u veliku, prozirnu stigmu novog doba ova djevojka se ponovno rodila u liku nepoznate i hrabre suputnice.
Veliko, ljubičasto drveće okruživalo je kuću malene Aerete pomažući joj da odraste u onom smislu koji se očekuje od djeteta njenih godina.
Neopisivo ne postoji i ona je to znala, natprosječno je samo pitanje koje si postavljamo kad shvatimo koliko daleko smo spremni ići da bi se borili. U konačnoj borbi, u završnoj fantaziji stvaranja rođen je novi lik, a ona se vraća opet i opet da bi to dokazala.

Photobucket - Video and Image Hosting

Nemoj plakati, molim te.
Vidjet ćeš, na kraju će biti sve ok. Uvijek se na kraju sve dobro završi.

Rastanak je bio bolan kad je pogledala u njegove oči ispod velikih naočala. Bile su zelene, u kontrastu sa kosom koja je lelujala na vjetru.
Pogledaj, to je tvoj put. Idi tim putem i pronaći ćeš ju opet jednom.
Jer znaš kao i ona da ste vi jedno drugome krajnja nada.

Uvijek se na kraju sve dobro završi, nemoj plakati.

***Dreams are always from high in the sky***

- 22:53 - Leave me here... (5) - Without you... - I'm nothing.

subota, 09.09.2006.

..:Dancing Through Sunday:..

I stajali smo tamo, na čistini svakidašnjeg okupljanja. Prilazili su nam neobični oblici, a među njima došla je jedna od križarki, nabacila polu-pospani pogled ispod debelog sloja crne olovke, izbacila guzu i rekla: Riot grrl pokret je mrtav, predajmo se upucavanju zauzetim dečkima! Potvrdno kimnuvši glavama, složili smo se, jer ionako je previše pošteno okruženje otkad traje Novo doba.
Yuna je tada zgrabila mač iskrenosti, zaletila se trčeći prema križarkama i odsjekla im alternativnu perspektivu, duboko je zakopavši pod [uvijek drugačije boje] geo-kišu.
Nasmijavši se ušli smo u fazu koja nas uči da trebaš uvijek biti dobar prema nepoznatim ljudima jer možda...baš možda...dobiješ onaj veliki ugriz na vratu, pa se i ti možeš pohvaliti da si dio. Čega? Tko zna. Pa nitko nikad ne zna za ŠTO se bori. Ali stvar je u tome da se show off-aš što je više moguće.
Osjećala sam se nekako sitno i pomalo zabrinuto za svoje ideje koje su mi lelujale glavom pa sam odlučila pozdraviti sve & zaželjeti dobru sreću u budućim trenucima iskazivanja.

Photobucket - Video and Image Hosting

As I walked away, heard them say: "Poison hearts will never change."

Možda ovdje ne postoji dobar ili loš lik...Možda bi se svi jednako trebali boriti za mali komadić onog poznatog osjećaja na kraju svakog animiranog filma, zajedništvo mislim da je riječ.




- 23:23 - Leave me here... (3) - Without you... - I'm nothing.

ponedjeljak, 04.09.2006.

Like you let me down before.

Poželjela sam se okrenuti i nasmijati mu se dok sam sjedila u svojoj abortiranoj školskoj stolici.
Sjedio je tako sam, a opet sretan.
Opet sam presuosjećajna, a naivnost me šamara jače nego ikad.
Ne želim ovo bojati nekim posebnim bojama, ne shvaćanjima. Samo želim da se malo zaustavite ispod mliječnog puta i pozdravite one kojima je dosadno, te nepravedne.
Pomalo je sebično vjerovati da je svaka osoba posebna baš u našem stilu, a svi mi to radimo. Ili samo oni koji su previše zaglibili u mrtvi svijet nedorečenih ideja?
Konačno mogu reći da sam se vratila u rutinu (na dobar način) izbjegavajući pretjerivanja.
Putovala sam kroz prolaze šarenih duginih ponija te shvatila da su najjednostavnije stvari-najučinkovitije.

Srce mi se formiralo iza područja vida i rekla sam: Želim da budeš sretan, napravit ću što god želiš da se to ostvari. I'm all yours. ^^
Za razliku od očekivanog i tmurnog dobila sam prihvaćanje, iako nikad posebno naglašeno.

Sve je to nekako izmiješano zadnjih dana, ali ima onu notu tabletomanije i slatkoće.

Baby, did u forget to take your meds?
-Now we're stuck on rewind.


Photobucket - Video and Image Hosting

Teško je na različite načine opisati istu stvar, posebno ako je jako osjećate.
Previše ste U njoj da bi ste se izvadili iznad površine i sagledali je kompletno.
Tako je i meni sad, pišem već pola sata samo da bih izrazila da volim nekoga.
Nalazim to svugdje, a opet tako je daleko.
Sitni papirići raznobojnih kolaža su se složili iako ne s rečenim krajem, no oni su ovdje.
I ja ih osjećam. Znam da je sada spreman i upoznata sam sa sobom dosta da znam da je i meni isto.

It's in the water baby, it's in the special way we fuck.

Umm...pomalo čudno, ali hvala Devon Sawa za veliko otkriće da smrt nije kraj. Za veliko otkriće Konačnog Odredišta te ironiju predviđanja neke igre.


Mislim da sam možda čak i sretna.

- 11:44 - Leave me here... (4) - Without you... - I'm nothing.

četvrtak, 31.08.2006.

Dreaming A Reality

Ponekad me plaši što sve možeš otkriti zavirujući u prošlost...
Neki drugi svijet, neka druga osoba - ne poznajem se tada.
Sigurnost koju sam imala prije, nisam cijenila nego slijepo odbacivala ne primjećujući koliko je jedinstvena...Sada je ona usmjerena na druge stvari, a mene opsjedaju osobe s kojima ne želim ništa. Ne mogu s njima ništa.
Zašto nikad ne možemo na vrijeme primijetiti nečiju ljubav, podršku?
Ja te ne želim jednostavno, shvati to. Ne smijem.

Ne želim te.

Odlazi dok se ne ugušiš na lažima i
krivo-usmjerenoj pažnji. Imao si me prije...potpuno...Zašto sada dolaziš?
Samo bih se htjela osjećati sretno, lijepo, opušteno, a ne stalno zabrinuto što će biti iduće...I ne da mi se iznova se uvjeravati da sve tako treba biti kako je, jer čak i kad je dobro, nešto smrdi na drugačije/neprijateljsko.
Želim da shvatiš, iako ovo ne čitaš, da sam ja sretna sada. I ne želim te u svojoj blizini, jer imam ono što mi treba. Od dvojice sam izabrala. Od trojice sam odbacila i...

Photobucket - Video and Image Hosting

Jednostavno, ponekad se sve to isprazni, cijelo to mjesto...ostanete sami sjediti, a tješe vas osobe koje su vam prije izgledale tako nedostižno...I hvala ti što si uz mene cijelo vrijeme, iako ne fizički, iako u krivo vrijeme, hvala što si sada ovdje bio. Danas. Hvala na razgovoru o smiješnim stvarima i skretanju pažnje s Njega.
Iako bi bilo prvi put, htjela bih probati taj razgovor i uživo.
Kad se samo prisjetim koliko si mi značio prije, koliko sam te smatrala gotovo savršenim...
A sada mi pišeš tu, pričamo, pomažeš mi svojim shy humorom.
Možda možemo biti stvarno dobri prijatelji...
Da si barem reagirao prije.
Možda...

Možda si me mogao usrećiti. Jer vidim da se ispod maske skriva osoba
koja mi je slična.
Ali sada je to sve zabranjeno i izgubljeno...

- 14:27 - Leave me here... (7) - Without you... - I'm nothing.

subota, 26.08.2006.

Dobro upakirano, miriše na tebe.

"Ovo je podsvjesni prikaz jednog društva koje se sjebalo & ispušilo
Prežvakavajući pohlepu kao vrijednost.
***
Šala je na tvoj račun.
-->Ma koliko se trudio ne možeš umaći...zaboravu."

Danas sam otvorila oči u dobro poznatom osjećaju koji tjera da ostaneš u krevetu.
Jedna lijepa kutija ležala mi je kraj nogu.
Ispustila sam zadnje suze i uzela je u ruku.
Otvorila sam njen paradirajući sadržaj, trpajući ga u usta sve brže i brže dok mi nije došlo da povraćam.
I njemu je bilo slično, pa smo odlučili zaboraviti kutiju.
Posljedice su nas još uvijek mučile, iako se to svi trude skrivati, ponekad jednostavno priznaš da si manje vrijedan.
Neprestani kompleks bolje škole može mučiti samo onoga...tko se to usudi pokazivati na svakom koraku. Zatrpaj duboko u sebi, bit ćeš sretan.

Pomisliti na samoubojstvo znači dopustiti sebi potpunu slobodu razmišljanja i silovanja samog sebe. Nerijetko dolazi plač---a tada upoznajete sebe na način da ste dvolični.
I još jednom ponavljam da ovo nije trend...nije trend...

"Miris od jučer osjeća se i danas."

Photobucket - Video and Image Hosting

Na mjestu oporavka, ukradeno leži taj osjet. Želi da opet bude kao prije, ali nekako ga ne shvaćaju baš ozbiljno. Vrišti iz petnih žila da ga oslobode i shvate ozbiljno, ali on je samo malen miris nasuprot onih velikih, glomaznih pretvaranja djevojaka iz 1. srednje.
Nauči to sve napamet pa pretvori u svoje i bit ćeš poznat.

I još jednom reci da je ovo trend, kunem se, silovat ću mickey mousea, petra pana i sve simbole davno umrlih klinaca sa novim načinom pretvaranja.

P.S.
You have to be the cutest grave-digger I've ever seen.
cerek

- 14:24 - Leave me here... (5) - Without you... - I'm nothing.

petak, 25.08.2006.

Just one special song. :)

The Cure

Lovesong


Whenever I'm alone with you
You make me feel like I am home again...
Whenever I'm alone with you
You make me feel like I am whole again...
Whenever I'm alone with you
You make me feel like I am young again...
Whenever I'm alone with you
You make me feel like I am fun again...

However far away, I will always love you
However long I stay, I will always love you
Whatever words I say, I will always love you
I will always love you...


Whenever I'm alone with you
You make me feel like I am free again...
Whenever I'm alone with you
You make me feel like I am clean again...

However far away, I will always love you
However long I stay, I will always love you
Whatever words I say, I will always love you
I will always love you... <3


Photobucket - Video and Image Hosting

- 00:36 - Leave me here... (0) - Without you... - I'm nothing.

subota, 19.08.2006.

Something in the way...

U svačijem životu postoje trenuci čiste sreće, bez ramišljanja, te trenuci preispitivanja situacija bez puno pričanja o detaljima (zabranjeno je govoriti loše stvari po ljetu ššš).
Ponekad je to teško priznati sam sebi...
Ponekad je lakše zavući glavu duboko ispod svega i praviti se da situacija ne postoji u nadi da ćemo je tako izbjeći.
Nažalost...tada dobijemo šamar u glavu, onakav šamar kakvog promoviraju Jerry *all-mighty* Strangler i slični tješitelji povrijeđenih...
Poricanje, poricanje i još malo poricanja...

Koliko si možemo dopustiti ne-samosvjesti u određenim situacijama? Na kraju, je li bolje misliti o svemu tome ili jednostavno poreći i zaboraviti da smo uopće živi...?
Povrijedimo manje ljudi u svakom slučaju...uključujući nas same...

Photobucket - Video and Image Hosting

Ono što bi zaista htjela je da se jednom, samo jednom, uspijem uspješno pretvarati da sam sretna kada se to od mene očekuje iz razloga da ne ispadam attention whore uvijek.
Iz razloga da ne ispada kako namećem osjećaj krivnje...
Iz razloga da ne vrijeđam ljude koje volim...Sada se osjećam prokleto sebično, ali nekako sam pregažena sa svih strana.
Da kažem da će sve biti ok?
Kako da znam...kako da znam da ovo nije kraj.
Mislim...hoću reći, jednostavno ne znam što će se iduće dogoditi i to me jebeno ubija u pojam.
Uvijek se nađe nešto da skrene putanju, a nikako da to predvidim.

Htjela bih da se barem jednom nađemo u isto vrijeme, da barem jednom dopustimo svemu drugom da nestane i budemo sretni.
Ne iz razloga nametanja krivnje, nego čistog preispitivanja (sa racionalnim zaključkom da sutra možda ne postoji).

- 23:43 - Leave me here... (5) - Without you... - I'm nothing.

srijeda, 16.08.2006.

Thank you...

I love you, Harry. You make me feel like a person.
Like I'm me... and I'm beautiful.


You are beautiful. You're the most beautiful girl in the world.
You are my dream.



Photobucket - Video and Image Hosting

- 02:26 - Leave me here... (10) - Without you... - I'm nothing.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se