Kada unutrašnji glas govori osjeti se najprije pod kožom duž čitavog tijela, pa u trbuhu, grudima.. I u vratu u vidu gušenja kao da nešto baš viče bez daha…
Stvarnost se ne može mijenjati, zaobilaziti, prekrajati ili izbrisati, ona se samo treba prihvatiti.
Čovjek nije čovječan, svijet je okrutno mjesto, opstojnost je različitim proturječnim pojavama ugrožena, stvarnost je privid u svakodnevnoj bespoštednoj borbi 'vlastite dobrote' protiv 'zločestoće' drugih jer voda otapa minerale, trava upija vodu, ovca brsti travu, vuk proždire ovcu… ali sva stvorenja u prirodnom tijeku zbivanja drhte za vlastiti život.
