Ovaj mi je stih baš odličan. Mogla bi ga odmah primijeniti na sto primjera! Uvjerena sam da je to istina. Ako neka romantična duša od cure ludi za nekim tipom, al ono pravo, da ga voli, baš ono da ju prođu trnci svaki put kad je s njim, njoj je on svetinja. Bar mislim da je tako. Nisam nikad to doživjela ali po pričama mnogih rekla bih da je tak. Vjerujem da su se mnogi tako osjećali, iako ja sama ne vjerujem u ljubav. Ti ljudi su samo mislili da je to ono, ono koje zapravo ne postoji, al njima je lijepo i misle to je to.
Mislim, ljubav je nedovoljna riječ za sve za što ju ljudi smatraju pod ljubavlju. Ja bi ljubav podijelila na puno dijelova. Svi znamo da se dijeli na prijateljsku, majčinsku, bratsku…itd. itd. i znam ja to postoji, pa naravno da postoji, al mislim da ne postoji ona ljubav, ona između dvoje. Ja bi prije rekla da je to neka kemija. I onda moj stari meni kaže kako nisam u pravu, ako ljubav ne postoji kak se on i moja stara tolko vole. De moš si mislit! To je vald ovak; prvo je neka kemija, onak tjelesna privlačnost, a onda je neka vrsta zabave, a kad si već duboko u braku onda je to nekakvo poštovanje. Eto to je moje mišljenje. Jer, kako mogu dvoje biti «stvoreni jedno za drugo»? De, molim te, kad ti je jedan dečko ON JE TAJ! Za par mjeseci bit će «OVAJ JE PRAVI!» Pa normalno da ti je to taj kad si s njim. Isto tako moš bit s nekim desetim i mislit da je bas on taj. Ljudi govore ono što im odgovara, a ne što zapravo je. Ma to ne postoji! Ja nikad nisam imala, ono, pravog dečka, al sa mog stajališta takav je pogled. Nisam ja nikad bila toliko povrijeđena da sam izgubila svu vjeru u ljubav, nego je to jednostavno tako. Ne vjerujem u to, i gotovo.
E i sad naslov nema veze s vezom.
A nije ni važno.
Shvatite, ljubav NE postoji!
Post je objavljen 10.11.2004. u 23:04 sati.