Gade li vam se gusjenice? Lijepa bića, maštovitih boja i oblika. Ali ne volim ih dirati rukom. Mogu ih samo s nekog odstojanja pažljivo pogledati. I zadiviti im se.
A leptiri? Lijepi, šareni, nemirni, nedodirljivi. Oni mi se više sviđaju. Oni su smisao života gusjenice. I slobodni su, imaju krila.
Gusjenica ima cilj, misiju, točno zna što radi i kako to radi. Troma je i spora. Gusjenica koja se polako pretvara u čahuru. Kažem polako, suviše polako. Gusjenica koja je zadovoljna sobom i ne teži više osvajati pogled svojim bojama niti osvajati nebo svojim letom. Gusjenica koja ima vremena na pretek. Svjesna je da joj boje polako blijede. Ništa strašno - ali blijede. I svjesna je da dolazi zima.
I onda jednog dana netko je uzme u ruku. Tko zna zašto i kako se usudio. Ugrije je i ona se s vremenom pretvori u leptira.
Zar sada pred zimu? Sasvim pogrešno vrijeme.
Leptir je bio običan. Sasvim običan. Čak nije bio ni šaren. Ali je bio ponosan, neizmjerno ponosan spoznavši da je leptir. Bio je zanesen tom idejom. Leptir. I netko mu se divio. Hej!
A što sam ja? Kako odmiče vrijeme, sve se više osjećam kao gusjenica. Jedna sjajna stvar za promatranje. Bez ambicija da bih ponovo letio.
Ali sad sam spoznao da mogu postati leptir. Sigurno. Treba mi samo topla ruka. I netko tko će mi se diviti. To je dobro za samopuzdanje.
Ali više to ne želim. Ne da mi se mahati krilima. Gusjenica mi se čini daleko mudrija, manje ranjiva i spremnija da doživi život do kraja, samopouzdano. I nitko je ne dira.
A nije baš ni tako ružna. Ima respekt i dobra si je s ostalim kukcima. Kraj sebe ima još jednu gusjenicu. Dive se jedna drugoj.
Začahurit će se zajedno ali ne ove zime. Ne još. Pa život je lijep.
A što ste vi? Sve je dobro osim čahure :)
Post je objavljen 09.11.2004. u 03:15 sati.