Nakon mjeseci planiranja i istraživanja, napokon je došao i dan D. Po prvi put u životu putujem izvan Europe (ako uzmemo da je Turska europska zemlja) i odmah, po mišljenju mnogih, u najteži, ali ujedno i najljepši dio svijeta - Afriku.
"Maroko i Mali?! Što ćeš pobogu tamo?!", bile su reakcije mojih roditelja, prijatelja, kolega... Zapravo svakoga kome sam otkrio gdje putujem. A na to se najčešće nadovezivalo: "Pazi da te ne okradu, ubiju..." i "Svaka čast što ideš sam." Ovo samo pokazuje koliko malo naši ljudi, i uopće zapadnjaci, znaju o "crnom kontinentu". A kako sam došao na Maroko i Mali? Ni sam nisam posve siguran. Vjerujem da sam se pod utjecajem Turske i svega lijepog što mi se dogodilo u jednoj islamskoj zemlji odlučio ponovno za neku islamsku zemlju. Odmah sam se sjetio Maroka. Lonely Planetov vodič kroz Maroko kupljen je još prije dvije godine, ali zbog raznih osobnih problema neprestano sam odustajao od putovanja. Tek sam konačno ove godine definitivno odlučio posjetiti Maroko i ostvariti jednu od mojih najvećih želja. A Mali? Hmmm... Mislim da sam htio vidjeti drugo lice Afrike - ono crno. Mjesecima sam se dvoumio između Malija i Senegala, a u igri su jedno vrijeme bile i Mauritanija te Burkina Faso. Na kraju je kocka pala na Mali. Sjećam se da sam pred nekoliko godina na televiziji vidio BBC-jev putopis Michaela Palina po Africi. To, ali i mnoštvo pozitivnih komentara o Maliju na Lonely Planetovom Thorntree forumu, bili su odlučujući faktori u mom odabiru Malija kao moje ovogodišnje destinacije. Pripreme, kao što sam već ranije spomenuo, počele su još prije neka tri-četiri mjeseca. Trebalo je pronaći najpovoljnije karte do Maroka i Malija, odlučiti se o itinereru, raspitati se i nabaviti vize, rješiti cjepljenja itd.
Dobivanje marokanske vize u Budimpešti zahtjevalo je mnogo papira i strpljenja: rezervacija povratne avionske karte, rezervacija hotela u Maroku za svaku noć boravka u zemlji, potvrda na engleskom jeziku o stalnom zaposljenju ili redovitom studiranju, dva ispunjena formulara za vizu i dvije fotografije te konačno HUF 5000 za troškove vize. Kada se svi ovi papiri skupe, dobivanje vize je "piece of cake". Gotova je za svega 30 minuta. Vizu za Mali ću rješavati u Rabatu budući da je nama najbliže malijsko veleposlanstvo u Rimu, a rečeno mi je da s ishodavanjem vize u malijskom veleposlanstvu u Maroku nema problema. Vidjet ćemo... Avionske karte nabavio sam u srpnju i kolovozu. Pogodio sam neke akcije: talijanska low-cost avio kompanija Volare leti za EUR 92 (uključno sve takse) iz Venecije Marco Polo za Madrid Barajas (4. listopada), potom Royal Air Maroc iz Madrida za Casablancu za EUR 208 (također 4. listopada) i konačno za EUR 530 let iz Casablance za Bamako, također RAM-om (15. listopada). Povratni letovi su 30. listopada.
Itinerer je sljedeći: