NICK CAVE AND THE BAD SEEDS Abattoir Blues/The Lyre of Orpheus (Mute/Dallas)
"Koliko god da vam je teško, tješite se - Nicku Caveu je sigurno mnogo gore." Ova zlobna novinarska opaska precizno ocrtava stanje duha australskog darkera čija je karijera posljednjih godina (a naročito recentnim albumom "Nocturama") počela kliziti u manirizam. Eto dobre vijesti - Cave se trgnuo i za potrebe novog izdanja snimio sedamnaest novih pjesama koje je podijelio u dvije zasebne albumske cjeline te isporučio u dvostrukom disku.
Razlika u ugođaju očita je na prvo slušanje. Prvi je album, tipično naslovljen "Abattoir Blues" ("Klaonički blues"), agresivnijeg tona s valjajućim soundom i hiperaktivnim sviračkim egzekucijama Bad Seedsa u čijoj postavi više nema Blixe Bargelda. Pjesme na drugom CD-u "The Lyre Of Orpheus" katkad aludiraju na irski folk (izvrsna "Breathless"), i većinom su spuštenog intenziteta, no kroz oba albuma provlači se zajednička nit: odlično aranžirane ženske gospel dionice koje potpisuje The London Community Gospel Choir.
Njihove su vokalne asistencije (ionako šarmantnom) pilot singlu "Nature Boy" dale dodatna krila, a podebljale su i "There She Goes" - možda najmahnitije impresivnu Caveovu pjesmu u zadnjih petnaest godina. Ni ovisnici o tmurnim ubij-sve-i-vrati-se-sam baladama neće ostati uskraćeni, no značaj ta dva albuma blizanca leži u energiji i spontanosti kako u sviračkom pristupu tako i odabiru stilova. A oni se kreću u rasponu od waitsovskog bluesa preko pop-rocka do gospela i glazbe s okusom tradicije. Nick Cave, bivši junkie koji pri ruci uvijek ima barem dvije kopije Biblije, napokon je došao k sebi, što svakako valja pozdraviti. (D. L.)
Post je objavljen 06.11.2004. u 15:07 sati.