BJORK - MEDULLA (Polydor/Aquarius)
- Svršeno je s instrumentima - izjavila je nedavno Bjork i umjesto dokaza priložila "Medullu" - album s eksperimentalnom oštricom na koju bi se porezao i Zappa bradom, samo da je živ.
Medulla je latinska riječ koja označava koštanu moždinu, a u figurativnom smislu srž ili jezgru, i naslov očito nije odabran slučajno. Uz nekoliko iznimaka, glazba je aranžmanski svedena na svoj a capella kostur i potom bačena u zagrljaj podivljale mašte islandske umjetnice. Rezultati su intrigantni premda ne pretjerano slušljivi. Kroz neke od četrnaest pjesama (poput "Vokuro" ili "Submarine") provlači se gotovo sakralna nit; druge pak ("Submarine") kao da dolaze iz vrlo udaljenih galaksija dok se treće opiru bilo kakvom kategoriziranju ili ih naprosto možete otpisati kao proizvod iznimno pomaknutog uma ("Piano II2).
Istina, niti na prethodnih pet solo albuma bivša Icecubes pjevačica nije disala u easy-listening ritmu, no "Medulla" je kulminacija njezine ekscentričnosti i album kojim je očito željela testirati granice do kojih može doprijeti ljudski vokal - sam, multipliciran ili u kombinaciji s neznatnom ritmičnom pratnjom. Ovo nije niti pop, još manje rock, a o srednjoj struji nema ni govora. "Medulla" je hermetičan i šizofren komad plastike, od mainstreama udaljen onoliko koliko je - primjera radi - Kylie Minogue daleko od speed-metala. (D. L.) (3)
Post je objavljen 06.11.2004. u 14:52 sati.