Neki će možda pomisliti da pripadam čudnoj, mutiranoj vrsti, no, usprkos tome što sam žensko, ne volim pričati na mobitel. A, i telefone općenito pokušavam izbjeći kada god je moguće. Vjerojatno tome doprinose i cijene tarifa zbog kojih mi se, za vrijeme razgovora, neprekidno vrte utrošene minute u glavi. Još ako u pozadini (iz razloga koje mi još nitko nije uspio objasniti) čujem jeku svog glasa, koncentracija mi potpuno iščezava. Uostalom, razgovori uvijek traju duže nego što smo planirali. I, u principu, gotovo uvijek se odvijaju onda kada nam najmanje odgovara.
E, ali zato su mi SMS-ovi vrlo privlačan način komunikacije. Dovoljno su praktični da dogovoriš sastanke, preneseš obavijesti ili se jednostavno javiš nekome, a da pritom dopušteno preskočiš sve one "uvodne rečenice". Poruke možeš lijepo uobličiti i unaprijed, na miru, smisliti što želiš reći. Mogu se čuvati, ukoliko ti nešto znače. Čak je i mana "nemogućnosti da se čuje intonacija pošiljatelja i vidi njegov izraz lica" (što katkad izaziva nesporazume) djelomično riješena trpanjem smile-ića ili korištenjem uskličnika, velikih slova i sl.
Poruke su poput kratkog pisma. One, također, mogu utjecati na dojam koji imamo o nekoj osobi. Pisanje se bitno razlikuje od pričanja. I, jednako kao što kroz razgovor ocjenjujemo nekoga, istu stvar radimo u ovom slučaju. Njegovu pismenost, kreativnost, izražavanje i, naposljetku, način na koji će iskoristiti tih 160 slova.
Možda osobno mrvicu pretjerujem dajući im toliko značenje, ali vjerujem da svatko od nas ima neke (za sebe specifične) kriterije. Volim duhovito/dirljivo/zagonetno/... sročene poruke, u kojima se, premda uz ograničen broj slova, uspjeva reći sve što se želi.
A, najteže od svega toleriram izostavljanje interpunkcijskih znakova, gramatičke greške, krivo napisane riječi na engleskom (ako se već želiš kurčiti, barem prokopaj po rječniku), nerastavljanje riječi i ona dosadna, otrcana pitanja.
Naravno, izuzevši situacije u kojima je to svjesna namjera pošiljatelja ili kada se, u brzini, treba nešto potvrditi.
Znam da nije svima to važno kao meni, ali, nije mi jasno- kako vam ne bode oči?!
PS. Počinjem sumljati da ovim riskiram da mi itko od poznatih, nakon što ovo pročita, više ikad pošalje poruku...? :0)
Post je objavljen 05.11.2004. u 20:59 sati.