Shakespeare je već davno rekao da je cijeli svijet pozornica, a današnji svijet reality showa samo osnažuje njegovu misao. S druge strane je ironično da nijedno Šekspirovo djelo nema milijunsko gledateljstvo koje prati instant zvijezde u njihovom svakodnevnom životu unutar reality showa. Šta će nam tamo neki prašnjavi Amlet, kad imamo Krešu iz Zaprešića? Kakav Romeo, kakva Julija, pa imamo Ozrena i Viktoriju, yeah! Romeo je na krilima ljubavi preletio zidove, dok je Ozren fino kulturno izašao na vrata. Krešo je preletio zid, ali iz ljubavi prema Dinamu.
Nakon nastupa dotičnog dvojca u Big Brotheru ne prestaje priča o njima u medijima, a ujedno su i jedna od čestih tema na jutarnjim kavama. Površnom analizom strukture vjernih štovatelja Big Brothera učinilo mi se da u najveću analizu ukućana ulaze kućanice, redom obožavateljice meksičkih sapunica. "Si skužila kak je Krešo rekao ono, pa mu je Ana rekla ovo?", "Kak je Ozren fini dečko, si vidla koja je to ljubav?"
Smiješno. Instant zvijezde i obična ali napuhana ljubav. Tko kaže da se Viktorija nije kresala sve u šesnaest dok je njen dragi srao o njoj po cijele dane, dopizdivši do bola vjerojatno svakom normalnom čovjeku? Dam 100 eura na Ozrena da bi prvi iz kuće uvalio pimpeka negdje. Ono što smo vidjeli samo je prenapuhana i lažna filozofija, obrambeni mehanizam.
No medije za to boli ona stvar. Neće oni pisati o Đuri iz Siska čiji je sin matematički genijalac, a obitelj mu jedva plaća školovanje i vlastite režije. Neće pisati o deložiranim obiteljima koje ni nemaju TV da bi gledali blještavilo Big Brothera, jer narod voli vedre materijale. Dobro, kad bi realno pisali onda bi 90% naših dnevnih novina otpadalo na Crnu kroniku. Ali nije u tome kvaka, kvaka je u tome što Đurin sin nije fora, već je fora Krešo Jengić. Jebeš genijalce, jebeš Hamleta, imamo Krešu!
A sad me ispričajte, trčim na kiosk jer sam čuo da je izašao novi tekst o velikoj ljubavi Ozrena i Viktorije! Požuri narode, još malo pa nestalo. Ljubavi.
Post je objavljen 28.10.2004. u 12:32 sati.