Danas živimo u vremenu kada ne možemo bez mobitela i više me uopće ne iritiraju osobe koje na mjestima na kojima korištenje istog nije primjereno jer je takvih "zaboravnih" oko isključivanja tonova (iako bih ja rekla neodgojenih) previše i ne isplati se uzrujavat. Ono što mi posebno digne živac je korištenje fiksnog telefona u društvu. Znate na što mislim. Dugi razgovori preko telefona kad ste kod nekog doma.
Danas mi je zbilja bio naporan dan i planirala sam si barem večer ispunit odlaskom u KSET gdje su nastupali Leut Magnetik. Međutim, frendica me nazvala u panici, depresivna je jer se dijete koje čuva ozlijedilo. Osjećala sam dodatnu obvezu otić do nje jer, iako je imala rođendan prije 2 tjedna, nisam je uopće vidjela. Kada je imala prvotnu proslavu sa cijelom ekipom, ja sam bila izvan grada, a samo prije 3 dana, kada je pozvala svoje, neke meni ne baš dobro znane, frendove s faxa, nisam ni tomu prisustvovala zbog nekih drugih obveza preko dana. I Vadima navečer, naravno. :)
Zatekla sam je u krevetu, zbilja se po njoj vidjelo da se ne osjeća dobro i na trenutak sam pomislila da je ovo što činim ispravno. Kako sam ja osoba koja će često zbog dobrobiti drugih odgodit neke svoje obveze i događaje za osobno zadovoljstvo, znate ono, za dušu, i većinom mi nije žao, ovo nije slučaj.
Sjedim ja tako i ne samo da je usred našeg razgovora nekoliko puta odgovorila na poruke, (okej, to mi zbilja ne smeta, minuta ni tamo ni vamo), već je dobrih sat vremena provela na telefonu, raspoređeno u nekoliko poziva. Znam da joj većina frendica živi tristotinjak km dalje i da se ne vide često i znam da ona kao podstanar ne može svako malo nekoga zivkat, ali ne možeš li zamoliti dotičnu osobu da te nazove malo kasnije? Ne tražim da ljudi dok sa mnom razgovaraju sa mnom isključe mobitele, to ni ja ne činim, zbog posla kojim se bavim, mobitel mi je uključen 24/7, a još manje očekujem ignoriranje poziva na fiksnom telefonu, ali ono, nemoj provest desetke minuta razgovarajući. Nisam svaki dan kod tebe i ne, ne dosađuje mi se dok ti laješ na telefon.
Da mi ne znam koliko dobra frendica koju vidim stalno sjedi doma i ne bi mi zamjerila da provedem neko vrijeme na telefonu jer me nazvao netko "bitan", to mi ne bi padalo na pamet, ne zato što izigravam manire ili što nije pristojno, nego dovoljno poštujem slobodno vrijeme dotične osobe da želim to vrijeme koje je utrošila iskoristit kako spada. Vrijeme je novac, rekli bi neki. Vrijeme je ono što od mene nećeš skoro dobit, draga S.
Post je objavljen 20.10.2004. u 00:00 sati.