Nema sanse. Sest metara asvalta.
Dvadeset automobila u jednoj minuti.
Pet teretnjaka. Jedan tegljac. Konjska zapreka.
Medvjeda gusjenica ne zna nista o autima.
Ona ne zna koliko je asfalt sirok.
Ne zna nista o pjesacima, biciklistima, mopedistima.
Medvjeda gusjenica znade samo da s one strane ima zelenila.
Predivno zelenilo, po svoj prilici jestivo, ona je luda za zelenilom.
I zato mora na drugu stranu.
Nema sanse. Sest metara asfalta.
Ali ona krece. Ona krece svojim noznim batrljcima. Ona krece, pomice se, mic po mic, i eno je s one strane.
(R. O. Wiemer)
Prijatelju:«Idi svojim putem, neka te ne zavode poteskoce! Idi nesputano i bez straha!»
(Ovo nije poziv na lakomislenost ili nepromisljeno prepustanje trunutacnim prohtjevima. Ovdje se ne radi o realnoj sansi prezivljavanja insekta koji trazi hranu na autocesti. Simbol stavlja gusjenicu nasuprot sjajno jestivom zelenilu, kao sto covjek stoji nasuprot cilju koji ga duboko pogada, cije uzmicanje njegovu pogledu istovremeno mu podaruje snagu. Prohtjev gusjenice za zelenilom. – Covjekova ceznja za ispunjenim smislom. (E. Lukas))