Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lizardgirl

Marketing

blog iz vlaka:

Dakle: napokon sam u Rijeci. Došla sam na kraju vlakom, jer su tetak I tetka non-stop odgađali put! Nakon dosta pregovaranja, odluka je pala da ja idem vlakom, a oni će se vrnuti za vikend zajedno sa mojim stvarima.
Moji razlozi za raniji odlazak: useljavanje u dom, psihički odmor, (budući da je napetost rasla iz dana u dan, i već je počela udarati u strop), relaxacija s društvom, možda i izlazak, neki mali shopping u gradu (snickers, couple of T-shirts...etc.)
Njihovi razlozi za dulji ostanak (a već su tamo boravili 10ak dana): plaćanje računa i pecanje na Dunavu. Pomalo neodgovorno prema meni, jer, ovo mi je JAKO važna stvar u životu, i ne želim sve raditi u zadnji tren, ne želim NOVI POČETAK započeti negativno nastrojena (nervozna, ljuta, neorganizirana i nestaložena)
Na ovaj odlazak sam se pripremala puna dva tjedna, već sam se 6 puta pozdravljala sa jednim te istim ljudima, da na kraju nitko više nije ni vjerovao u moju selidbu.

Stvari sam spakirala u kutije, vreće i torbe punih tjedan dana prije polaska, (i to mi je darling pomogao demolirati sobu) jer sam bila u zabludi o polasku dan-sutra!, i tako do sada nisam imala pristup internetu, pola stvari koje sam htjela pisati su pale u zaborav, ali trudit ću se biti redovita.

Uglavnom, taj sam dan izbacila PUNU veliku vreću za smeće sentimentalnoh gluposti koje su se nakupile tijekom par godina. Samo, nije mi jasno odakle ih toliko, kad sam od tih sranja očistila sobu prije2-3 mjeseca, a još toliko je ostalo!
To su sve one gluposti koje ti tobože nešto predstavljaju u životu, a kad ih baciš, uopće ti ne fale, niti ti trebaju.

{čak smo darling & me prvi i jedini put ostali sami kod mene u stanu na sat ipol, pa smo naravno iskoristili priliku na stolu u blagovaoni i kauču u dnevnoj! :-) }

baka i djed su se danas preselili nazad na selo. Baka je postala tooemotional, a s djedom sam se svađala do posljednjeg dana (otišli mu živci, a ja ne mogu otrpit, ni prešutjeti). Na kraju me nije htio ni zagrliti kad smo se pozdravljali, samo je rekao «nemoj se ljutiti što sam te grdio», i ostatak BAD-BREATH babaca iz susjedstva me je izljubio, da sam prvom prilikom dezinficirala lice asepsoletom.

Nisam imala feeling da odlazim. Iz stana sam izašla s ruksakom na leđima i par vrećica u rukama. Kao da idem negdje za vikend.
2h i 15 min prije polaska sam provela s darlingom. Bilo je bez suza (njih sam se riješila u prošlu nedjelju). Možda je to silno odgađanje puta čak dobro i došlo jer smo uspjeli maximalno iskoristiti preostalo vrijeme. U ova dva mjeseca je bilo možda 7-8 dana kada se nismo vidjeli, što je stvarno a lot of time spent together!! I nismo si dosadili, niti se posvađali! Čudo.
Jučer mi je rekao da bi meženio, i da mu se to u zadnje vrijeme dosta mota po glavi. FREAKKKKKKK
Nisam iznenađena. Više začuđena, jer bi se on sa svojom 21 godinom ŽENIO! Meni to još nije u planu 5-6-7 godina, a i kad pogledam u te cifre, i to mi se čini prerano, prebrzo.

Kada iz drugogo kuta pogledam na nas, to izgleda ovako:
Ja sam njemu 5.,- 6.. dosta je zreliji od mene, zna što želi i što mu odgovara. A on je meni prvi. Prvi sex, prva ozbiljna veza. Relativno sam nezrela i u potrazi. I iako je on trenutno jedina osoba s kojom sam razvila connection on this level i trenutno jedini dečko/tip/muškarac s kojim se možda čak i mogu zamisliti u braku, u međuvremenu mi treba još malo iskustva, zabave, Neobaveza i ludosti.
Kada me je sinoć pitao «jesam li ti dovoljan?» rekoh : «trenutno jesi», na što se uvrijedio. Morala sam mu objašnjavati da ne može od mene očekivati ponašanje ko da imam 27-30g., da sam spremna na *brak-posao-djeca* situaciju.

VLAK

Nema rezervacije. Samo da mi u kupeu ne sjedi neki babac.
Ušli u jedan prazan, kad za 5 minuta dolazi neki djed: «jel tu br. 36?» «ne» (laž)»imate mjesta u drugim kupeima, nije bitna razervacija» «ja imam rezervirano na 36, i ne želim da me itko diže!» «GREAT!» grabb things and switch chairs!
Ušli u rugi kupe, gdje je jedna studentica. Ok, može.
Darling i ja se još sprdamo u vezi texta u kliku, kad ono nekababa: «je li tu slobodno?» «pa baš i nije, zar se želite gurati s nama?» bakica odustala, vidi da nije poželjna.

12:15 sjedim, a još uvijek nemam feeling da idem. Krećemo. Darling izišao, ja mu mašem s prozora. Nas 4 ženke, mlađe, kad na sljedećoj postaji uđu 2 babe, i sjele kod nas jer se vagon popunio. I koje li ironije: pored mene sjedne ČASNA! Vrag mi nije dao mira, pa sam joj tobože nehotice stavljala u vidno polje «nepristojne» slike iz klika. Baš sam zla.
KARLOVAC: ostala solo u kupleraju. Provitrim na hodnik, kad ono onaj djedica sa rezervacijom na 36 gleda kroz prozor.
Imao je nekako prijateljsku, nevinu, usamljenu facu. Razočaani izraz na licu. To me uvijek slomi. Bilo mi ga žao. Narasla miknedla u grlu, i ne pušta. Sjetila se svojih bake i djeda. I oni su imali isti razočarani pogled zbog mog odlalska. I to me boli. Nisam ja predodređena da bih udovoljavala drugima. Ne žalim ispasti sebična, no moji su mi ciljevi ipak na 1. mjestu.

U X mjestu ulazi netko. Više nisam solo. Smrdile mu noge. Doima se...propalica. ilegalac, radi mutne poslove, neobrazovani seljak, redneck. Priča ekavicom i prepotentno, što me posebno iritira. Trpim.

Mislim na darlinga, već mi fali! Možda me posjeti za rođendan.
Kako to? Zbog čega ti netko/nešto fali tek kad ostaneš bez toga? I tek tada spoznaš njegovu pravu vrijednost, koju si do sada svo vrijeme omalovažavao i potcjenjivao?! Nije vrag da se bojimo priznati koliko smo slabi, pa se furamo na nedodirljivost. Stavljamo maske i ograđujemo se od osjećaja. Volim ga. Užasno ga volim. Sve njegove nedostatke, sitne nesavršenosti koje su često bile predmet naših sprdnji. Njegov zagrljaj, i kad mi iz milja kaže: «smrade jedan» ili «đubre jedno» i «volim te gade moj mali»...

A da sam ostala...onda bih ga mrzila, jer mi je uništio snove i pokvario planove.1 gizs, kako debilno!
Moram ići, dude iz fossa (gdje se nalazim, zatvara, ide mu se doma. ) isprike zbog tiskarskih grešaka.



Post je objavljen 06.10.2004. u 15:28 sati.