puca me neka neobjašnjiva nervoza...ne mogu stati na jednom mistu...
kao da ovaj grad nije dovoljno velik za mene...ma šta grad...cili svit.....
ipak sam ja bila hiperaktivno dijete.....posljedice su još vidljive......
bila sam vani...vani je bilo dobro...smijali smo se.....pa nisam više mogla siditi tamo.......jednostavno...odjednom se probudija onaj mali crv u mojoj guzi...srce mi je odavno malo jače lupalo...iz nekih samo meni i rijetkima znanih razloga...
i sad sam zatvorena u svoja četiri zida i ide mi se negdi.....raditi nešto....
al ne može...
ne danas...
ni sutra...
u četvrtak bi se dalo nešto riješiti.......samo ta spoznaja ne smiruje mog crva...samo ga još više razbudi......