/orishas/
u ovih par zadnjih dana bacih...
onu glupu 'visilicu' shta ti visi oko vrata a na njoj bi trebao visiti tvoj mobitel, (a moja beloved nokia 3310 josh nema taj feature), u divnoj ljubichastoj boji sa ispisnim t mobile all over, a koju su svi korisnici (h)t-mobilea dobili zadnjih dana, zajedno sa onim 'informativnim' materijalom, takodjer bachenog u smeche, kao i kuverta u kojoj je sve to stiglo, koji kaze da ce sve biti u redu i nakon 1og listopada poznatog i kao t dan. uh! bash su me nanervirali s tim, ono, sve su prisvojili, fashizam totalni. OK, SHVATILI SMO! from naranchasto to ljubichasto. dosta! mislim, nije ni vip bolji, s onim unakazenim kolodvorom tj. vip-o-dromom. bash peru mozgove. a, sad slijedi najgori dio, to mene cheka nakon faxa. mislim, bunim se ja, koja idem studirati marketing. ha! i am licemjer, da. da, ali ako netko zna za neku alternativu, neka mi javi (mislim na alternativu kapitalizmu)... a do tad kazu, najbolje je --> if you cant beat them, join them! ali, uvijek imam i drugi fax, pa se mogu nadati sigurnom umjetnichkom zivotu koji ce namiriti moje egzistencijalna htijenja...
i svaki dan se najedem masovno smokava iz mog vrta tako da masu njihovih kora zavrshi u smechu. ful me chudi kako jedno stablo moze tako puno rodit. a jucher sam gledala genijalni greenwayov film gdje ima i jedna riba (ovo uvijek izazove misanderstandinge, misli se na chovjeka, zenu, ne ono sa shkrgama) koja je preplodna, i stalno radja djecu, jer joj dobro ide, i, mislim, time se i bavi za zivot.