dugo sam razmišljala kako da nazovem svoj blog. i inače se zamaram nebitnim stvarima i dosta sam sitničava tako da to nije ni čudno.
tako je nastala cinderella. pepeljuga.
uvijek sam obožavala tu bajku, volim je i danas, kao i većinu dječjih priča i pjesmi. obožavam djecu, njihov smijeh, pogled na svijet, razigranost, iskrenost. nikad neću dopustiti da umre dijete u meni i trudim se to zadržati i održavati čak i onda kad mi je najteže i kad me zapadnu problemi koji nikako nisu dječji.
razlog drugi, koji me naveo da dotični blog nazovem ovako je taj što obožavam cipele:-), a koja žena ih ne voli...mogla bih ih kupovati i kupovati, nikad mi ne bi bilo dosta jer uvjek trebam baš još one tamo:-). pepeljuga je izgubila svoju cipelicu, a ja sam se nedavno vratila doma bez jedne natikače, sram me bilo tako pijane:-). nije mi ju donio moj princ, našla sam je ujutro pred vratima, fala bogu jer bih teško pretrpjela gubitak.
moj princ će jednom također doći, toplo se nadam. možda ne s cipelom koja će me pretvoriti u princezu, ali bit ću princeza u njegovu srcu. živjet ćemo sretno do kraja života, uz pokoju trzavicu, nakon koje ćemo biti još bliži.
nitko ne jamči da se bajke ostvaruju, ja mogu jamčiti da je lijepo sanjati.
Post je objavljen 19.09.2004. u 02:35 sati.