Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bralina

Marketing

Na današnji dan…

prodaja moga stana je definitivno okončana, slideću sedmicu valjda gre i finalmento kupovine. Bia je i neki mali ručak za obilježavanje tog ne baš malog događaja za mog kupca…ne kupuje se stan baš svaki dan, a pogotovo prvi…ali nas zafrka ovi zakon 0,0 promila pa ni bilo zdravice…

Ali kako to već gre u životu…čaša meda išće čašu žući…danas san saznala (danima je mobitel bia isključen,jedva san pronašla brojeve judi koji bi mi rekli) da je moj bivši svršia u bolnicu, nakon nagovora prijatelja i rođaka…

Odma san se spremila za ić u bolnicu , ali mi je rečeno da ni baš požejno da gren u vižitu jerbo se cili emocionalno raspe kad me čuje i vidi…to da je i dotur reka, ali mi je ton rođaka koji mi je to govoria još reka da san osoba non grata i da se ne pačan više u to…

Drago mi je da su ga uspili nagovorit jerbo mene ni tija slušat…druga je stvar oće li se izličit od alkohola…triba čvrsta voja i podrška okoline…svoje voje nima jer bi dosad već bi prista za moju jubav i ništa ne bi bilo ovako kako jest i ča je bilo…ne znan ko će mu davat toliko veliku podršku jerbo svi imadu i svoje živote, a i do sada se ti prijateji i rođaci nisu nešto pretrgli od zvanja, atroke brige…

Mislin o njemu na ton odilu kojega se boji od kada je vodia svoju mater po ličenjima pri dosta godina i na kraju se ona ipak ubila…na odilu na kojeg je mene lani posićiva kad san se ja tila ubit zbog njega i pasjeg života s alčkoholičaren…

Mislin kako mu je kad odu te posite među svakakvijen bolesnicima…a on je preemotivan i za filmove, atroke žive jude…

Mislin se kako bi bilo dobro dobavit mu malo pravog domaćeg uja za začinit onu bolničku kupusnu lešadu…mesa ionako malo, u oko bi stalo…ima sad samo 57 kila…s koliko li će tek izać na kraju…

Mislin se di mu je maška koju obožaje i kako misli o njoj…bila mu je ka dite kojeg nima…bila mu je najboja prijateljica pri je mene upozna…

Mislin da li misli o meni i zamira kako san ga skroz napustila, pa ga ne obadajen ni kad mu je sad najpotrebnije…kako mu nisan više ni prijatejica koja bi mu došla u vižitu i donila škatulu duvana…

Mislin se… ma k vragu, nek misli ča oće samo da se izliči i stane na svoje noge ka čovik…ali se bojin da neće…zato se molin za njegovu snagu i voju…i dišpet meni da može sam nastavit život daje…

Bože, pomozi mu…




Post je objavljen 14.09.2004. u 18:08 sati.