{*promijenila sam predložak, smetala mi je bijela podloga i prevelika slova. Ni ovaj mi baš nije po mjeri, no dok mi Hal ne naparavi po narudžbi, (budući da sam sama nesposobna za takvo što) this one stays.
*darling mi je nabavio 4 pjesme sa novog Avrilinog albuma, i ne mogu prestati slušati pjesmu «my happy ending».}
Yesterday morning. Išla s bakom u Kaufland. Tipično za nju: naživcirala me je čim su nam se pogledi susreli! Nije me pustila da popijem svoja 2dcl DIVKE (prave bolničke kave) na miru, i počela sa svojim glupim izjavama o brzini: «sad kad kreneš na fax, neće tebe profesori čekati da popiješ kavu, i da se naspavaš i da…, moraš biti brža, nećeš moći tako sporo jesti, jer ćeš ostati gladna. I ne možeš toliko novca trošiti, nećeš imati od čega živjeti…KljucKljuc…» E, da, i novčana vrijednost se mjeri u količinskoj vrijednosti kruha, kojeg ja ne jedem! Pa kad mi počne prigovarati jer sam nakon 3 mjeseca kupila novu četkicu za zube, i kaže: mogli smo kupiti kruha za dva tjedna, za tu tvoju četkicu, meni se smrkne! Total eclipse!
Kao 1: kavu volim pijuckati dok nešto radim, 2: jedem sasvim primjerenom brzinom, no u usporedbi s njima koji jedu kao da se bore za opstanak, i trpaju u usta dok im ne počne ispadati, uz obavezno ODVRATNO srkanje čak i one hrane koja se ne može srkati. 3: MONEY: pa pobogu: oni štede na higijeni, estetici, kulturi življenja, socijalizaciji i zdravoj hrani! A to su stvari na koje ja trošim, što je za njih bacanje novca!
Nakon 15 minuta kontaktiranja s njom, imam potrebu za alkoholom/cigaretama/sl. no, međutim: alkohol me u manjim količinama uspavljuje, a u malo većim tjera na riganje uz popratnu razarajuću bol cijelog probavnog trakta. Cigarete ne znam pušiti! Ma koliko puta pokušala, zakašljem se k'o stoka, i ne ide. Zdrava pluća, a šta 'š!
I tako za podizanje adrenalina i bijeg od svakidašnjice, I steal! Ali isključivo u dućanima, u kojima su cijene nabijene do granice lopovluka. Ili kod pohlepnih ljudi koji otvaraju čitave lance velikih trgovina, i uništavaju jadne, «male»ljude.
U Kauflandu sam lijevarukadesniđžep bočicu AmbiPura! Baka se skoro onesvijestila! Ha , sad sam i ja nju uspjela nasikiriki!
Nije to neka opsesija, čak ni navika. Nemam tendenciju ka profesionalcima/kleptomanima, ali služi kao fix! Ponekad je to i umjetnost: ukrasti nešto nekome pred nosom, a da taj netko ništa ne skuži, …modern art!