Znate što? Meni je već prekipio ovaj moj blog ovakav kakav je.
Već mi je dosta paziti što pišem i filozofirati o nefilozofskom. Pa što vi mislite, da sam samo ovo ja? Živcira me što ovo nisam ja. Mislim, jesam ja, al ovo sam ja, kao što sam već naglasila, u trenucima, tišine, samoće, izoliranosti... u trenucima kad se svađam sama sa sobom.
A to baš i nije često. I onda ponekad i ovdje želim biti real me! Želim vam reći kako sam se sinoć s prijateljicom igrala špijuna pa smo se skrivale u sjenama dok smo u subotnju večer, punu napirlitanih cura, totalno nesređene, u trenerkama išle po pizzu, kako bi se na miru mogle prežderavati kod kuće neopterećene hoćemo nekome izgledati privlačno. I onda smo kroz smijeh zaključile da smo sada baš nas dvije najprivlačnije vani, jer se ističemo. I da sad sigurno svi tipovi primjećuju one dvije koje šetaju u trenerkama i patikama i smiju se ko ludače. I baš nam je bilo dobro. Jedan od boljih subotnjih "izlazaka".
I onda vam ponekad želim reći kako u bliskom kontaktu s mojom mamom postajem razularena zvijer koja ne zna za samilost. I kako imam tatu koji je Obi-Wan Kenobi. :D
I kako volim smišljati ironične šale koje mnogi ne razumiju i onda se smijem onima koji ih ne razumiju. I kako postoji još jedan blog u kojem imam svoje prste. Ma zapravo, postoje i dva. ;)
I kako bih se nekad i sama izbljuvala nad svojim blogom. Al onda bi mi bilo žao pa ipak neću. I kako sam ja puno više od ovoga.
I kako sam gledala "Terminator 2" pet puta. U kinu. Pet dana za redom. :) I da sam nekad zbilja luda. Večeras na primjer.
Večeras sam kao krava koja se našla u kukuruznom polju (onom za kokice) kad je lupio grom i nastao požar. Od topline su počele prštati kokice svud okolo. Krava pomislila da je snijeg pa se smrzla.
... nešt mi je hladno... :)
Post je objavljen 13.09.2004. u 00:52 sati.