Marketing
AMELIE NOTHOMB - HIGIJENA UBOJICE ( RECENZIJA)
AMELIE NOTHOMB
Belgijska spisateljica, rođena 1967. u Japanu. Pomoću književnosti htjela je produžiti svoje djetinjstvo i izbjeći prokletstvo odrastanja. Njen prvi roman je Higijena ubojice.
Koristi se jednostavnim zapletima, omeđenom temom, malim brojem likova, britkim dijalozima i poigravanjem književnim klišejima. Za roman Jeza i drhtaji osvojila je 1999. nagradu Francuske akademije, a iste godine snimljen film po romanu Higijena ubojice.
Higijena ubojice:
U romanu se govori o starom dobitniku Nobelove nagrade, Pretextatu Tachu koji obolijeva od raka , te mu preostaju nepuna 3 mjeseca života. Mediji žele saznati što više informacija o njemu upravo zbog te bolesti. No jedan po jedan novinar odustaje od pokušaja komuniciranja s piscem jer je on ciničan, okrutan i prije svega ružan i debeo. Novinarka Nina je bila ta koja je uspjela doprijeti do nekih važnijih informacija i sablaznih saznanja. Tu se radi o intelektualnom dvoboju između Nine i pisca. Na kraju saznaje da je njegov roman Higijena ubojice ustvari napravljen autobiografski, te se ona zgraža kada saznaje da je upravo taj pisac monstrum koji je svojim bolesnim razmišljanjima udavio nevinu djevojku, Leopoldinu. Njegova je obrana da je to učinio zbog ljubavi, nije htio da postane žena, objekt. Mislio je da žene ne služe ničemu nakon što uđu u pubertet. Roman završava neočekivano....kraj ne želim otkriti...pročitajte knjigu, isplati se.
DIO ROMANA KOJI ME SE POSEBNO DOJMIO:
Pogledajte oko sebe, i pogledajte sami sebe: svijet je pun ubojica, to jest ljudi koji sebi dopuštaju da zaborave one za koje su tvrdili da ih vole. Zaboraviti nekoga: jeste li ikad pomislili što to znači? Zaborav je nepregledan ocean po kojem plovi samo jedan brod, a to je sjećanje. Za golemu većinu ljudi, taj brod se svodi na bijedan čamac koji i pri najmanjoj nepogodi propušta vodu, i čiji kapetan, osoba bez skrupula, misli samo na to kako da nešto uštedi. Znate li što znači ta sramna riječ? To znači svaki dan žrtvovati one članove posade za koje se drži da su suvišni. A znate li koji se smatraju suvišnima? Pokvarenjaci, dosadnjakovići, glupani? Ne, u more bacaju one koji im više nisu potrebni – one koji su već svoje odslužili. Oni su nam dali najbolji dio sebe, dakle, što bi nam još mogli dati? Hajde, bez milosti, očistimo kuću, i hop! Bace ih preko ograde i ocean ih proguta, nesmiljen i neutaživ.
Post je objavljen 07.09.2004. u 17:04 sati.