Muškaraca ima raznih i razni su poslovi njini.
Jedni u radosti žive, a drugi u plaču i tuzi..
Ima ih koji su sretni i svi im se posli isplate.
I drugih, koje zla kob prati ma čega se late.
Ali za mene, ništa od toga spomena nije vrijedno.
Baš me briga za Turke, za Arape i Perzijance,
Kad mi je na pameti uvijek jedno te jedno:
Kako da žene zadovoljim i ljubavne prebrodim klance.
Svome stojku, Bog mu snage dao, utočište tražim,
Jer stojko bez luke u koju uploviti može-
Što je to? Ništa! Tek plamen koji me pali
I koji uzalud nastojim pogledom da ublažim.
Pogledaj stojka moga i vidi kako je velik,
Kako se, ljepotan, ponosno diže i strši krut i stamen.
Dirni ga, hajde, i pipni, da vidiš kako je napet
I da je tvrd kao čelik, ko vulkanski kamen.
Neka je hvala Bogu što me takvim stojkom obdari
Koji žar ljubavi smiruje sveki, i gasi plamen
I najžešči, kad se pomiče između bedara tvojih
I pokreče, amo i tamo, i ni za što drugo ne mari.
O nado moja, o zjenice oka moga, o uzvišena
I nadasve plemenita ženo! Nije li dovoljno jednom
Da ti ugasi plamen, da ti sve vatre pogasi,
On može i dvaput, i triput studenac da ti nakvasi.
Daj mi da ti pokažem kakav je on poslenik.
Nitko te za to koriti neće, jer svi to čine.
A ako me odbiješ, ako ti nisam po ćudi,
Otjeraj me bez straha iz svoje blizine.
No dopusti da ti priđem, odbiti me nemoj.
Miline svojih grudi pokaži očima mojim
I ne uskraćuj stojku mome da uplovi u luku
I utočište nađe neđ čvrstim bedrima tvojim.
Daj mi da te obljubim, i budi bez brige:
Treba li naša ljubav ostati tajna za druge,
Sačuvat ću tajnu, i šutjeti, ostati nijem,
I rob ću ti biti, i poslušan poput sluge.
Usliši molbu moju, jer Bog to tako želi,
Ta on mi je srce ispunio žarkim ljubavnim plamom.
I sve što se zbiva - biva kako on veli,
Pa i zahvalnost možeš iskazati njemu samom.
Post je objavljen 07.09.2004. u 10:22 sati.